Pređi na sadržaj

Bršadin

Koordinate: 45° 21′ 42″ S; 18° 54′ 39″ I / 45.361717° S; 18.910885° I / 45.361717; 18.910885
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bršadin
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaVukovarsko-sremska
OpštinaTrpinja
OblastSrem
Stanovništvo
 — 2011.Pad 925
Geografske karakteristike
Koordinate45° 21′ 42″ S; 18° 54′ 39″ I / 45.361717° S; 18.910885° I / 45.361717; 18.910885
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina84 m
Bršadin na karti Hrvatske
Bršadin
Bršadin
Bršadin na karti Hrvatske
Bršadin na karti Vukovarsko-srijemske županije
Bršadin
Bršadin
Bršadin na karti Vukovarsko-srijemske županije
Ostali podaci
Poštanski broj32222 Bršadin
Pozivni broj+385 32
Registarska oznakaVU

Bršadin je naseljeno mesto u opštini Trpinja, na granici zapadnog Srema i istočne Slavonije, u Vukovarsko-sremskoj županiji, Republika Hrvatska.

Geografski položaj

[uredi | uredi izvor]

Bršadin je relativno malo istočnoslavonsko selo koje se nalazi nedaleko od državne granice Hrvatske sa Srbijom. Pripada Vukovarsko-srijemskoj županiji i nalazi se tri kilometra dalje od njenog središta – grada Vukovara. Zajedno sa Vukovarom gravitira slavonskom makroregionalnom centru – gradu Osijeku, od kog je udaljen 40-ak kilometara. Do Vukovara, udaljenog od Bršadina 3 km, vodi državni put D-55, dok na suprotnoj strani isti put vodi prema Vinkovcima, od kojih je selo udaljeno nekih 15 km, te dalje prema unutrašnjosti Hrvatske. S obzirom na to da se veći deo saobraćaja, koji se sa auto-puta ZagrebBeograd i granice sa Bosnom i Hercegovinom prema Srbiji preusmerava na pomenuti državni put, te obavlja kroz Bršadin, položaj u kom se nalazi čini ga veoma prometnim mestom. Takođe, povoljan položaj ogleda se i u neposrednoj blizini granice sa tri države: Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, te Mađarskom. Isto tako, pored sela prolazi i železnička pruga koja Bršadin takođe povezuje sa istokom i zapadom.

Selo prema najnovijem administrativnom rasporedu pripada Opštini Trpinja, u kojoj se nalazi još šest nevelikih sela. A pre rata u Hrvatskoj, pripadao je opštini Vukovar. [1]

Pored Bršadina teče reka Vuka, koja izvire ispod slavonske planine Papuk, a uliva se u Dunav prolazeći samim centrom Vukovara.

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Istorijat sela vrlo je interesantan. Staro srednjovekovno naselje postojalo je već 1279. godine, ali se tada pominje kao Boršod (mađ. Borsód), što bi moglo da se prevede kao "polje graška" ili "polje bibera." Ovaj podatak govori o tome da su ga najverovatnije osnovali mađarski naseljenici. I do današnjih dana nije samo ime naselja promenjeno, nego i njegov položaj. Naime, spomenuto naselje u to vreme nalazilo se kilometar zapadnije, prema selu Pačetin. Vremenom, selo se pomeralo prema Vuki, da bi konačno zauzelo današnji položaj. Naziv Boršod vremenom se menjao, dopunjavao i oblikovao, da bi par vekova kasnije dobio i do danas zadržao svoj konačni oblik — Bršadin.

Krajem 15. veka selo je opustošeno pod turskom najezdom. Zapisi govore da je 1697. godine Bršadin bio naseljen, ali se ne navodi tačno šta se do tada dešavalo. U njega su doseljeni Srbi sa gornjih tokova reka Drine i Neretve, kao i sa Pive, Tare i Lima. Bežeći pred turskom najezdom, deo stanovništva se u selu najverovatnije zadržao i posle Velike seobe Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem.

Godine 1733. u Bršadinu je živelo četrdesetak porodica, da bi 1766. godine taj broj iznosio 63, a 1791. godine 81 – sa 478 stanovnika. Do 1808. godine broj stanovnika porastao je na 513.

Crkva je postojala i pre 1733. ali je već tada po svom opisu bila stara i trošna. Ovu skromnu drvenu crkvu polovinom XVIII veka zamenila je nova, zidana crkva, koju je 1. januara 1750. osvetio episkop pakrački Sofronije Jovanović. Bila je posvećena svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu. Rudolf Horvat citira Dimitrija Ruvarca koji navodi podatak da je Sofronije Podgoričanin osveštao crkvu.[2]

Bršadin je 1885. godine mesto u Daljskom srezu, u kojem živi 510 duša.[3] Godine 1903. u selu je 152 kuće sa sa 868 stanovnika, od čega 837 Srbi, 27 Mađari i 4 Jevreja.

Veliki rat

[uredi | uredi izvor]

Tokom Prvog svetskog rata u Bršadinu je bila smeštena austrougarska vojna bolnica sačinjena od drvenih baraka, pa je selo prilično poznato i po nazivu koji je tada steklo – Drveni Beč.

Pored velike bolnice, iz tog vremena ostao je i ogromni kanalizacioni sistem sačinjen za potrebe bolnice, a kojim se danas služe mnoge kuće. Na kraju rata barake su opljačkane i zapaljene, delom iz osvete domaćeg stanovništva Monarhiji.[4][5]

Drugi svetski rat

[uredi | uredi izvor]

Tokom 1941-1945 Bršadin je bio u sastavu naci-fašističke Nezavisne Države Hrvatske, gde su glavnu reč vodili: poglavnik Ante Pavelić i kardinal Alojzije Stepinac. NDH je nastala na ruševinama raskomadane i okupirane Kraljevine Jugoslavije, a odmah je dobila blagoslov od Vatikana i podršku Rimske kurije. Cilj Ustaškog režima je bio da se Srbi i Pravoslavlje eliminišu na prostoru od Drave do Jadrana. Upravo je Pavelićev režim sprovodio genocid prema Srbima, Jevrejima i Romima.

Jedno vreme je Bršadin bio okupiran od strane nemačkih nacista ali većim delom hrvatskih fašista (ustaša). Oni su upadali u selo i pravili racije (kidnapovanja), odnosno tražili su pristalice NOP i pljačkali seljane. Tako je vrlo brzo buknuo pokret otpora koji je želeo da sačuva svoj biološki opstanak.

Vođstvo antifašističkog pokreta je povereno Vasi Đurđeviću, jednom od trojice braće Đurđević, a koji je imao nadimak "Turčin". Đurđevići su okupili vojno-sposobne muškarce i nekoliko žena koji su formirali svoj partizanski odred. Ova manja jedinica je u oslobađanju sela i uže okoline odigrala veliku ulogu.

Vaso Đurđević je poginuo u borbi 25. maja 1944. godine u borbi sa ustaškim agentima jer su imali dojavu o njegovom kretanju. Danas se Vaso slavi kao narodni heroj, te se u centru sela, pored Doma kulture, nalazi i njegova bista, a i glavna ulica, kao i lokalno kuluturno-umetničko društvo, nosi njegovo ime. Kao i glavna, i većina drugih seoskih ulica nose imena bršadinskih antifašista.

Bršadin i ceo kraj je konačno oslobođen sredinom aprila 1945. kada je probijen Sremski front u završnim borbama za oslobađanje Jugoslavije, a jedinice POJ su nastavile da slamaju NDH i gone ustaške zlikovce prema Alpima.

Period Jugoslavije

[uredi | uredi izvor]

Tokom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka u Bršadin je došlo dosta stanovnika iz ruralnih (pasivnih) područja jugoslavenske države (Bosna, Kordun, Banija, Hercegovina...), jer je vukovarska opština imala visok standard, a bršadinski atari plodnu zemlju. Većina stanovnika je živela od poljoprivrede, odnosno bavila se stočarstvom, ratarstvom, kao i uzgojem žita i kukuruza.

Tako je krajem pedesetih godina podignut silos u istočnim delovima Bršadina. Jedan deo Bršadinaca je radio u kombinatu gume i obuće "Borovo", kao i vukovarskim tvornicama "Vuteks" i "Vupik".

Ovo vreme je bilo karakteristično za veliki progres i napredak sela koje se iz godine u godinu razvijalo i širilo. U selu je postojao lokalni odbor SUBNOR, gde su članovi ove organizacije često obeležavali značajne datume iz NOR i njegovali kulturu sećanja na stradanje sela u DSR.

Dana 9. maja 1985. u selu je svečeno obeležena 40. godišnjica pobede nad naci-fašizmom.

Građanski rat u Hrvatskoj

[uredi | uredi izvor]

Na samom kraju osamdesetih godina 20. stoleća došlo je u čitavoj Jugoslaviji do velikih političkih, kasnije i ekonomskih turbulencija. Savez komunista Hrvatske je odneo ubedljivu pobedu na lokalnim izborima u proleće 1990. u Vukovaru, dok su na republičkim izborima pobedu odneli HDZ i Franjo Tuđman.

Tuđman je oko sebe već imao grupu likova koji su u arhivama jugoslavenskih sigurnosno-obaveštajnih službi imali oznake "unutrašnji neprijatelj". Sem toga, prvaci partije HDZ su uspostavili kontakte sa stranim diplomatama (Austrije, Nemačke, Italije, SAD...), koji su im obećali pomoć u nezavisnosti SR Hrvatske od SFRJ, odnosno razbijanju Jugoslavije.

Bršadin je imao strateški važan položaj jer se nalazio na putu: Vukovar-Vinkovci, a u blizini se nalazila šuma Đergaj i veliki silos.

Prve srpske žrtve u vukovarskoj opštini su pale u upravo Bršadinu.

  • 1. maj 1991. ubijen je Stevan Inić, starac od 63 leta života, od svog komšije Hrvata, Mihaila Gelenčira. Ovo ubistvo nikada nije razjašnjeno, dok je hrvatska propaganda davala niz nedorečenih i kontraverznih informacija.
  • 26. jun 1991. ubijene je Simo Ponjević, od svojih bivših kolega iz SUP Vukovar. Nalog za njegovu likvidaciju je stigao od Tomislava Merčepa.

Ranih devedesetih godina Bršadin je ušao u sastav RSK i bio je prvo naseljeno mesto do linije razdvajanja sa hrvatskom stranom.

Erdutskim ugovorom Bršadin i cela Sremsko-baranjska oblast je ušla u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika konstantno je rastao. Godine 1910. Bršadin ima 1142, a 1971. ima 1764 stanovnika. Nakon Drugog svetskog rata broj stanovnika ponovo naglo raste, čemu je razlog progresivno doseljavanje Srba iz Bosanske Posavine, koji su u Bršadin došli uglavnom u potrazi za radnim mestom u tada velikom kombinatu gume i obuće Borovo. Godine 1981. u Bršadinu živelo 2.093 stanovnika, od kojih se oko 80% izjasnilo kao Srbi. [1]

Prema poslednjem popisu iz 2001. godine selo broji oko 1500 stanovnika. Nagli pad ovog broja direktna je ili indirektna posledica građanskog rata sa početka 1990-ih. Mnogo ljudi je poginulo u ratu, a i veliki broj kuća bio je oštećen. Takođe, u periodu 1997-2002. godine mnogo mladih je napustilo Bršadin potraživši bolji život u nekoj od evropskih ili prekookeanskih zemalja. Razlog tome bio je uglavnom visok stepen nezaposlenosti koji je zastupljen ne samo u Bršadinu, nego i u široj okolini. Takođe, mnogi su otišli i zbog straha od mirne reintegracije u sastav Republike Hrvatske, misleći da će međunacionalna netrpeljivost učiniti život Srba u Hrvatskoj nemogućim. No, iako je takvih problema u početku bilo, sada su uglavnom prevaziđeni. Pored većinskog srpskog stanovništva, u selu živi i mali broj Hrvata i Mađara, kao i pripadnika drugih nacionalnih manjina, ali su međunacionalni odnosi danas vrlo korektni.

Selo se rapidno razvija i napreduje. Iz dana u dan bolji život koji svi željno iščekuju sve je bliži i bliži. Bršadinci se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom, dok je manji broj onih koji se bave uslužnim delatnostima ili rade u državnoj službi. U selu posluje nekoliko prodavnica mešovite robe.

Na popisu stanovništva 2011. godine, Bršadin je imao 1.341 stanovnika.[6] Prema prvim rezultatima popisa stanovništva iz 2021. godine u u Bršadinu je stalno naseljeno 925 stanovnika u 401 domaćinstvu.[7]

Popis 1991.

[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Bršadin je imalo 1.887 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
1.465 77,63%
Hrvati
  
142 7,52%
Jugosloveni
  
121 6,41%
Mađari
  
25 1,32%
Rusini
  
10 0,52%
Muslimani
  
6 0,31%
Slovaci
  
5 0,26%
Romi
  
2 0,10%
Rumuni
  
2 0,10%
Ukrajinci
  
2 0,10%
Crnogorci
  
2 0,10%
Slovenci
  
1 0,05%
neopredeljeni
  
55 2,91%
region. opr.
  
1 0,05%
nepoznato
  
48 2,54%
ukupno: 1.887

Sportske i društvene organizacije

[uredi | uredi izvor]

U selu deluje i nekoliko društvenih i sportskih organizacija.

Od sportskih klubova, aktivan je Fudbalski klub Bršadin, koji je trenutno član Druge županijske lige, a donedavno i Šah klub Bršadin, koji je bio član Pete republičke lige.

Ostalo

[uredi | uredi izvor]

Od društvenih organizacija tu su Lovačko društvo „Fazan“, čiji se dom sa streljanom nalazi iza Doma kulture, na obali Vuke, Kulturno-umetničko društvo Vaso Đurđević, koje je zajedno sa Klubom mladih Bršadin i SKD Prosvjeta, pododbor Bršadin smešteno u prostorijama Doma kulture, kao i Udruženje penzionera čije prostorije se nalaze u prostoru nekadašnje apoteke. [8] U selu je aktivan i Klub mladih Bršadin.

Obrazovanje i javne ustanove

[uredi | uredi izvor]

U centru sela nalazi se još i zgrada koja je do 2007. godine korišćena kao zgrada područnih odeljenja Osnovne škole Siniše Glavaševića iz Vukovara (Borovo naselje), u kojoj se odvijao vaspitno-obrazovni rad sa decom do četvrtog razreda, posle čega su deca putovala u Borovo naselje da bi nastavila školovanje do kraja osnovne škole. Godine 2007. izgrađena je nova, savremena školska zgrada u ulici Duje Zaharića u kojoj se do početka 2012. godine odvijala nastava u nižim razredima. Stara školska zgrada je renovirana i u njene prostorije je smeštena Srpska pravoslavna crkvena opština Bršadin, te odeljenje dečjeg vrtića Liliput iz Trpinje, koje je do tada bilo smešteno u prostorijama nekadašnje Mesne zajednice Bršadin. Od početka 2012. godine bršadinska odeljenja Osnovne škole Siniše Glavaševića preseljena su u školsku zgradu u Bršadinu, da bi od 1. maja zvanično otpočela nastava u Osnovnoj školi Bršadin koja je od 2009. godine registrovana kao samostalna škola. Kao posledica smanjenja broja stanovnika, u selu je i znatno manje dece. U Osnovnoj školi Bršadin danas ih je svega 52.

Nedaleko od stare školske zgrade i zgrade Mesne zajednice nalazi se i već spomenuta pravoslavna crkva posvećena Svetom Arhangelu Gavrilu, čiji dan se obeležava 26. jula, kada meštani Bršadina slave svoju hramovnu slavu — kirbaj. Od jeseni 2004. godine selo ima novog mesnog paroha, protonamesnika Ljubenka Jovića, koji je na tom mestu zamenio pokojnog protojereja Đorđa Važića, koji je do tada u Bršadinu službovao punih dvadeset godina.[1]

Znamenite ličnosti

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v „O Bršadinu”. Arhivirano iz originala 08. 08. 2011. g. Pristupljeno 28. 2. 2013. 
  2. ^ Horvat, Rudolf. Srijem - naselja i stanovništvo. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. str. 54. ISBN 953-6659-04-2. 
  3. ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
  4. ^ "Politika", 3. apr. 1938
  5. ^ "Vreme", 1. jan. 1941
  6. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 9. 3. 2017. 
  7. ^ „Prvi rezultati popisa 2021.”. Državni zavod za statistiku. Arhivirano iz originala 30. 01. 2022. g. Pristupljeno 15. 01. 2022. 
  8. ^ „O Bršadinu”. Arhivirano iz originala 04. 04. 2016. g. Pristupljeno 28. 2. 2013. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.