Anka Pađen
anka pađen | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. januar 1924. |
Mesto rođenja | Crno, kod Crikvenice, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 10. mart 1945.21 god.) ( |
Mesto smrti | Lešće, kod Karlovca, DF Jugoslavija |
Profesija | radnica |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1943. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Čin | potporučnik |
Heroj | |
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. |
Anka Pađen (Crno, kod Crikvenice, 9. januar 1924 — Lešće, kod Karlovca, 10. mart 1945) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 9. januara 1924. godine u selu Crnom, kod Crikvenice.
S nepunih trinaest godina pošla je iz svog rodnog sela da radi u Bribiru, kako bi zaradom pomogla bolesnome ocu i majci da prežive. Pomagala je u kući jedne krojačice. Rat ju je zatekao u Crikvenici gde se zaposlila 1940. godine kao konobarica.
Počela je da sarađuje s Narodnooslobodilačkim pokretom od prvih dana oružanog ustanka. U proleće 1942. godine, zatražila je da pođe u partizane, te se pridružila borcima Ledeničke čete. Uskoro je zatražila od komandira čete da pođe u bataljon „Ljubica Gerovac“ komandanta Srđana Uzelca, koji je u to vreme vodio žestoke bitke po Lici.
Kada je u oktobru 1942. godine bila osnovana Šesta udarna brigada NOV Hrvatske, Anka se nalazila u njenoj Prvoj četi Četvrtog omladinskog bataljona. Početkom 1943. godine, zatražila je da bude premeštena iz Četvrtog omladinskog u Drugi udarni bataljon.
U februaru 1943. godine, nakon teških borbi na Veljunu, Preboju i Ljubovu, postala je komandirka voda. Nekoliko dana kasnije, zajedno s još nekolicinom skojevaca-bombaša bila je primljena je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Posle nekoliko meseci, bila je postavljena za komandirku čete.
Kada se, u januaru 1944. godine vodila bitka za ranjenike kod Drežnice, Anka je, jurišajući sa svojom četom, bila ranjena i ostala bez leve šake. U maju 1944, u Drvaru na Drugom kongresu USAOJ-a, bila je izabrana za članicu Centralnog odbora USAOJ-a.
Krajem 1944. godine, bila je unapređena u čin poručnika i poslana na rad kao obaveštajna oficirka u komandu Primorsko-goranskog područja. Uskoro je ponovno zatražila da se vrati u četu.
Poginula je 10. marta 1945. godine, kao pripadnik 43. istarske divizije, u borbi sa ustašama za oslobođenje Karlovca.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašena je za narodnog heroja.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Narodni heroji 2 1982, str. 63.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bijelić, Krste (1980). Heroine Jugoslavije. Zagreb: Spektar. COBISS.SR 49275399
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167