Jakovo
Jakovo | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Grad | Beograd |
Opština | Surčin |
Stanovništvo | |
— 2011. | 6.393 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 45′ 15″ S; 20° 15′ 36″ I / 44.75411° S; 20.25990° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 11276 |
Pozivni broj | 011 |
Registarska oznaka | BG |
Jakovo je naselje u gradskoj opštini Surčin, u gradu Beogradu. Do 2004. godine i formiranja nove opštine pripadalo je opštini Zemun. Jakovo se nalazi u jugoistočnom Sremu, 24 km jugozapadno od centra Beograda, 4 km od obale reke Save. Kod sela se nalazi manastir Fenek.
Prema popisu iz 2011. u Jakovu je živelo 6.393 stanovnika.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Na ovom prostoru život je bio razvijen u najstarija vremena, o čemu svedoče arheološka nalazišta sa ovih prostora. Materijalni dokazi potvrđuju da su ovi prostori bili naseljeni još u kameno i gvozdeno doba. Kasnije su ovde živeli Iliri i Kelti. Najznačajniji je pronalazak Germanske nekropole, gde su pronađeni dobro očuvani pehari, nakit od ćilibara, predmeti od keramike.
Po predanju, naziv se vezuje za ime stročara Jakova, koji je živeo na brdašcetu u kolibi od trske. Tada nije bilo zaštitnog nasipa, pa je Sava plavila prostor. Tokom leta, kad bi se voda povukla, do Jakova bi dolazili čobani iz okolnih sela i govorili „idemo do Jakova“.
Jakovo se u spisima pominje od početka 15. veka (1404. godine u jednom mađarskom spisu). Postanak naselja vezuje se za manastir Fenek, udaljen dva kilometra jugozapadno od Jakova, a najraniji pisani pomen o manastiru datira iz 1563. godine. Jakovo se kao naselje pominje i u tursko doba. Posle povlačenja Turaka 1718. godine ulazi u sastav zemunskog vlastelinstva, a nakon sklapanja mira sa Turskom Jakovo je priključeno Vojnoj granici.
Kraj 18. veka obeležio je i početak rada škole. Pravoslavni hram, posvećen Vaznesenju Gospodnjem (Spasovdan), podignut je u periodu od 1804. do 1810. godine.[1], a u periodu od 1855. do 1860. godine, njegove unutrašnje zidove oslikao je Živko Petrović (1806—1869), koga istoričari umetnosti ocenjuju kao osrednjeg slikara u stilu ranog romantizma[2] Seoska slava je Sveta Petka, koja se proslavlja 27. oktobra. Takođe se slavi i prenos moštiju Sv. Petke (26. jul/8. avgust)[3], u okviru „Dana mesne zajednice“, od 6—8. avgusta. U znak sećanja na 20 rodoljuba i meštana sela Jakova, koje su Nemci straljali 1943. godine, kao odmazdu za jednog ubijenog Nemca, 7. avgusta, za partizansku slavu, polažu se venci kod spomenika palim borcima i žrtvama fašizma iz Drugog svetskog rata, koji se nalazi preko puta hrama.[4]
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Jakovo živi 4656 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 36,8 godina (36,3 kod muškaraca i 37,3 kod žena). U naselju ima 1685 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,53 (popis 2002).
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka |
|
m | ž |
|||
? | 31 | 32 | ||
80+ | 19 | 41 | ||
75—79 | 34 | 60 | ||
70—74 | 84 | 113 | ||
65—69 | 135 | 142 | ||
60—64 | 160 | 154 | ||
55—59 | 152 | 144 | ||
50—54 | 217 | 239 | ||
45—49 | 273 | 246 | ||
40—44 | 207 | 226 | ||
35—39 | 208 | 180 | ||
30—34 | 210 | 208 | ||
25—29 | 234 | 239 | ||
20—24 | 248 | 227 | ||
15—19 | 234 | 208 | ||
10—14 | 191 | 190 | ||
5—9 | 176 | 181 | ||
0—4 | 142 | 164 | ||
Prosek : | 36,3 | 37,3 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 2.446 | 738 | 1.545 | 91 | 61 | 11 |
Ženski | 2.459 | 521 | 1.553 | 300 | 79 | 6 |
UKUPNO | 4.905 | 1.259 | 3.098 | 391 | 140 | 17 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 1.225 | 152 | 1 | 1 | 387 |
Ženski | 869 | 62 | 1 | 1 | 227 |
UKUPNO | 2.094 | 214 | 2 | 2 | 614 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 37 | 83 | 179 | 17 | 169 |
Ženski | 5 | 11 | 165 | 27 | 36 |
UKUPNO | 42 | 94 | 344 | 44 | 205 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 4 | 55 | 48 | 25 | 22 |
Ženski | 14 | 43 | 20 | 69 | 146 |
UKUPNO | 18 | 98 | 68 | 94 | 168 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 31 | 0 | 0 | 14 | |
Ženski | 32 | 2 | 0 | 8 | |
UKUPNO | 63 | 2 | 0 | 22 |
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Boljevačka ulica
-
Bulevar pivopija u Jakovu
-
Spomenik u znak sećanja na streljane Jakovljane 1943. godine
-
Ulaz u Jakovo
-
Silos u Jakovu
-
Ulica Vožda Karađorđa
-
Raskrsnica Surčinske i ulice Vožda Karađorđa
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Gradska opština Surčin: Strategija održivog razvoja 2011—2021 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. mart 2016), pp. 72, (Beograd) april 2012, pristup 10.5.2013
- ^ Pravoslavlje — novine Srpske patrijaršije, časopis br. 1019: „Crkva Svetog oca Nikolaja“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. oktobar 2009), Smiljana Ćurčić, pristup 10.5.2013
- ^ Manastir Fenek: Manastirska slava[mrtva veza], pristup 10.5.2013
- ^ Opština Surčin: „Dani Mesne zajednice Jakovo“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. april 2015), pristup 10.5.2013
- ^ Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj. 2004. ISBN 978-86-84433-14-7.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.