Sima Milutinović (konstruktor aviona)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sima Milutinović
Inž. Sima Milutinović konsrtuktor aviona snimljen početkom 1930-ih godina
Datum rođenja(1899-07-12)12. jul 1899.
Mesto rođenjaMostarAustrougarska
Datum smrti11. decembar 1981.(1981-12-11) (82 god.)
Mesto smrtiBeograd  SR Srbija SFR Jugoslavija
Avion Rogožarski R-100 1938. god.
Avion Rogožarski R-313 1940. god.

Sima Milutinović (Mostar, 12. jul 1899Beograd, 11. decembar 1981) bio je inženjer i profesor Mašinskog fakulteta u Beogradu, najplodniji jugoslovenski konstruktor aviona. [1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 12. jula 1899. godine u Mostaru (Hercegovina), gde je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju. Realku je završio u Sarajevu 1919. godine, a u oktobru iste godine počeo studije na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U petom semestru prelazi na politehniku u Berlinu, gde je sa vrlodobrim uspehom završio opštu mašinsku tehniku i specijalizaciju u vazduhoplovnoj struci. Diplomirao je novembra meseca 1925. godine. Umro je 11. decembar 1981, kao penzionisani profesor Mašinskog Fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Radna biografija[uredi | uredi izvor]

Posle završenog fakulteta izvesno vreme je proveo na radu u nemačkoj industriji a zatim prešao u Francusku gde se usavršavao u poznatim fabrikama aviona „Blerio“ (franc. Blerio), „Arno“ (franc. Hanriot), „Brege“ (franc. Breguet), „Potez“ (franc. Potez) i fabrici avio motora Salmson (franc. Salmson). Početkom 1927. godine vraća se u zemlju i zapošljava u fabrici Ikarus u Zemunu u kojoj se u to vreme pripremala proizvodnja vojnog aviona Potez 25 po francuskoj licenci. Najpre je radio kao šef fabrikacije (proizvodnje) a kasnije kao konstruktor[2]. U pogonu fabrike Ikarus U Novom Sadu se u to vreme projektovali i proizvodili hidroavioni domaće konstrukcije i izrade za potrebe Pomorskog vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije pa je inž. Milutinović prebačen u Novi Sad gde je sa inž. Josifom Mikl (nem. Josef Mickl) (koji je pre i za vreme Prvog svetskog rata radio kao šef konstrukcionog biroa za hidroavione u ÖFFAG-u [3]) sarađivao na projektima hidroaviona i lakog sportskog aviona „Sivi Soko“. Stekavši dovoljno radnog i konstruktorskog iskustva početkom 1930. napušta Ikarus i do 1932. radio je na sopstvenim projektima. U tom periodu završava projekt lakog školskog aviona kasnije nazvan SIM-II, koji je započeo još dok je radio u francuskoj firmi „Blerio“. Avion je napravio u sopstvenoj režiji uz finansijsku pomoć svoga brata a motor Simens SH-14 je kupljen na kredit. Avion je prvi put poleteo 29. maja 1930. godine sa Zemunskog aerodroma. Prototip ovog aviona je napravila firma S. Vlajković i sinovi iz Beograda. Iako vojno vazduhoplovstvo nije odobrilo serijsku proizvodnju ovog aviona otkupilo je prototip i predala ga Udruženju rezervnih avijatičara a kasnije ga ustupila Aeroklubu na korišćenje. Avion je leteo do 1937. godine. U vreme kada se pojavio, ovaj avion je bio prilično neuobičajene konstrukcije za školsku namenu. Bio je visokokrilac, dvosed sa uporednim sedištima pilota i instruktora i lake konstrukcije. Konzervativno rukovodstvo vojnog vazduhoplovstva, nije prihvatilo ovaj avion ali je otkupom prototipa stimulisalo mladog konstruktora. Stručna javnost je na osnovu rezultata ispitivanja prototipa shvatila da se pojavio perspektivan konstruktor aviona. Već sledeće 1931. godine, svetlost dana je ugledao novi prototip SIM-VIII školskog (turističko sportskog) aviona koji je bio dvosed sa sedištima jedan iza drugog, visokokrilac, po konstrukciji veoma sličan SIM-II ali sa tehnološkog aspekta uvedene su novine koje su omogućile veću krutost strukture aviona, jeftiniju proizvodnju, manju masu, povećanu maksimalnu brzinu i poboljšanje aerodinamičke karakteristike. Ovim avionom inž. Sima Milutinović je pokazao da je ne samo odličan konstruktor aviona već i izvanredan poznavalac njihove tehnologije proizvodnje.

Od 1932. do 1935. godine, za vreme velike ekonomske krize, inž. Milutinović radi u Komandi vazduhoplovstva u kojoj sa grupom inženjera (Fizir, Milutinović, Sivčev i Bišević) radi na zajedničkom (što je u to vreme bilo neuobičajeno) veoma uspešnom projektu aviona PVT.

Od 1935. pa do početka rata 1941. godine inž. Sima Milutinović radi u Prvoj srpskoj fabrici aeroplana „Rogožarski“ kao šef konsrtukcionog biroa i rukovodilac fabrikacije. Ovaj period je bio najplodniji u radu ovog projektanta aviona. U tom periodu je inž. Milutinović realizovao 11 aviona za potrebe jugoslovenskog ratnog i pomorskog vazduhoplovstva. Ogledao se u gotovo svim vrstama aviona od jednomotornih školskih aviona do dvomotornih lakih bombardera, kao i hidroaviona. Pored aviona inž. Milutinović je konstruisao u tom periodu i 12 elisa od dvokrakih do četvorokrakih namenjenih avionima velike snage. Tih godina u svakom trenutku inž. Milutinović je imao u radu najmanje tri aviona, jedan na crtaćim tablama konstrukcionog biroa, drugi je bio u prototipskoj radionici ili u serijskoj proizvodnji a treći je ispitivan u letu.

Posle napada Nemačke na Jugoslaviju aprila 1941. godine i okupacije Jugoslavije, pošto je fabrika „Rogožarski“ radila za potrebe nemačke ratne industrije, inž. Milutinović je odbio da dalje radi u „Rogožarskom“ i ostao je angažovan samo na fakultetu na kome se nije održavala nastava. Odmah po oslobođenju Beograda već oktobra 1944. godine, vratio se u „Rogožarski“ kao tehnički rukovodilac preduzeća gde je organizovana popravka i revizija aviona aviona za potrebe Crvene armije i Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva. U ovom periodu inž. Milutinović je izvršio rekonstrukciju amortizera i pojačanje stajnih trapova za lovačke avione tipa Jakovljev (JAK).

U posleratnom periodu profesor Sima Milutinović je nastavio da se bavi konstruisanjem letelica, pa je 1946. godine učestvovao na Konkursu koji je raspisala Komanda vazduhoplovstva i na osnovu predratnog bombardera R-313 projektovao dvomotorni trenažni bombarder Ikarus 214 koji je u nekoliko varijanti serijski proizvođen u fabrici Ikarus. Kao iskusni projektant učestvovao je na projektima nekoliko tipova aviona i bio je saradnik Vazduhoplovno-vojno-tehničkog instituta u Žarkovu.

Projekti aviona[uredi | uredi izvor]

Nastavna delatnost[uredi | uredi izvor]

Veoma rano, već 1934. godine inž. Sima Milutinović se uključuje u fakultetsku nastavu na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu u zvanju privatnog docenta, a 1938. godine je izabran za univerzitetskog docenta na Vazduhoplovnoj grupi Mašinskog odseka Tehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu za predmet Konstrukcija i pogon aviona.[4] Od 1946. godine inž. S. Milutinović se potpuno posvetio radu na Mašinskom fakultetu gde je sa svojim kolegama postavio solidne osnove za savremenu nastavu i na taj način omogući obrazovanje visokoškolskih kadrova neophodnih našem vazduhoplovstvu. Pošto je u tom periodu Mašinski fakultet jako oskudevao u nastavnom kadru S. Milutinović tada u zvanju docenta bio je nosilac još i stručnih predmeta koji su bili van usko vazduhoplovne struke a to su Mašine alatke, Mehanička tehnologija i Ispitivanje materijala[5] Ovo nije za njega predstavljao neki poseban problem s obzirom na svoje bogato iskustvo, koje je stekao pre rata, kao proizvodni inženjer u Ikarusu i tehnički direktor Rogožarskog.

Godine 1948. je izabran za vanrednog profesora na Vazduhoplovnom odseku Mašinskog fakulteta za predmet Konstrukcija aviona, a 1951. za redovnog profesora na istom predmetu. Kao dekan Mašinskog fakulteta (a izabran je u dva izborna perioda 1952/53. i 1953/54. godine) u mogome je doprineo upotpunjavanju nastave eksperimentalnim delom, formiranjem i opremanjem potrebnih laboratorija u okviru Fakulteta.[6]

Dalji njegov doprinos je bio osnivanje drugog stepena nastave na Višoj vojnoj vazduhoplovnoj tehničkoj akademiji 1966. godine u Žarkovu kao centru Mašinskog fakulteta.[7] Učestvovao je u osnivanju poslediplomskih studija na Vazduhoplovnoj grupi na matičnom fakultetu i postavljanju njihove koncepcije koristeći svoje bogato konstruktorsko i naučno pedagoško iskustvo.

Za 25 godina rada na Mašinskom Fakultetu u Beogradu do odlaska u penziju 1970. godine na Vazduhoplovnom odseku je diplomiralo 420 njegovih studenata i 70 slušalaca na Vazduhoplovnoj tehničkoj akademiji u Žarkovu. Za plodan i dugogodišnji istraživački rad u oblasti konstrukcija letelica, za veliki doprinos razvoju vazduhoplovstva u nas i uopšte, kao i za veliki doprinos i rezultate u organizovanju nastave na fakultetu, 1971. godine mu je dodeljena titula Počasnog doktora nauka Univerziteta u Beogradu, kao jednom od najzaslužnijih profesora za razvoj nastave i nauke iz oblasti mašinstva u nas.

Knjige[uredi | uredi izvor]

U periodu od 1933. do 1941. godine inž. Sima Milutinović je u Godišnjaku jugoslovenskog vazduhoplovstva objavio dosta naučno stručnih radova iz oblasti vazduhoplovstva. Posle rata profesor Sima Milutinović je za vreme svog rada na Mašinskom fakultetu u Beogradu 1948. godine napisao univerzitetski udžbenik „Konstrukcija aviona“ u vreme kada je takva literatura bila oskudna i u razvijenim zemljama. Drugo dopunjeno izdanje ove knjige je izašlo 1970. godine:

  • Milutinović, Sima (1948). Konstrukcija aviona (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Građevinska Knjiga. 
  • Milutinović, Sima (1950). Poznavanje i konstrukcija aviona - Knjiga 2. (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Građevinska Knjiga. 
  • Milutinović, Sima (1970). Konstrukcija aviona + Dodatak: Atlas aviona (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Građevinska Knjiga. 

Intenzivno je sarađivao i na izradi enciklopedija, tako je 1951. godine jedan od realizatora i autora Tehnike vazduhoplovstva u okviru Enciklopedije tehničkih znanja. U okviru Tehničke enciklopedije Jugoslovenskog leksikografskog zavoda autor je dela o konstrukciji aviona 1963. godine .[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sima Milutinović› Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. septembar 2013), Pristupljeno 25. aprila 2013.
  2. ^ Mikić 1933, str. 677–679.
  3. ^ Haberfellner, Wernfried; Walter Schroeder . Wiener-Neustädter Flugzeugwerke GmbH (na ((de))). . AT-Graz: Weishaupt. 1993. ISBN 978-3-7059-0000-4. 
  4. ^ Obradović, Nikola (1973). U spomen sto godina nauke o mašinama - osvrt na razdoblje 1873—1941. (na ((sr))). YU-Beograd: Mašinski fakultet.
  5. ^ Šolaja, Vladimir (1976). Sedamdeset godina proizvodnog mašinstva u Beogradu (na ((sr))). YU-Beograd: Mašinski fakultet i IAMA, pp. 1-96.
  6. ^ Vesović, M; D. Popović (1973). Mašinski fakultet u Beogradu o ravitku nastave i nauke - u razdoblju 1945—1973. (na ((sr))). YU-Beograd: Mašinski fakultet.
  7. ^ Vesović, M; D. Popović (1973). Mašinski fakultet u Beogradu o ravitku nastave i nauke - u razdoblju 1945—1973. (na ((sr))). YU-Beograd: Mašinski fakultet
  8. ^ Stanojević, Dragoljub.; Čedomir Janić (12/1982). „Životni put i delo jednog velikana našeg vazduhoplovstva - svetao primer i uzor naraštajima“. Mašinstvo 31: pp. 1867—1876.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mikić, Sava J. (1933). „Glava sedma”. Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Štamparija Drag. Gregorić. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Grujić, Zlatomir (1999). „Fabrika aeroplana i hidroplana „IKARUS“ A. D.”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: BB-Soft. 6: 39—41. 
  • Memon, Goran (1998). „Prva srpska fabrika aeroplana Živojin Rogožarski”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: BB-Soft. 1: 42—43. 
  • Haberfellner, Wernfried (1993). Wiener-Neustädter Flugzeugwerke GmbH (na jeziku: (jezik: nemački)). Walter Schroeder. AT-Graz: Weishaupt. ISBN 978-3-7059-0000-4. 
  • Stanojević, Dragoljub. (1982). Čedomir Janić. „Životni put i delo jednog velikana našeg vazduhoplovstva - svetao primer i uzor naraštajima”. Mašinstvo (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Savez inženjera i tehničara Jugoslavije. 31: 1867—1876. 
  • Petrović, Zlatko (1998). „60 godina vazduhoplovstva u univerzitetskoj nastavi”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: BB-Soft. 1: 44—46. 
  • Nenadović, Miroslav (1967). Eksperimentalna istraživanja u razvoju koncepcije letelica (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: SANU (Posebna izdanja)- Spomenica knjiga 30. str. 167—189. 
  • Opšta, Enciklopedija (1978). „Milutinović, Sima (1989- )”. Mala enciklopedija Prosveta (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Prosveta. str. 562. 
  • Obradović, Nikola (1973). U spomen sto godina nauke o mašinama - osvrt na razdoblje 1873—1941. (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Mašinski fakultet. 
  • Vesović, M (1973). Mašinski fakultet u Beogradu o ravitku nastave i nauke - u razdoblju 1945—1973. (na jeziku: (jezik: srpski)). D. Popović. YU-Beograd: Mašinski fakultet. 
  • Šolaja, Vladimir (1976). Sedamdeset godina proizvodnog mašinstva u Beogradu (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Mašinski fakultet i IAMA. str. 1—96. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije. Beograd: Muzej nauke i tehnike. ISBN 978-86-82977-60-5.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]