Marijan Brecelj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
marijan brecelj
Marijan Brecelj
Lični podaci
Datum rođenja(1910-04-23)23. april 1910.
Mesto rođenjaGorica, Austrougarska
Datum smrti8. januar 1989.(1989-01-08) (78 god.)
Mesto smrtiLjubljana, SR Slovenija, SFR Jugoslavija
Profesijapravnik
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činpukovnik u rezervi
Predsednik Skupštine SR Slovenije
Period19741978.
PrethodnikTone Kropušek
NaslednikMilan Kučan
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden junaka socijalističkog rada Orden narodnog oslobođenja Orden jugoslovenske zastave s lentom
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Marijan Brecelj — Miha Borštnik (Gorica, 23. april 1910Ljubljana, 8. januar 1989) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Slovenije, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od 1974. do 1978. godine obavljao je funkciju predsednika Skupštine SR Slovenije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Marijan Brecelj rođen je 23. aprila 1910. godine u Gorici. Potiče iz porodice poznatog slovenačkog lekara i pripadnika Slovenačke narodne stranke, Antona Brecelja. Njegov brat je istaknuti akademik prof. dr Bogdan Brecelj. Italijanski nacionalisti su 1919. godine proterali Breceljeve u Ljubljanu, gde je Marijan završio gimnaziju, a 1934. godine doktorirao je na Pravnom fakultetu u Ljubljani.

Za vreme studija bio je član katoličkog studentskog kluba „Zarja“. Bio je jedan od od autora protestne studentske spomenice, koja je u proleće 1932. godine kritikovala politiku dr Antona Korošca, osporavajući mu pravo vođstva nad slovenačkim narodom.

Nakon završetka studija učestvovao je u Hrišćansko-socijalističkom sindikatu (kasnije Jugoslovenski strukovni savez), a od 1936. godine bio je jedan od glavnih rukovodilaca ovog sindikata. U periodu stvaranja Narodnog fronta, Brecelj je bio jedan od hrišćanskih socijalista, koji su se zauzimali za tešnje veze sa Komunističkom partijom Jugoslavije.

Narodnooslobodilački rat[uredi | uredi izvor]

Odmah nakon uspostavljanja Osvobodilne fronte krajem aprila 1941. godine, Brecelj je imenovan u njeno vođstvo kao predstavnik hrišćanskih socijalista. Od juna 1941. godine bio je član Glavnog štaba NOV i PO Slovenije i organizator partizanskog saniteta, te je ilegalno radio u rukovodstvu Osvobodilne fronte u Ljubljani. Juna 1942. godine prešao je na slobodnu teritoriju, u januaru 1943. godine postao je član Izvršnog odbora Osvobodilne fronte, a u aprilu njen organizacioni sekretar.

Brecelj je u februaru 1943. godine odigrao veoma značajnu političku ulogu prilikom sastavljanja i prihvatanja Dolomitske izjave, kojom su sve skupine Osvobodilne fronte svojim potpisima potvrdile jedinstvo organizacije i priznale rukovodeću ulogu Komunističke partije Slovenije u njoj.

Maja 1943. godine Brecelj je postao član Komunističke partije Slovenije. Bio je član Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije i član predsedništva Slovenačkog narodnooslobodilačkog saveta (SNOS). Svojim ličnim zalaganjem, doprineo je u izgrađivanju novog Slovenačkog demokratskog zakonodavstva. Od jeseni 1944. godine i još posle rata bio je potpredsednik Osvobodilne fronte.

Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]

Kada je 5. maja 1945. godine formirana prva Slovenačka vlada, postao je njen potpredsednik i ministar za industriju. Od 1950. godine bio je predsednik Saveta za zakonodavstvo NR Slovenije, a od leta 1952. godine potpredsednik Izvršnog veća Slovenije. Od 1956. godine bio je državni sekretar za robni promet vlade FNR Jugoslavije i član Izvršnog veća FNR Jugoslavije.

Maja 1963. godine izabran je za potpredsednika SR Slovenije. Od 1967. do 1974. godine bio je potpredsednik Savezne skupštine i potpredsednik Savezne ustavne komisije, gde je radio na oblikovanju novog ustavnog sistema.

Sve vreme posle rata bio je Republički ili Savezni poslanik.

Pored državnih, vršio je i visoke političke funkcije:

Umro je 8. januara 1989. godine u Ljubljani.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena narodnog oslobođenja, Ordena junaka socijalističkog rada i Ordena za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]