Vasilij II Slepi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilij II Slepi
Vasilij II Slepi
Lični podaci
Puno imeVasilij II Vasiljevič
Datum rođenja(1415-03-10)10. mart 1415.
Mesto rođenjaMoskva, Velika moskovska kneževina
Datum smrti27. mart 1462.(1462-03-27) (47 god.)
Mesto smrtiMoskva, Velika moskovska kneževina
Porodica
SupružnikMaria of Borovsk
PotomstvoIvan III Vasiljevič, Anna of Ryazan, Andrey Bolshoy
RoditeljiVasilij I Dmitrijevič
Sofija od Litvanije
DinastijaRjurikoviči
PrethodnikVasilij I Dmitrijevič
NaslednikIvan III Vasiljevič

Vasilij II Vasiljevič (Vasilij Slepi; rus. Василий II Васильевич, Василий Слепой; Moskva, 10. mart 1415 — Moskva, 27. mart 1462) je bio veliki knez Moskve.

Prva vladavina (1425—1433)[uredi | uredi izvor]

Vasilij II je bio najstarije dete Vasilija I i Sofije. Za njega bi se moglo slobodno reći da je bio čudesno dete pošto je bio rođen tek u dvadeset i petoj godini braka. U trenutku očeve smrti on ima samo deset godina što će se dokazati kao najvažniji razlog za sve probleme koji će uskoro uslediti. Kao i za svakog drugog vladara koji je dete tako i za ovoga je postavljen regent koji upravlja državom u njegovo ime. Kako se kraj regenstva približavao tako je njegov stric Juri odlučio da spreči prirodni razvoj događaja i s javnim pozivom na pobunu 1430. godine. Sledeće tri godine tada prolaze u zaverama i manjim bitkama od kojih jedini profit izvlače feudalci skupo naplaćujući svoju lojalnost. Na kraju jači postaje Jurij koji osvaju Moskvu i kruniše se za velikog kneza 1433. godine.[traži se izvor]

Druga vladavina (1434—1446)[uredi | uredi izvor]

Novi vladar se tada nije usudio pogubiti Vasilija nego mu udeljuje milost i šalje ga u maleni gradić imena Kolamna. Ta odluka se novom velikom knezu ubrzo obija o glavu pošto se oboreni vladar odmah pobunio. Tokom novoga rata koji usleđuje Vasilij slepi pobeđuje 1434. godine Vasilija Jurjeviča koji nasleđuje preminulog Juria. Odlučujuću pomoć u ovom ratu pruža protivnikov brat Dimitrije Jurjevič koji osetivši se zapostavljenim pomaže povratak na vlast Vasilija II. Završetak ovoga građanskog rata nije uspeo doneti mir napaćenoj državi. Istovremeno s njim je trajao i građanski rat u Zlatnoj Hordi koja se tada definitivno raspada. Jedan od tamošnjih gospodara rata, Ulug-Muhamed je uspeo osnovati Kazanski kanat (područje Bugarske na Volgi) i kao potvrdu svoje nove moći napada Moskovsko veliko kneževstvo i neuspešno opseda sam glavni grad 1439. godine. U pokušaju da dobije ovaj novi neželjeni rat Vasilij II 1445. godine kreće na vojni pohod koji završava katastrofom. Moskovska vojska je bila razbijena, a sam veliki knez zarobljen. Na kraju Vasilij će biti pušten 5 meseci kasnije kada njegova država plaća veliku otkupninu. Koristeći se ovakvim razvojem događaja Dimitrije Jurjevič nastavljajući stopama svoga oca i brata odlučuje preuzeti vlast u državi. Njegov državni udar kojim obara Vasilija 1446. godine zabeležava trenutni potpuni uspeh. Kako bi uspeh bio potpun on 1446. oslepljuje Vasilija čime po ruskom zakonu postaje nesposoban da vlada. Nakon oslepljivanja Vasilij je bio poslan u provincijski gradić što je bila greška koja se ne oprašta.

Treća vladavina (1448—1464)[uredi | uredi izvor]

Bez obzira na slepost stari knez je imao dovoljno prijatelja koji su počeli praviti zavere za njegov povratak na vlast. Jedna od njih na kraju ostvaruje uspeh i 1448. Vasilij II je opet postao veliki knez Moskve. Ostatak svoje vladavine ovaj knez provodi u likvidiranju malenih moćnih feudalaca koji su odigrali veliku ulogu u pređašnjim uzurpacijama. Sličnu sudbinu doživljavaju i kneževstva Suzdalj, Pskov, Kirov (današnje ime grada) kao i Novgorodska republika pošto gube svoju nezavisnost i postaju Moskovski vazali. To očvršćavanje centralne vlasti tokom poslednjeg perioda Vasilija je bilo otežano samo povremenim tatarskim pljačkaškim pohodima. Bez obzira što je u trenutku smrti Vasilija II 27. marta 1462. godine Moskva u teoriji tatarski vazal ona je u potpunosti samostalna država. Tužno zvuči činjenica o ovome knezu da je uspešnije vladao bez očiju nego s njima. Nasledio ga je sin Ivan III.[traži se izvor]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Ivan I
 
 
 
 
 
 
 
8. Ivan II Ivanovič
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Helena
 
 
 
 
 
 
 
4. Dmitrij Donski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Vasily Velyaminov, mayor of Moscow
 
 
 
 
 
 
 
9. Alexandra Ivanovna Velyaminova
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Vasilij I Dmitrijevič
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Konstantin Vasilyevich of Suzdal
 
 
 
 
 
 
 
10. Dmitrij od Suzdalja
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Helena
 
 
 
 
 
 
 
5. Eudoxia Dmitriyevna of Suzdal
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Konstantin III of Rostov
 
 
 
 
 
 
 
11. Vasilisa-Anna Konstantinova of Rostov
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Maria Ivanovna of Moscow
 
 
 
 
 
 
 
1. Vasilij II Slepi
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Gedimin
 
 
 
 
 
 
 
12. Kejstut
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Jevna
 
 
 
 
 
 
 
6. Vitold
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
13. Birutė
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Sofija od Litvanije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Ana, velika kneginja Litvanije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]