Jože Slak
jože slak | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 26. avgust 1902. |
Mesto rođenja | Gorenji Vrh pri Dobrniču, Austrougarska |
Datum smrti | 26. februar 1943.40 god.) ( |
Mesto smrti | Straža, kod Novog Mesta, Kraljevina Italija |
Profesija | službenik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1933. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941—1943. |
Heroj | |
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. |
Jože Slak — Silvo (Gorenji Vrh pri Dobrniču, 26. avgust 1902 — Straža, kod Novog Mesta, 26. februar 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 26. avgust 1902. godine u mestu Gorenji Vrh pri Dobrniču. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Nakon osnovnog obrazovanja, otišao je u Ljubljanu, gde je završio Trgovačku školu. Po završetku školovanja, zaposlio se u Zadružnom savezu, na mestu revizora, a potom je radio u Okružnom uredu za osiguranje radnika. Svoj politički angažman započeo je među organizacijama hrišćansko-socijalističke orijentacije, i tamo od 1926. godine postaje jedan od najznačajnijih levičarskih ideologa. Iako još uvek nije bio član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), u svojstvu urednika pisao je levičarske i marksističke tekstove u hrišćansko-socijalističkom časopisu „Mladi plamen”, pridobijajući time simpatizere Partije. U KPJ primljen je 1933. godine.
Zbog svog partijsko-političkog rada, novembra 1934. godine je prvi put uhapšen i osuđen na godinu dana robije, koju je izdržao u Sremskoj Mitrovici. Vreme u zatvoru proveo je družeći se s komunistima i unapređujući svoje znanje o komunizmu. Po izlasku iz zatvora, nije mogao da se zaposli, pa se povukao u rodni kraj, gde je radio na mlinu sa bratom i nastavio sa političkom radom. Bio je član Kmečke komisije pri Centralnom komitetu Komunističke partije Slovenije i Okružnog komiteta KPJ za Dolenjsku. Aktivnim političkim radom bio je stalno pod policijskom prismotrom, te je u avgustu 1940. godine uhapšen u Novom Mestu, i osuđen na 10 meseci zatvora.
Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, Slak je kao član Okružnog komiteta KPS za Novo Mesto, aktivno radio na organizovanju Osvobodilne fronte i odbora OF u okolnim mestima. S obzirom na prirodu njegovog delovanja, bio je primoran da pređe u ilegalu. Avgusta 1941. otišao je u partizane i organizovao partizanske grupe, a u septembru je postao politički komesar Dolomitske partizanske čete. Organizovao je i rukovodio prijemnom partizanskom bazom u zimu 1941/'42. godine. U maju 1942. godine postao je zamenik političkog komesara bataljona u Zapadnodolenjskom odredu, a u periodu od juna do Roške ofanzive, bio je politički komesar partizanskih radionica na Rogu. Nakon Roške ofanzive, angažovano je radio kao terenski partijski radnik u Dolenjskoj.
Na dan 26. februara 1943. godine, sa grupom drugova upao je u italijansku zasedu blizu Straže, kod Novog Mesta. Tom prilikom je ranjen, a da ne bi pao živ u neprijateljske ruke, digao se u vazduh bombom.
Slakova posebna politička zasluga ogleda se u činjenici da je na delu teritorije Slovenije, na kom je posebno bio izražen uticaj klerikalaca, uspešno obrazovao odbore Osvobodilne fronte i organizovao partizanske jedinice.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 199.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982.