Bik (sazvežđe)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bik[1][2]
Sazvežđe
Bik[1][2]
[[Spisak zvezda u sazvežđu Bik[1][2]]]
Latinsko imeTaurus
SkraćenicaTau[1][3]
GenitivTauri[1]
SimbolizujeBika
Rektascenzija4
Deklinacija15[4]
Površina797 sq. deg. (17)
Najsjajnija zvezdaAldebaran (α Tau) (0.9m)
Meteorski rojevi
Susedna
sazvežđa
Vidljivo u rasponu +90° i −65°.
U najboljem položaju za posmatranje u 21:00 čas u januaru.

Bik (lat: Taurus) jedno je od sazvežđa zodijaka. Jedna je od najvećih zvezdanih jata severne hemisfere vidljiva za vreme zime, nalazi se između Ovna na zapadu, Blizanaca na istoku, Perseja i Kočijaša na severu, Oriona na jugoistoku i Eridana i Kita na jugozapadu.

Važniji objekti[uredi | uredi izvor]

Aldebaran (α Bika) je najsjajnija zvezda sa prividnim sjajem od + 0.85 zvezdane veličine. Zvezda je crveni džin, tj. zvezda koja je tek sišla sa glavnog niza Hercšprung-Raselovog dijagrama. Aldebaran se nalazi oko 65 svetlosnih godina od nas.

Iza Aldebarana se nalaze Hijade, najbliže uočljivije rasejano zvezdano jato. Zvezde su poređane u obliku latiničnog slova "V" i čine bikovu glavu.

Sazvežđe Bika najpoznatije je rasejanom zvezdanom jatu Plejade ili Vlašići. To je mlado otvoreno ili rasejano zvezdano gnezdo, udaljeno 450 svetlovnih godina od nas. Golim okom je moguće videti sedam najsjajnijih zvezda u njemu koje često nose naziv i Sedam mitskih Plejada. Jato je predivan prizor posmatran dvogledom ili manjim teleskopom.

Maglina Rak, objekat vidljiv samo ako ga posmatramo teleskopom, je ostatak supernove. Rak se nalazi severozapadno od zvezde ζ Bika. Eksplozija supernove dogodila se 4. jula 1054. godine i bila je dovoljno sjajna da se vidi po danu pune tri nedelje. Supernova je golim okom bila vidljiva 653 dana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „The constellations”. IAU. Pristupljeno 2010-02-09. 
  2. ^ „Taurus”. Merriam-Webster Online. Pristupljeno 2010-02-09. 
  3. ^ Russell, Henry Norris (1922). „The new international symbols for the constellations”. Popular Astronomy. 30: 469—71. Bibcode:1922PA.....30..469R. 
  4. ^ Schaefer, Bradley E. (novembar 2002). „The latitude and epoch for the formation of the southern Greek constellations”. Journal for the History of Astronomy. 33 (113): 313—350. Bibcode:2002JHA....33..313S. S2CID 122459258. doi:10.1177/002182860203300401. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]