Anka Pađen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
anka pađen
Anka Pađen
Lični podaci
Datum rođenja9. januar 1924.
Mesto rođenjaCrno, kod Crikvenice, Kraljevina SHS
Datum smrti10. mart 1945.(1945-03-10) (21 god.)
Mesto smrtiLešće, kod Karlovca, DF Jugoslavija
Profesijaradnica
Delovanje
Član KPJ od1943.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činpotporučnik
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Anka Pađen (Crno, kod Crikvenice, 9. januar 1924Lešće, kod Karlovca, 10. mart 1945) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 9. januara 1924. godine u selu Crnom, kod Crikvenice.

S nepunih trinaest godina pošla je iz svog rodnog sela da radi u Bribiru, kako bi zaradom pomogla bolesnome ocu i majci da prežive. Pomagala je u kući jedne krojačice. Rat ju je zatekao u Crikvenici gde se zaposlila 1940. godine kao konobarica.

Počela je da sarađuje s Narodnooslobodilačkim pokretom od prvih dana oružanog ustanka. U proleće 1942. godine, zatražila je da pođe u partizane, te se pridružila borcima Ledeničke čete. Uskoro je zatražila od komandira čete da pođe u bataljon „Ljubica Gerovac“ komandanta Srđana Uzelca, koji je u to vreme vodio žestoke bitke po Lici.

Kada je u oktobru 1942. godine bila osnovana Šesta udarna brigada NOV Hrvatske, Anka se nalazila u njenoj Prvoj četi Četvrtog omladinskog bataljona. Početkom 1943. godine, zatražila je da bude premeštena iz Četvrtog omladinskog u Drugi udarni bataljon.

U februaru 1943. godine, nakon teških borbi na Veljunu, Preboju i Ljubovu, postala je komandirka voda. Nekoliko dana kasnije, zajedno s još nekolicinom skojevaca-bombaša bila je primljena je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Posle nekoliko meseci, bila je postavljena za komandirku čete.

Kada se, u januaru 1944. godine vodila bitka za ranjenike kod Drežnice, Anka je, jurišajući sa svojom četom, bila ranjena i ostala bez leve šake. U maju 1944, u Drvaru na Drugom kongresu USAOJ-a, bila je izabrana za članicu Centralnog odbora USAOJ-a.

Krajem 1944. godine, bila je unapređena u čin poručnika i poslana na rad kao obaveštajna oficirka u komandu Primorsko-goranskog područja. Uskoro je ponovno zatražila da se vrati u četu.

Poginula je 10. marta 1945. godine, kao pripadnik 43. istarske divizije, u borbi sa ustašama za oslobođenje Karlovca.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašena je za narodnog heroja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji 2 1982, str. 63.

Literatura[uredi | uredi izvor]