Afrika (boginja)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Afrika(desno) sa kraljicom Didonom, Rimska freska iz Pompeja, 79. godina prije nove ere
Mozaik u Tunisu koji prikazuje boginju Afriku i četiri godišnja doba.[1]
Novčić iz Hadrijanovog perioda sa slikom boginje Afrike

Boginja Afrika, poznata i kao Dea Afrika, bila je personifikacija Afrike od strane Rimljana u ranim vekovima naše ere.[1][2] Za neke je bila jedno od božanstava plodnosti i obilja. Prikazivana je sa kovrdžavom kosom, širokim nosom, rogom izobilja, šljemom u obliku slonove glave i lavom pored nje.[3]

Prikazana je na pojedinim novčićima, isklesanom kamenu i mozaicima u rimskoj Africi (Sjeverni dio Afrike koji su Rimljani osvojili) Njen Mozaik nalazi se u muzeju El Džem u Tunisu.[1][4][5] Njenim likom ukrašeno je i svetilište u Timgadu.[6]

Bila je jedna od brojnih „provincijskih personifikacija“ poput Britanije, Hispanije, Makedonije i niza provincija u kojima se govori grčki. Ona je bila jedna od najranijih koja se pojavila, i vjerovatno je nastala u euforiji koja je nastala nakon trijumfa u Africi Pompeja Velikog 80. godine pre nove ere. Postoje i novčići na kojima su prikazi Pompeja i Afrike.[7]

Za Rimljane je razlika između boginja i oličenja bila veoma elastična, a Afrika je izgleda bila na granici između njih. Ona sigurno nije bila glavno božanstvo, ali je vjerovatno imala neki svoj religiozni kult. Plinije Stariji je u svojoj knjizi „Poznavanje prirode“ napisao da niko u Africi ništa ne čini a da prethodno Afriku ne pozove da mu pomogne.[8] Ova izjava se smatra pisanim dokazom postojanja boginje i njenog značaja. Ponekad se ovaj odlomak tumači i kao dokaz specifičnog severnoafričkog kulta boginje.[9]. I neki drugi pisci su žensku personifikaciju Afrike tumačili kao boginju. Drugi pisci su takođe tumačili žensku personifikaciju Afrike kao "Dea" ili boginju.[10]

Žan Maric je doveo u pitanje da li je oličenje Afrike ikada postalo boginja za Rimljane ili bilo gde drugo.On smatra da su ikonografske slike Afrike bile su samo oličenje Afrike za Rimljane. Svoju tvrdnju zasniva na tome što ni Plinije niti bilo koji drugi pisac nikada nisu stavili prefiks "Dea" odnosno boginja niti postoji i jedan epigrafski natpis gdje je Afrika označena kao boginja. Nasuprot tome druge boginje nose prefiks "dea" u tekstovima i natpisima. Kako su već Rimljani imali svoje boginje za plodnost i izobilje nije bilo potrebe za drugom sličnom boginjom smatra Maric.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Gifty Ako-Adounvo (1999), Studies in the Iconography of Blacks in Roman Art, Ph.D. Thesis awarded by McMaster University, Thesis Advisor: Katherine Dunbabin, page 82
  2. ^ Christine Hamdoune (2008), La dea Africa et le culte impérial[mrtva veza], Études d'antiquités africaines, Volume 1, Numéro 1, pages 151-161
  3. ^ MacKendrick, Paul Lachlan (2000-12-01). The North African Stones Speak (na jeziku: engleski). UNC Press Books. ISBN 978-0-8078-4942-2. 
  4. ^ Parrish, David (2015). „The mosaics of El Jem”. Journal of Roman Archaeology. 12: 777—781. ISSN 1047-7594. S2CID 250349914. doi:10.1017/S1047759400018663. 
  5. ^ Wild, Robert A. (1981). Water in the Cultic Worship of Isis and Sarapis. Brill Archive. str. 186—187. ISBN 90-04-06331-5. 
  6. ^ Aomar Akerraz; Moustapha Khanoussi; Attilio Mastino (2006). L' Africa romana: Atti del XVI convegno di studio, Rabat, 15-19 dicembre 2004. dell'Universita degli Studi di Sassari. str. 1423, 1448. ISBN 978-88-430-3990-6. 
  7. ^ Ostenberg, Ida (2009). Staging the World: Spoils, Captives, and Representations in the Roman Triumphal Procession. Oxford University Press. str. 222—223 with footnote 138. ISBN 978-0-19-921597-3. 
  8. ^ J. A. Maritz (2006), Dea Africa: Examining the Evidence", Scholia: Studies in Classical Antiquity, Volume 15, page 102
  9. ^ Levy, Harry L. (1958). „Themes of Encomium and Invective in Claudian” (journal) (na jeziku: engleski). 89 (Transactions of the American Philological Association [en] izd.): 336—347. ISSN 0065-9711. doi:10.2307/283685. 
  10. ^ Levy, Harry L. (1958). „Themes of Encomium and Invective in Claudian”. Transactions and Proceedings of the American Philological Association. 89: 336—347. ISSN 0065-9711. JSTOR 283685. doi:10.2307/283685. 
  11. ^ J. A. Maritz (2006), "Dea Africa: Examining the Evidence", Scholia: Studies in Classical Antiquity, Volume 15, pages 102-121