Suhoj Su-29

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Suhoj Su-29

Suhoj Su-29
Suhoj Su-29

Opšti podaci
Namena školski akrobatski avion
Posada 2
Poreklo  Rusija
Proizvođač Suhoj
Probni let kraj 1991.
Uveden u upotrebu maj 1992.
Status operativan
Prvi operater  Rusija
Broj primeraka 30 (prva serija)
Dimenzije
Dužina 7,32 m
Visina 2,87 m
Raspon krila 8,20 m
Površina krila 12,24 m²
Masa
Prazan 760 kg
Maksimalna 1.100 kg
Pogon
Motori klipni sa vazdušnim hlađenjem
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor Веденејев М-14П
Snaga KEM-a 270 kW
Snaga KEM-a u ks 360 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 450 km/h
Ekonomska brzina 295 km/h
Dolet 965 km
Plafon leta 4.000 m
Brzina penjanja 1.080 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Suhoj Su-29 /(Suhoj Su-29), (rus. Сухой Су-29) je jednomotorni, dvosedi laki ruski niskokrilni avion za obuku u akrobatskom letenju razvijen prvom polovinom 1990-ih godina.[1]

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Suhoj Su-29 na aerodromu

Avion Suhoj Su-29 je projektovan i napravljen u fabrici Suhoj na osnovu prethodnog modela Su-26M i namena mu je obuka i trenaža u akrobatskom letenju kao i za državna i međunarodna takmičenja u akrobatskom letenju. Projekt je počeo da se radi 1990, a izrada 4 prototipa 1991. (dva prototipa za statičko, a dva za letna ispitivanja). Prvi prototip je završen krajem 1991. kad je obavljen prvi probni let, a glavni projektant ovog aviona je V. P. Kondratijev. Već na drugom prototipu je ugrađem sistem za katapultiranje sedišta sa pilotom u slučaju vanredne potrebe SKS-94. Prvi probni let aviona iz serijske proizvodnje obavljen je maja meseca 1992. godine. Na osnovu ovog modela aviona, razvijen je kasnije model Su-31.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Suhoj Su-29 je laki dvosedi avion za obuku u akrobatskom letenju pilota. To je avion mešovite konstrukcije niskokrilni jednokrilac sa jednim klipnim vazduhom hlađenim radijalnim motorom sa 9 cilindara, fiksnim stajnim trapom konvencionalnog tipa sa obloženim točkovima u cilju povećanja aerodinamičnosti. Opremljen je motorom od 270 kW proizvođača Веденејев М-14П, i trokrakom elisom od kompozitnog materijala (Hofman) promenljivog koraka sa reduktorom. Avion je robusne konstrukcije napravljen od lakih kompozitnih materijala, plastike i staklenih vlakana, uglljeničnih vlakana, nerđajučeg čelika visoke elastičnosti, titanijuma i aluminijumskih legura. Učešće kompozitnih materijala u ukupnoj masi aviona iznosi preko 60%. Njegova robusna konstrukcija toleriše G opterećenja u granicama od +12 do -10 a to je granica koju mogu da podnesu samo retki akrobatski piloti. Krila aviona su trapezastog oblika sa ravnom napadnom ivicom i ravnim završetkom. Piloti su smešten u zatvorenom kokpitu koji je smešten iznad krila pa prema repu. Unutrašnjost kabine aviona je ergonomski prilagođena pilotima, sa udobnim sedištem, nagnutim pod uglom od 35o i pojasom za vezivanje. Dizajn kabine omogućava pilotu i instruktoru da precizno kontrolišu položaj aviona u prostoru. Avion je opremljen sedištem za katapultiranje u slučaju vanredne opasnosti.[2][3][4]

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • Su-29 - prvi prototip aviona Su-29 sa motorom Веденејев М-14П snage 270kW i trokrakom elisom,
  • Su-29KS - unapređena verzija aviona Su-29 sa sistemom za izbacivanje sedišta SKS-94,
  • Su-29M - serijski avion Su-29 sa sistemom za izbacivanje sedišta SKS-94.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Posadu aviona Suhoj Su-29 sačinjava 2 član tj. pilot i instruktor letenja. Već 1994. godine ovaj avion je sertifikovan u Rusiji, a u prvoj seriji je proizvedeno 30 primeraka ovih aviona. Što se tiče letnih karakteristika ovaj avion sa jednim pilotom ni po čemu ne zaostaje za svojim prethodnikom Su-26M. Na Svetskom prvenstvu u Oklahova Sitiju 1996. godine praktično je prikazana mogućnost katapultiranja pilota iz ovog aviona. Avion Suhoj Su-26 se koristi već 15 godina, što nesumnjivo potvrđuje kvalitet ovog aviona. Na zahtev kupca avion se može opremiti zapadnom avionikom Bekker i Bendix King, i GPS navigacionim sistemom.[2]

Zemlje koje koriste ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „OAO „Kompaniя „Suhoй" - Samoletы - Graždanskaя aviaciя - Su-26, 29, 31 - Harakteristiki”. www.sukhoi.org. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  2. ^ a b „Suhoй Su-29”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  3. ^ „OAO „Kompaniя „Suhoй" - Samoletы - Graždanskaя aviaciя - Su-26, 29, 31”. www.sukhoi.org. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  4. ^ „Sukhoi Su”. www.russianaeros.com. Arhivirano iz originala 15. 09. 2009. g. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • „Zvanični sajt Suhoja” (na jeziku: (jezik: ruski) i (jezik: engleski)). www.sukhoi.org. Pristupljeno 11. 2. 2011. [mrtva veza]
  • „Su-26, 29, 31” (na jeziku: (jezik: ruski) i (jezik: engleski)). www.sukhoi.org. Pristupljeno 11. 2. 2011. 
  • „Su-29” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 11. 2. 2011. 
  • „Sukhoi Su-29 (1991)” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviastar.org. Pristupljeno 11. 2. 2011. 
  • „The Sukhoi Su26; Su29 & Su31” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.airliners.net. Pristupljeno 11. 2. 2011. 
  • „Su-29, P.O.Sukhoi” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.ctrl-c.liu.se. Pristupljeno 11. 2. 2011. 
  • „Sukhoi Su-29” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.russianaeros.com. Arhivirano iz originala 15. 09. 2009. g. Pristupljeno 11. 2. 2011. 
  • „Suchoj Su-29,” (na jeziku: (jezik: nemački)). Galerie. Pristupljeno 2. 4. 2011. [mrtva veza]