Đakovo
Đakovo | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Osječko-baranjska |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 19.491 |
— gustina | 114,65 st./km2 |
Aglomeracija (2011.) | 27.745 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 18′ 36″ S; 18° 24′ 35″ I / 45.309996868229504° S; 18.409781998016992° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 170 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Marin Mandarić (HDZ) |
Poštanski broj | 31400 Đakovo |
Pozivni broj | 031 |
Registarska oznaka | DJ |
Veb-sajt | |
www.djakovo.hr |
Đakovo je grad u Hrvatskoj, u Osječko-baranjskoj županiji. Prema rezultatima popisa iz 2011. u gradu je živelo 27.745 stanovnika, a u samom naselju je živelo 19.491 stanovnika.[1]
Geografski položaj[uredi | uredi izvor]
Grad Đakovo nalazi se u srcu Slavonije, na istoku Republike Hrvatske.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Brojni arheološki lokaliteti nalaze se u gradu i okolni. Iskopavanja iz 1997. godine potvrđuju život na širem području grada već u neolitu, oko 5.500 godina pre Hrista.
Prvi puta se Đakovo u pisanim dokumentima spominje 1239. godine. Đakovo je danas biskupski grad — sedište Đakovačko-sremske biskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje istorije spominje pod sličnim imenima: Dyaco, Diaco, Dyacow...
Godine 1536. Đakovo su zaposeli Turci i vladali do 1687. godine. Za vreme njihove vladavine grad dobija naziv Jakova. Tada su sagrađene mnoge džamije. Najpoznatija je Ibrahimpašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku župnu crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup Josip Juraj Štrosmajer i tada počinje izgradnja grada. Biskup je 1866—1882. godine podigao veliku katedralu Sv. Petra, u pseudoromantičnom stilu, sa dva zvonika visoka po 84 metra.
Godine 1773. Đakovo postaje sedište sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Sremske.
Administracija i politika[uredi | uredi izvor]
Gradonačelnik Grada Đakova je Zoran Vinković (HDSSB), kojem trenutno teče njegov treći mandat.
Gradom upravljaju:
- Gradsko poglavarstvo, koje je izvršno tijelo Grada Đakova
- Gradsko veće, koje je predstavničko tijelo građana Grada Đakova
Gradsko poglavarstvo se sastoji od 7 članova i podeljeno je na 4 odeljka:
- Ured gradonačelnika
- Odeljak za komunalne djelatnosti i prostorno uređenje
- Odeljak za društvene delatnosti
- Odeljak za finansije
Gradsko veće ima 19 članova koji se biraju direktno na lokalnim izborima.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Kretanje broja stanovnika grada Đakova nakon 2. svetskog rata:
godina popisa | broj stanovnika |
1953. | 9.573 |
1961. | 12.077 |
1971. | 15.987 |
1981. | 18.105 |
1991. | 20.317 |
2001. | 20.912 |
2011. | 19.508 |
Popis 1991.[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Đakovo je imalo 20.317 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Kultura i sport[uredi | uredi izvor]
Građ Đakovo ima mnogo manifestacija: najznačajnije su Silvestarske noći, Đakovački vezovi, Đakovački bušari, Pola nove godine, Smotra starogradskih plesova i pesama...
U biskupskom dvorcu (iz 1703. g.) je umetnička zbirka.
Od brojnih sportskih društava u kolektivnim sportovima najviše se ističe RK Đakovo. Uz njega su još poznati KK Đakovo, koji igra u drugoj ligi, i fudbalski klubovi Kroatia i Đakovo.
Osnovne škole[uredi | uredi izvor]
- OŠ Vladimir Nazor
- OŠ Ivan Goran Kovačić
- OŠ Josip Antun Čolnić
Srednje škole[uredi | uredi izvor]
- Gimnazija Antuna Gustava Matoša
- Obrtnička škola Antuna Horvata
- Srednja stručna škola Braće Radić
Znamenitosti[uredi | uredi izvor]
- Biskupski dvor
- Crkva Svih svetih — župna crkva Svih svetih nekadašnja je turska džamija s kupolom podignutom na prelazu iz 16. u 17. vek.
- Ergela — sa lipicanerima
- Korzo — pešačka zona kroz staro gradsko jezgro proteže se od katedrale do crkve Svih Svetih.
Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 12. 3. 2017.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.