Đurđevdanski ustanak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomen-područje Šušnjar

Đurđevdanski ustanak je naziv za oružani otpor Srba u Kijevu kod Sanskog Mosta koji je izbio je 6. maja 1941. godine. To je bio prvi oružani otpor vlastima Nezavisne Države Hrvatske, ali i uopšte prvi oružani otpor na teritoriji okupirane Kraljevine Jugoslavije tokom Drugog svijetskog rata.

Početak otpora[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Ustanak u NDH 1941.

Do oružanog otpora došlo kada su ustaše u jednoj od akcija pod izgovorom „oduzimanja oružja“ od Srba, došle na Đurđevdan, 6. maja 1941. godine u srpski dio sela Kijevo, u kojem je nekoliko porodica proslavljalo krsnu slavu. U kućama ovih domaćina ustaše su se ponašale veoma bahato, maltretirajući goste i ponižavajući domaćine prevrtanjem slavskih trpeza i lomljenjem slavskih svijeća. Čak su i zapalili kuću Đurđa Domazeta. Zatim su uhapsili Marka Kondića i poveli ga njegovoj kući koja se nalazila na granici sa susjednom Tramošinjom. Kad su došli do njegove kuće, iz obližnjeg šumarka na ustaše je iznenada otvorena puščana vatra.[1]

Čuvši ustaške prijetnje dan ranije u Sanskom Mostu, grupa uglednijih i odvažnijih Srba iz Tramošinje pod vođstvom Ostoje Kondića, srpskog dobrovoljca u Prvom svjetskom ratu, odlučila je da prikupi i osposobi naoružanje u selu, kao i da bude u pripravnosti za slučaj da ustaše napadnu Tramošinju. Čuvši za događaje u Kijevu, ova grupa se smjestila u šumarku iznad puta kojim bi ustaše morale proći ako bi se zaputile u Tramošinju. Vidjevši maltretiranje Marka Kondića, oni su otvorili vatru i rastjerali ustaše. Ponovni ustaški napad, samo sad višestruko brojniji, desio se istog dana poslije podne, ali je i on uspješno odbijen. Vijest o sukobima sa ustašama u Kijevu brzo se proširila po okolnim srpskim selima što je za posljedicu imalo da ova neformalna grupa pobunjenika već sutradan naraste na oko 400 ljudi.[2]

Učešće Nijemaca[uredi | uredi izvor]

Na molbu sanskog kotarskog predstojnika (sreski načelnik) Ante Merkadića ustaške vlasti u Banjoj Luci obratile su se 7. maja 1941. godine njemačkoj komandi mjesta s molbom da njemačka 132. Pješadijska divizija uputi svoje snage u Sanski Most jer je tamošnje stanovništvo „ugroženo od ostatka srpske vojske i četnika“. Dobivši potrebne smjernice iz Sarajeva, komandant 436. Pješadijskog puka naredio je njemačkoj jedinici stacioniranoj u Prijedoru da u Sanski Most pošalje jednu jaču patrolu koja bi tamo zavela red i mir.[3]

Oko 40 njemačkih vojnika stiglo je u Sanski Most poslije podne 7. maja 1941. godine i odmah su se uputili na lice mjesta. Kako su ustanici bili mnogobrojni i pružili snažan otpor, ovo odjeljenje Nijemaca bilo je primorano da se povuče u Sanski Most i sačeka pojačanje za sutradan.[4] Znatno ojačane njemačke trupe su i 8. maja. 1941. napale pobunjenike u Kijevu, ali su se seljaci bez otpora razbježali.

Odmazda i prvi masovni zločin[uredi | uredi izvor]

S obzirom da su u ovom okršaju bila ranjena tri njemačka vojnika, komandant 132. Pješadijske divizije general Sincenih je odlučio da primijeni odredbe Naredbe o postupku sa Srbima (Serbenerlass) koja je objavljena 2. maja. 1941. a njome su komandanti sektora bili opunomoćeni da bez prethodnog ispitivanja i bez sudskog postupka strijeljaju u najkraćem mogućem roku sve muškarce sposobne za oružje koji se zateknu u blizini mjesta napada na njemačke vojnike, ili koji eventualno mogu biti u vezi sa onim koji su izvršili napad; ukoliko napad nije izvršen u blizini naseljenog mjesta, bili su opunomoćeni da strijeljaju stanovnike naselja najbližeg mjestu napada, 'u prvom redu muškarce Srpske rase, sposobne za oružje' kao i taoce u najbližem mjestu. 'Ako komandant naredi strijeljanje i vojnici ga izvrše onda to nije ništa drugo do borbeno naređenje za otvaranje vatre', stajalo je u ovoj naredbi.[5]

U međuvremenu, u Sanskom Mostu je pohapšeno oko 450 srpskih talaca.[6] Goneći razbježane seljake njemačke trupe su pohapsile pedesetak Srba iz okolnih sela, a srpski dio Kijeva je u potpunosti spaljen. U znak odmazde za napad na njemačke vojnike general Sincenih je naredio strijeljanje 27 zarobljenih mladića iz okoline mjesta napada. Tada su strijeljani: Vidović Miloš, Vidović Mitar, Vidović Đurađ, Vidović Mile, Vidović Marko, Vidović Jovo, Vidović Božo, Vidović Vlado, Vidović Đurađ, Vidović Miloš, Sojnović Petar, Sojnović Lazo, Kovačević Uroš i Kovačević Ostoja iz Tomine; Jovanović Dušan, Šobot Petar, Kaiš Drago, Stojanović Pero, Milanko Ilija, Milanko Prole, Delić Miloš, Praća Veljko i Šobot Ljupko iz Lužana; Stanisavljević Mile i Knežević Jovo iz Čaplja; Vezmar Đuro i Martinović Josip iz Sanskog Mosta.[7] Tijela strijeljanih istog dana su obješena u gradskom parku kako bi poslužila za širenje straha. Sutradan, 9. maja 1941. godine u svim gradovima okupacionog područja 132. Pješadijske divizije izlijepljen je plakat sljedeće sadržine: Srbi! 7. 5. 41. poslije podne Srbi su iz jednog sela kod Sanskog Mosta pucali na njemačke vojnike. Selo je razoreno od njemačke vojske, 27 Srba je strijeljano, a njihova tijela obješena su na trgu u Sanskom Mostu.[8] Bio je ovo prvi masovni zločin nad Srbima u Sanskom Mostu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Muzej žrtava genocida (MŽG), Fond Branko Bokan, kutija 3, fascikla 10, Zapisnik br. 22/63, 13. 09. 1963. (MŽG, Bokan, 3, 10,22/63)
  2. ^ MŽG, Bokan, 3, 10, 22/63
  3. ^ Slavko Odić, „Vješala u Sanskom Mostu“, u Podgrmeč u NOB I-III, tom I, 473.
  4. ^ Slavko Odić, „Vješala u Sanskom Mostu“, u Podgrmeč u NOB..., tom I, 473.
  5. ^ Slavko Odić, „Vješala u Sanskom Mostu“, u Podgrmeč u NOB..., tom I, 474.
  6. ^ Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska komisija za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Zapisnik br. 58745, 23. 10. 1945.
  7. ^ MZG, Bokan, 3, 10, 43/64, 12.08.1964.
  8. ^ Arhiv Republike Srpske, On-line dokumenti, Jasenovac – I dio (pristupljeno 06. 07. 2016) http://www.arhivrs.org/Doc.aspx?id=60&cat=5&subcat=42&lang=cir&gal=15&slika=76 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. januar 2019)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska komisija za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Zapisnik br. 58745, 23. 10. 1945.
  • Arhiv Republike Srpske, On-line dokumenti
  • Muzej žrtava genocida (MŽG), Fond Branko Bokan, kutija 3, fascikla 10, Zapisnik br. 22/63, 13. 09. 1963. (MŽG, Bokan, 3, 10,22/63)
  • Slavko Odić, „Vješala u Sanskom Mostu“, u Podgrmeč u NOB I-III
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ђурђевдански_устанак&oldid=26794546”