Pređi na sadržaj

Hyaenodonta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hyaenodonta
Vremenski raspon: 63.8–8.8 Ma
rani paleocen do kasni miocen[1]
primjeri predstavnika reda
Hyaenodonta
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Mirored: Ferae
Kladus: Pan-Carnivora
Red: Hyaenodonta
Van Valen, 1967[2]
Podgrupe
 vidi tekst  
Sinonimi
lista sinonima:
  • Hyaenodontida (Solé, 2010)[3]
  • Hyaenodontidae (Leidy, 1869)[4]
  • Hyenodonta (Matsui & Kimura, 2022)[5]
  • Proviverroidea (Morlo, 2009)[6]

Hyaenodonta (Hijaenodonta — „hijenski zubi”) je izumrli red placentalnih sisara unutar kladusa Pan-Carnivora, koji je u periodu od ranog paleocena do kasnog miocena nastanjivala područje Evrope, Azije, Afrike i Sjeverne Amerike.[7][8][9] Ovaj red sisara su činili natporodica Hyaenodontoidea, porodice Arfiidae, Boualitomidae, Indohyaenodontidae, Koholiidae, Limnocyonidae i Sinopidae, rodovi Eoproviverra, Galecyon, Gazinocyon, Glibzegdouia, Parvavorodon, Pyrocyon i Tritemnodon, parafiletsku natporodicu Hyainailouroidea, kao i ihnoporodica Sarjeantipodidae i ihnorodovi Creodontipus, Dischidodacylus, Sarcotherichnus i Zanclonychopus. Stručni naziv za članove ovog reda sisara je hijaenodonti, ali su takođe znani i pod neformalnim nazivom lažne zvijeri.

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Red: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
Hyaenodonta
  • roda hijena Hyaena
  • i starogrčke riječi dus (stgrč. ὀδούς), koja znači zub
hijenski zubi

Opis[uredi | uredi izvor]

Predstavnici reda Hyaenodonta su po svom izgledu nalikovali na sisare iz reda zvijeri. Manji predstavnici ovog reda su nalikovali na cibetke i kune, dok su veće vrste nalikovali na pse. Ovi sisari su posjedovali duge lobanje sa uskim vilicama koje su im omogićavale jak ugriz. Omjer veličine glave i mozga u poređenju sa tjelom kod ovi sisara, kada se uporedi sa zvijerima, je dosta drugačiji. Dok su im glave bile dosta velike, mozgovi su im bili mali. Osjećaj mirisa je bio jako izražen kod ovi sisara. Noge kod ovi sisara su slične nogama hijena i kratke su u poređenju sa tjelom[10] Predstavnici reda Hyaenodonta su se uglavnom kretali plantigradno, iako su neke vrste bile sposobne i da se kreću digitigradno ili polidigitigradno. Takođe, neke vrste su bile sposobne i da se penju po drveću. Najveći znani predstavnik ovog reda sisara je bila vrsta Simbakubwa kutokaafrika, koja je bila veća i od polarnog medvjeda.[11] Pored ove vrste, postojalo je još nekoliko veliki predstavnika ovog reda sisara, kao što su Hyainailouros sulzeri, Megistotherium osteothlastes i Hyaenodon gigas.

Zubi[uredi | uredi izvor]

Svi predstavnici reda Hyaenodonta su posjedovali karnasalne zube (tj. zube derače), koji imaju krunice u obliku noža i njih su koristili da bi kidali meso, pa čak i da bi sjekli hrskavicu i kost. Kod predstavnika ovog reda sisara su to uglavnom bili modifikovani prvi i drugi par gornji kutnjaka (M1 i M2) i drugi i treći par donji kutnjaka (m2 i m3), iako su pojedini predstavnici ovog reda posjedovali samo M2/m3 kombinaciju karnasalni zuba.[12][13][14] Kod predstavnika porodice Limnocyonidae treći par kutnjaka (M3/m3) nije bio prisutan u vilicama ili je bio znatno umanjen (tj. redukovan).[12][15][16] Predstavnici porodice Boualitomidae su posjedovali samo tri para pretkutnjaka (p2 do p4) u donjoj vilici, a prvi par pretkutnjaka (p1) nije bio prisutan.[17][18][19]

Pored karnasalni zuba, i četvrti par gornji pretkutnjaka (P4) i prvi par donji kutnjaka (m1) je bio oštar i u obliku noža.[14] Zubi kod sisara iz reda Hyaenodonta su bili više prilagođeni za rezanje mesa i tetiva nego za drobljenje kostiju.[20][13] Za razliku od zvijeri, predstavnici ovog reda sisara su u toku svog odrastanja sporije mjenjali svoje zube, iz mliječnih u trajne zube.[21] Prema istraživanjima vezanim za vrste iz roda Hyaenodon, mladuncima je bilo potrebno 3 do 4 godine da bi im iznikli svi zubi, što ukazuje na dugu fazu adolescencije. Takođe je utvrđeno da kod sjevernoamerički vrsta iz roda Hyaenodon je prvo nicao prvi gornji par pretkutnjaka (P1) prije prvog para gornji kutnjaka (M1), dok je to kod evropskih vrsti obrnuto.[22]

ilustracija zuba iz gornje i donje vilice
vuka (red Carnivora) u poređenju sa
vrstama iz roda Hyaenodon
(red Hyaenodonta) i roda Oxyaena
(red Oxyaenodonta)
lobanja vrste Hyaenodon horridus
kostur vrste Sinopa major

Evolucija[uredi | uredi izvor]

mapa neki od poznati fosilni lokaliteta na području Afrike i Arabijskog poluostrva gdje su pronađeni fosili sisara iz reda Hyaenodonta

Predstavnici reda Hyaenodonta vode porijeklo od zajednički sjevernoamerički predaka sa blisko srodnim izumrlim rodovima Altacreodus i Tinerhodon, koji su se razgranali u dvije odvojene linije sisara u periodu kasne krede (oko 78,47 miliona godina).[23][1] Ovi preci su po svom izgledu nalikovali na kune, mungose i cibetke. Procjenjeno je da su se predstavnici reda Hyaenodonta kao grupa sisara razvili u periodu kasne krede (oko 70,4 miliona godina) na prostoru Evrope, odakle su se kasnije (početkom paleocena) proširili na prostor Afrike, Azije i Sjeverne Amerike.[11] Ranije se smatralo da je Afrika bila mjesto gdje su se ovi sisari prvo razvili.[24][25] Na prostor Azije su ovi sisari dospjeli putem ili preko Evrope ili iz Afrike preko Indije, a na prostor Sjeverne Amerike ili preko Evrope ili preko Azije.[24]

Najraniji znani predstavnik ovog reda sisara je bila vrsta Lahimia selloumi, koja se živjela sredinom paleocena (od 61,6 do 59,2 miliona godina) na prostoru Maroka.[18] Pored ove vrste, drugi najstariji fosilni dokaz o postojanju ovi sisara su okamenjeni otisci stopala načinjeni na prostoru fosilni lokaliteta iz Porkjupajn Hils geološke formacije sredinom paleocena (od 61,4 do 60,9 miliona godina) u Alberti (Kanada) od strane ihnovrste Sarjeantipes whitea.[26] Najkasniji znani predstavnik ovog reda sisara je bila vrsta Dissopsalis carnifex, koja se živjela krajem miocena (od 16,1 do 8,8 miliona godina) na prostoru Indije i Pakistana.[27]

Smatra se da su glavni razlozi za izumiranje ovi sisara klimatke promjene koje su uzrokovale nestanak šuma u kojima su ovi sisari obitavali i širenje travnati ravnica, kao i pojava konkurencije u vidi zvjeri koje su bile bolje prilagođene ovim novim ekološkim uslovima.[28][29][30]

Ponašanje i ekologija[uredi | uredi izvor]

Predstavnici reda Hyaenodonta su bili kopneni mesojedi, koji su se prilagodili različitim predatorskim nišama.[31] Manje vrste su bile aktivne tokom noći, a veće preko dana. Neke vrste su bile sposobne da se penju po drveću, dok su druge živjele na tlu i tu tražile svoj plijen. Ovi sisari su za vodili usamljenički način života, loveći svoj plijen iz zasjede zaskačući ga, i nisu bili prilagođeni brzom trčanju, niti trčanju na velike udaljenosti. Plijen su ubijali svojim snažnim vilicama. Manji predstavnici ovog reda su se hranili sa malim plijenom (insektima, malim sisarima, malim pticama, malim gmizavcima i sl.) i sa jajima, i živjele su slično kao današnje cibetke, mungosi i kune. Srednje veliki predstavnici su se hranili sa pticama, gmizavcima i malim do srednje velikim sisarima, i živjele su slično kao današnje lisice, šakali i vukovi. Veliki predstavnici su bili predatori koji su se hranili sa velikim sisarima (surlašima, nosorozima i dr.). Neke vrste su takođe bile svaštojedi, a neke lešinari. Vrste iz roda Quercytherium i iz potporodice Apterodontinae su se takođe hranile i sa puževima, školjkama i rakovima[25][32][33]. Vrste iz potporodice Apterodontinae su bile vodozemni, polufosorijalni sisari koji su živjeli slično kao vidre.[25]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Istorija klasifikacije[uredi | uredi izvor]

Red Hyaenodonta je ranije, kao porodica Hyaenodontidae, bio uvrštavan kao predstavnik izumrlog reda Creodonta.[34] U kasnijim istraživanjima se pak utvrdilo da je red Creodonta polifiletski red sisara, a porodica Hyaenodontidae je uvrštena u zaseban red sisara Hyaenodonta.[24][11][21][33]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija reda Hyaenodonta:

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazani kladogrami predstavljju filogenetske veze reda Hyaenodonta.[24][21][11][33][35][36]

 Ferae 

Pholidotamorpha

 Pan-Carnivora 

Oxyaenodonta

Carnivoramorpha

 †Hyaenodonta 

Altacreodus

Tinerhodon

 †Altacreodus/Tinerhodon grupa 
 ? 

Wyolestidae

 ? 

Simidectes

Hyaenodonta (sensu stricto)

 ••••••> 
 sensu lato 
 †Hyaenodonta 

Eoproviverra

Boualitomidae

 †Hyaenodontoidea 

Hyaenodontidae

Proviverridae

Arfiidae

Limnocyonidae

Sinopidae

Gazinocyon

Pyrocyon

Galecyon

Parvavorodon

Indohyaenodontidae

Glibzegdouia

 †Indohyaenodon grupa 

Koholiidae

Tritemnodon

 †Tritemnodon grupa 

Teratodontidae

Apterodontinae

Maocyon

 †Maocyon/Orienspterodon grupa 

Orienspterodon

Hyainailourinae

Hemipsalodon

Ischnognathus

 †Akhnatenavus grupa 

Akhnatenavus

 ? 

"Pterodon" sp. (BC 15’08)

 ? 

Hyainailourinae sp. (UON 84-359)

 ? 

Hyainailourinae sp. C (DPC 9243 & DPC 10315)

 ? 

Hyainailourinae sp. D (DPC 6545)

Kerberos

"Pterodon" syrtos

 †Pterodon grupa 

Pterodontina

 ? 

Hyainailourinae sp. A (DPC 6555)

"Pterodon" africanus

Parapterodon

 ? 

"Pterodon" sp. (DPC 5036)

"Pterodon" phiomensis

Hyainailourini

Paroxyaenini

Falcatodon

Sectisodon

Exiguodon

Isohyaenodon zadoki

Isohyaenodon  (†Isohyaenodontina)

Isohyaenodon andrewsi

Sivapterodon

Hyainailouros bugtiensis

Hyainailouros napakensis

 †Hyainailouros 

Hyainailouros sulzeri

 ? 

Hyainailourinae sp. (GSN AD 100’96)

Simbakubwa

Leakitheriini

Megistotherium

Mlanyama

Metapterodontini

Pakakali

Prionogalidae

 †Hyainailouridae 
 †Hyainailouroidea 
 †Lahimia grupa 
 †Arfia grupa 
 †Galecyon grupa 
 †afro-arabijska grupa 
 sensu stricto
••••••> 

Vremenska rasprostranjenst[uredi | uredi izvor]

Unutar kladusa Pan-Carnivora[uredi | uredi izvor]

OxyaenidaeCarnivoramorphaSimidectesWyolestesTinerhodonAltacreodusFanerozoikKenozoikMezozoikKvartarNeogenPaleogenKreda (perioda)PliocenMiocenOligocenEocenPaleocenGornja kredaMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattianRupelianPriabonianBartonianLutetianYpresianThanetianSelandianDanianMaastrichtian

Unutar reda Hyaenodonta[uredi | uredi izvor]

CreodontipusSarcotherichnusZanclonychopusDischidodacylusSarjeantipodidaeEoproviverraParvavorodonHyainailouroideaTritemnodonKoholiaGlibzegdouiaIndohyaenodontidaeGazinocyonPyrocyonGalecyonHyaenodontoideaSinopidaeArfiaLimnocyonidaeBoualitomidaeFanerozoikKenozoikMezozoikKvartarNeogenPaleogenKreda (perioda)PliocenMiocenOligocenEocenPaleocenGornja kredaMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattianRupelianPriabonianBartonianLutetianYpresianThanetianSelandianDanian

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Matthew R. Borths; Nancy J. Stevens (2017). „The first hyaenodont from the late Oligocene Nsungwe Formation of Tanzania: Paleoecological insights into the Paleogene-Neogene carnivore transition”. PLOS ONE. 12 (10): e0185301. Bibcode:2017PLoSO..1285301B. PMC 5636082Slobodan pristup. PMID 29020030. doi:10.1371/journal.pone.0185301. 
  2. ^ L. Van Valen (1967) "New Paleocene insectivores and insectivore classification." Bulletin of the American Museum of Natural History 135(5):217-284
  3. ^ Solé F. (2010) "Les premiers placentaires carnassiers européens (Oxyaenodonta, Hyaenodontida et Carnivora): origine, évolution, paléoécologie et paléobiogéographie; apport des faunes de l'Eocène inférieur du Bassin de Paris." Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. avgust 2021) Paris: Muséum National d'Histoire Naturelle. 703 p.
  4. ^ Leidy J. (1869) "On the extinct Mammalia of Dakota and Nebraska: including an account of some allied forms from other localities, together with a synopsis of the mammalian remains of North America." Journal of the Academy of Natural Sciences Philadelphia 7: 1–472.
  5. ^ Matsui, K.; Kimura, Y. (2022). „A "Mammalian-like" Pycnodont Fish: Independent Acquisition of Thecodont Implantation, True Vertical Replacement, and Carnassial Dentitions in Carnivorous Mammals and a Peculiar Group of Pycnodont Fish”. Life. 12 (2): Article 250. doi:10.3390/life12020250Slobodan pristup. 
  6. ^ Morlo, M., Gunnell, G. F. and Polly, P. D. (2009) "What, if not nothing, is a creodont? Phylogeny and classification of Hyaenodontida and other former creodonts." In: Journal of Vertebrate Paleontology Program and Abstracts, 2009:152A.
  7. ^ Egi, Naoko (2001). „Body mass estimates in extinct mammals from limb bone dimensions: the case of North American hyaenodontids.” (PDF). Palaeontology. 44 (3): 497—528. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 04. 2022. g. Pristupljeno 11. 10. 2021. 
  8. ^ M. Vianey-Liaud, B. Comte, B. Marandat, S. Peigné, J.-C. Rage and J. Sudre (2014.) "A new early late Oligocene (MP 26) continental vertebrate fauna from Saint-Privat-des-Vieux (Alès Basin, Gard, Southern France)." Geodiversitas 36(4):565-622
  9. ^ R. S. Rana, K. Kumar, S. P. Zack, F. Solé, K. D. Rose, P. Missiaen, L. Singh, A. Sahni and T. Smith (2015.) "Craniodental and postcranial morphology of Indohyaenodon raoi from the early Eocene of India, and its implications for ecology, phylogeny, and biogeography of hyaenodontid mammals." Journal of Vertebrate Paleontology 35(5):e965308:1-22
  10. ^ Prothero, Donald R. (2016). The Princeton Field Guide to Prehistoric Mammals. Princeton University Press. str. 125. ISBN 9781400884452. 
  11. ^ a b v g Matthew R. Borths; Nancy J. Stevens (2019). „Simbakubwa kutokaafrika, gen. et sp. nov. (Hyainailourinae, Hyaenodonta, 'Creodonta,' Mammalia), a gigantic carnivore from the earliest Miocene of Kenya”. Journal of Vertebrate Paleontology. 39 (1): e1570222. doi:10.1080/02724634.2019.1570222. 
  12. ^ a b G. F. Gunnell (1998) "Creodonta". In C. M. Janis, K. M. Scott, and L. L. Jacobs (eds.), "Evolution of Tertiary Mammals of North America, Volume 1: Terrestrial Carnivores, Ungulates, and Ungulate like Mammals", Cambridge University Press, 703 pages ISBN 9780521355193
  13. ^ a b Wang, Xiaoming; Tedford, Richard H. (2008). Dogs: Their Fossil Relatives and Evolutionary History. New York: Columbia University Press. str. 1. ISBN 978-0-231-13528-3. 
  14. ^ a b Floréal Solé; Eli Amson; Matthew Borths; Dominique Vidalenc; Michael Morlo; Katharina Bastl (2015). „A New Large Hyainailourine from the Bartonian of Europe and Its Bearings on the Evolution and Ecology of Massive Hyaenodonts (Mammalia)”. PLOS ONE. 10 (9): e0135698. Bibcode:2015PLoSO..1035698S. PMC 4580617Slobodan pristup. PMID 26398622. doi:10.1371/journal.pone.0135698. 
  15. ^ M. Morlo and G. F. Gunnell (2005) "New species of Limnocyon (Mammalia, Creodonta) from the Bridgerian (middle Eocene)." Journal of Vertebrate Paleontology 25(1):251-255
  16. ^ Andreas Johann Lang, Thomas Engler, Thomas Martin (2021) "Dental topographic and three-dimensional geometric morphometric analysis of carnassialization in different clades of carnivorous mammals (Dasyuromorphia, Carnivora, Hyaenodonta)" Journal of Morphology; 1–18.
  17. ^ E. Gheerbrant, M. Iarochene, M. Amaghzaz and B. Bouya (2006.) "Early African hyaenodontid mammals and their bearing on the origin of the Creodonta." Geological Magazine 143(4):475-489
  18. ^ a b Solé, Floréal; Gheerbrant, Emmanuel; Amaghzaz, Mbarek; Bouya, Baâdi (2009). „Further evidence of the African antiquity of hyaenodontid (‘Creodonta’, Mammalia) evolution”. Zoological Journal of the Linnean Society. 156 (4): 827—846. doi:10.1111/j.1096-3642.2008.00501.xSlobodan pristup. 
  19. ^ Borths, Matthew R., Heritage, Steven, Gunnell, Gregg, Friscia, Anthony, Seiffert, Erik (2020) "Persistence of the oldest hyaenodont clade through the Eocene of Africa", in "The Society of Vertebrate Paleontology 80th annual meeting - Virtual 2020"
  20. ^ Lambert, David; et al. (The Diagram Group) (1985). The Field Guide to Prehistoric Life. New York: Facts on File Publications. ISBN 978-0-8160-1125-4. 
  21. ^ a b v Borths, Matthew R.; Stevens, Nancy J. (2017). „Deciduous dentition and dental eruption of Hyainailouroidea (Hyaenodonta, "Creodonta," Placentalia, Mammalia)”. Palaeontologia Electronica. 20 (3): 55A. doi:10.26879/776Slobodan pristup. 
  22. ^ Bastl, Katharina Anna (2013). „First evidence of the tooth eruption sequence of the upper jaw in Hyaenodon (Hyaenodontidae, Mammalia) and new information on the ontogenetic development of its dentition”. Paläontologische Zeitschrift. 88 (4): 481—494. doi:10.1007/s12542-013-0207-z. 
  23. ^ Matthew R. Borths; Patricia A. Holroyd; Erik R. Seiffert (2016). „Hyainailourine and teratodontine cranial material from the late Eocene of Egypt and the application of parsimony and Bayesian methods to the phylogeny and biogeography of Hyaenodonta (Placentalia, Mammalia)”. PeerJ. 4: e2639. PMC 5111901Slobodan pristup. PMID 27867761. doi:10.7717/peerj.2639. 
  24. ^ a b v g Floréal Solé & Thierry Smith (2013) "Dispersals of placental carnivorous mammals (Carnivoramorpha, Oxyaenodonta & Hyaenodontida) near the Paleocene-Eocene boundary: a climatic and almost worldwide story" Geologica Belgica 16/4: 254-261
  25. ^ a b v Laudet, V.; Grohé, C.; Morlo, M.; Chaimanee, Y.; Blondel, C.; Coster, P.; Valentin, X.; Salem, M.; Bilal, A. A.; Jaeger, J. J.; Brunet, M. (2012). „New Apterodontinae (Hyaenodontida) from the Eocene Locality of Dur At-Talah (Libya): Systematic, Paleoecological and Phylogenetical Implications”. PLOS ONE. 7 (11): e49054. Bibcode:2012PLoSO...749054G. PMC 3504055Slobodan pristup. PMID 23185292. doi:10.1371/journal.pone.0049054Slobodan pristup. 
  26. ^ McCrea, R. T., Pemberton, S. G. & Currie, P. J. (2004) "New Ichnotaxa of Mammal and Reptile Tracks from the Upper Paleocene of Alberta." Ichnos, 11(3-4), 323–339.
  27. ^ Barry, J. C. (1988). „Dissopsalis, a middle and late Miocene proviverrine creodont (Mammalia) from Pakistan and Kenya”. Journal of Vertebrate Paleontology. 48 (1): 25—45. doi:10.1080/02724634.1988.10011682. 
  28. ^ Matthew R. Borths and Nancy J. Stevens (2018.) "Changes in hyaenodont diversity during the carnivoran invasion of Afro-Arabia", in "The Society of Vertebrate Paleontology 78th annual meeting"
  29. ^ de Vries, D.; Heritage, S.; Borths, M. R.; Sallam, H. M.; Seiffert, E. R. (2021). „Widespread loss of mammalian lineage and dietary diversity in the early Oligocene of Afro-Arabia”. Communications Biology. 4 (1): Article number 1172. doi:10.1038/s42003-021-02707-9Slobodan pristup. 
  30. ^ Solé, F.; Fischer, V.; Le Verger, K.; Mennecart, B.; Speijer, R. P.; Peigné, S.; Smith, T. (2022). „Evolution of European carnivorous mammal assemblages through the Palaeogene”. Biological Journal of the Linnean Society. doi:10.1093/biolinnean/blac002. 
  31. ^ Christison, B. E.; Gaidies, F.; Pineda-Munoz, S.; Evans, A. R.; Gilbert, M. A.; Fraser, D. (2022). „Dietary niches of creodonts and carnivorans of the late Eocene Cypress Hills Formation”. Journal of Mammalogy. 103 (1). doi:10.1093/jmammal/gyab123. 
  32. ^ Floréal Solé; Bastien Mennecart (2019). „A large hyaenodont from the Lutetian of Switzerland expands the body mass range of the European mammalian predators during the Eocene”. Acta Palaeontologica Polonica. 64 (2): 275—290. doi:10.4202/app.00581.2018Slobodan pristup. 
  33. ^ a b v Floréal Solé; Bernard Marandat; Fabrice Lihoreau (2020). „The hyaenodonts (Mammalia) from the French locality of Aumelas (Hérault), with possible new representatives from the late Ypresian”. Geodiversitas. 42 (13): 185—214. doi:10.5252/geodiversitas2020v42a13. 
  34. ^ McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015. 
  35. ^ Solé, F.; Morlo, M.; Schaal, T.; Lehmann, T. (2021). „New hyaenodonts (Mammalia) from the late Ypresian locality of Prémontré (France) support a radiation of the hyaenodonts in Europe already at the end of the early Eocene”. Geobios. 66-67: 119—141. doi:10.1016/j.geobios.2021.02.004. 
  36. ^ Averianov, Alexander; Obraztsova, Ekaterina; Danilov, Igor; Jin, Jian-Hua (2023). „A new hypercarnivorous hyaenodont from the Eocene of South China”. Frontiers in Ecology and Evolution. 11. ISSN 2296-701X. doi:10.3389/fevo.2023.1076819/full. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]