Budva
Budva | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Crna Gora |
Opština | Budva |
Stanovništvo | |
— 2023. | 19.218 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 17′ 16″ S; 18° 50′ 30″ I / 42.28791° S; 18.84156° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 3 m |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Milo Božović |
Poštanski broj | 85310 85311 |
Pozivni broj | 033 |
Registarska oznaka | BD |
Veb-sajt | www |
Budva je grad i sjedište istoimene opštine u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2023. bilo je 19.218 stanovnika. Priobalno područje, nazvano Budvanska rivijera, centar je turizma u Crnoj Gori, a poznato je po dobro očuvanom srednjovjekovnom zidinama, pješčanim plažama i noćnom životu. Budva je stara 2.500 godina, što je čini jednim od najstarijih naselja na obali Jadranskog mora.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Budva je primorski grad na Jadranskom moru u Crnoj Gori. Područje oko grada, duž obale, poznato je i kao Budvanska rivijera. Rivijera je centar crnogorskog turizma, i poznata po peščanim plažama, noćnom životu. Najčuvenija plaža Budve je Mogren. Tokom 2010. u budvanskoj opštini bilo je 557.000 gostiju sa 3,4 miliona noćenja, što Budvu čini najpopularnijom turističkom destinacijom u Crnoj Gori.
Značajni turistički objekti se nalaze unutar mletačkih zidina iz 15. veka, koje okružuje budvanski Stari grad. Stari grad je bio teško oštećen u razornom zemljotresu 1979. godine, ali je potpuno obnovljen. Osam godina je trajala velika obnova starog grada. U blizini Budve nalazi se turistički centar Bečići.
Budva je više puta menjala gospodara, a najduže su se na području grada zadržali Mlečani i Austrijanci, koji su napustili grad 1918. godine.
Budva je stara oko 2.500 godina[traži se izvor] i jedan je od najstarijih gradova na Jadranskom moru.[traži se izvor]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Utvrđeni grad na ovom prostoru je postojao još u doba antike. Istoričari veruju da je prvobitno bio ostrvo, koje se kasnije spojilo sa obalom i napravilo zemljouz. Mada su Grci osnovali mnoge kolonije u Mediteranu, po svemu sudeći, u delu obale Jadranskog mora, na području današnje Crne Gore, nisu uspeli u naseljavanju kolonista, jer im to nije dopuštalo domorodačko ilirsko stanovništvo.
Umjesto toga, postojali su samo pojedini grčki tržišni centri — emporiji. Jedan od njih je, tokom VI – V vijeka prije nove ere, bio u Budvi (Butua). Prvi pomen ovog ilirskog grada nalazimo u V veku pre nove ere, kod Sofokla, a Pseudo-Ksilaks navodi da se od njega do Drača putuje morem dan i noć, a kopnom tri dana. Zemlja ilirskog plemena Enhilejaca, na kojoj je osnovan grad Budva, pominje se još u mitovima vezanim za Kadmosa i Harmoniju, doseljenika iz grčke Tebe. Kadmosov sin je po mitu imao ime Ilirios: eponim starih Ilira. Po jednom fragmentu Filona, koji navodi Stefan Vizantinac, Kadmos je došao među Enhilejce u grad Budvu, na volovskim kolima, da bi im (po podatku Apolodora) pomogao u ratu protiv drugih plemena Ilira ("Illyri proprie dicti"). Nakon ilirsko-rimskih ratova, Budva potpada pod vlast Rima. Konventi ili opida (oppida civium Romananorum) bila su naselja koloniziranih rimskih građana, doseljenih u Ilirik, odnosno kasniju provinciju Dalmaciju. Među takvim naseljima se pominje i Butua-Butuanum (Budva). Sem Italika, u ovim gradovima postoji i veći broj trgovaca, Grka i orijentalaca, a razvijeno zanatstvo utiče na formiranje zanatskih kolegija.
Razaranjem antičke Duklje od strane Avara i dolaskom Slovena, veliki broj romanizovanih starosedelaca se povukao u utvrđene primorske gradove. U ranom srednjem veku, Budva je vizantinski grad, sa grčkom vojnom posadom (garnizonom) i iliro-romanskim stanovništvom, a nastanjivali su je i grčki i italijanski trgovci. Sloveni žive po župama i bili su nekoliko vekova podanici vizantijskog cara. Po osamostaljenju Dukljanske kneževine Budva ulazi u njen sastav, a kasnije i u sastav Kraljevine Duklje. Posle 1181. u državi je Stefana Nemanje, Kraljevini Srbiji i Carstvu. Po uzoru na Dušanov zakonik, sačinjen je u vrijeme cara Stefana Uroša IV Nemanjića – Statut grada Budve. U kasnijem periodu, ovaj grad se nalazio pod vlašću Balšića, Crnojevića i Srpske despotovine. Koristeći prodore Turaka na Balkansko poluostrvo, Mlečani nisu zauzimali velike posede odjednom. Dugim i strpljivim radom na terenu obećanjima su pridobijali „kuću po kuću“. Do 1435. godine srpskoj su despotovini, u primorju Zete, oduzeli sve, sem: Bara i Budve. Međutim, nakon prvog pada Srpske despotovine pod tursku vlast 1439, takvo stanje su iskoristili Mleci: preduhitrivši Turke, do 1443. zauzimaju cio obalski pojas Donje Zete, od Bojane do Kotora. Tako su pod njihovu vlast pali i gradovi: Ulcinj, Bar i Budva. U predatim im mestima, Mlečani su za rektore (načelnike) postavljali svoje plemstvo, u periodu od 1441. do 1797. godine Imena ovih rektora sačuvana su u mletačkom arhivu. Posle pada Mletačke republike, Budva ulazi u sastav Austrougarske. Crnogorska vojska oslobađa Budvu 1915. godine. Još 1938. u Budvi je bio izgrađen hotel sa 100 soba.[1] Eksplozija dolutale morske mine rano ujutro 25. januara 1941. izazvala je veliku materijalnu štetu.[2]
Stari Grad
[uredi | uredi izvor]Ime Stari Grad, Budva je nosila u Srednjem veku. Većina arhitekture Starog Grada je Venecijankog porekla. Vrata, prozori, balkoni i mnoge druge male, ali primetne stvari su rimskog stila Venecijanske Republike. Postoje tri osnovne crkve u Starom Gradu. Prva je Svetog Ivana, koja je sagrađena u 7. veku i sve do ukidanja Budvanske biskupije bila je katedrala, druga Bogorodičina crkva (Santa Maria in Punta) koja datira iz 840. i treća, Svete Trojice, koja je sagrađena 1804. godine. Venecijanski zidovi Starog Grada su zanimljiva turistička atrakcija.
Stari Grad je takođe poznat po zemljotresima koji su ga prilično oštetili, 1979. godine. Pojedine kuće bile su potpuno srušene, a dio zidina napukao. Za kompletno saniranje kuća, ulica i bedema bilo je potrebno 8 godina (do 1987).
Demografija
[uredi | uredi izvor]Budva je administrativni centar opštine Budva, koja uključuje naselja Bečići i Petrovac.
Popis stanovništva 1991 — 11.710 stanovnika:
- 7,318 Crnogorci (62.49%)
- 2,631 Srbi (22.46%)
- 1,006 Jugosloveni (8.59%)
- 176 Muslimani (1.5%)
- 134 Hrvati (1.14%)
- 74 Albanci (0.63%)
- 371 ostali (3.19%)
U naselju Budva živi 8154 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,5 godina (33,4 kod muškaraca i 35,4 kod žena). U naselju ima 3587 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,03.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 28 | 43 | ||
80+ | 35 | 78 | ||
75—79 | 69 | 99 | ||
70—74 | 129 | 145 | ||
65—69 | 183 | 165 | ||
60—64 | 191 | 222 | ||
55—59 | 231 | 277 | ||
50—54 | 386 | 386 | ||
45—49 | 457 | 498 | ||
40—44 | 360 | 505 | ||
35—39 | 331 | 446 | ||
30—34 | 379 | 436 | ||
25—29 | 387 | 431 | ||
20—24 | 458 | 456 | ||
15—19 | 408 | 444 | ||
10—14 | 407 | 357 | ||
5—9 | 392 | 359 | ||
0—4 | 396 | 344 | ||
Prosek : | 436 | 24 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 4.032 | 1.324 | 2.486 | 73 | 93 | 56 |
Ženski | 4.631 | 1.379 | 2.467 | 494 | 247 | 44 |
UKUPNO | 8.663 | 2.703 | 4.953 | 567 | 340 | 100 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 2.043 | 10 | 4 | 1 | 91 |
Ženski | 1.916 | 3 | 0 | 0 | 51 |
UKUPNO | 3.959 | 13 | 4 | 1 | 142 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 94 | 146 | 331 | 520 | 183 |
Ženski | 27 | 35 | 487 | 466 | 119 |
UKUPNO | 121 | 181 | 818 | 986 | 302 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 21 | 99 | 210 | 52 | 29 |
Ženski | 37 | 95 | 154 | 158 | 95 |
UKUPNO | 58 | 194 | 364 | 210 | 124 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 179 | 0 | 1 | 72 | |
Ženski | 149 | 2 | 3 | 35 | |
UKUPNO | 328 | 2 | 4 | 107 |
Sport
[uredi | uredi izvor]Najpoznatiji sportski klubovi iz budve su OK Budva, VK Budva i FK Mogren.
Kultura
[uredi | uredi izvor]Manifestacije
[uredi | uredi izvor]- Pjesma Mediterana
- Si Dens festival
- Montenegro Basker Fest
- Festival etno mediteranske muzike »Noći mediterana«
- Festival »Ukus Mediterana« — Gastro festival
- Dan širuna
Partnerski gradovi
[uredi | uredi izvor]Budva je pobratimljena sa sledećim opštinama:
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Pogled sa bedema
-
Stara Budva
-
Stara Budva
-
Stara Budva
-
Stara Budva
-
Kula bedema Starog Grada
-
Slovenska plaža
-
Plaža Jaz
-
Gimnazijalci oslikavaju mural u Savičića potoku, povodom „Dana planete Zemlje”
-
Murali u Savičića potoku
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Stari grad (Budva)
- Srednja mješovita škola „Danilo Kiš” u Budvi
- Budvanska rivijera
- Sveti Nikola (ostrvo)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Politika", 27. dec. 1938
- ^ "Politika", 26. jan. 1941
- ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176.
- ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0.
- ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488.
- ^ „SARADNjA BUDVE I VRAČARA: Pobratimile se dve opštine”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-07-11.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Božić, Ivan (1970). „Doba Balšića (drugi deo)” (PDF). Istorija Crne Gore. 2 (2). Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 49—133.
- Božić, Ivan (1970). „Zeta u Despotovini” (PDF). Istorija Crne Gore. 2 (2). Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 135—275.
- Božić, Ivan (1970). „Vladavina Crnojevića” (PDF). Istorija Crne Gore. 2 (2). Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 277—370.
- Božić, Ivan (1979). Nemirno Pomorje XV veka. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Božić, Ivan (1982). „Raspad mletačkog sistema u Primorju”. Istorija srpskog naroda. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 403—413.
- Kovačević, Jovan (1967). „Od dolaska Slovena do kraja XII vijeka”. Istorija Crne Gore (PDF). 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 279—444.
- Sindik, Ilija (1957). „Odnos grada Budve prema vladarima iz dinastije Nemanjića”. Istoriski časopis. 7: 23—36.
- Spremić, Momčilo (1982). „Pripajanje Zete Despotovini i širenje mletačke vlasti u Primorju”. Istorija srpskog naroda. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 195—204.
- Spremić, Momčilo (2005). „Grbalj i Srpska despotovina (1421-1459)”. Grbalj kroz vjekove. Grbalj: Društvo za obnovu Manastira Podlastva. str. 193—213.
- Ćirković, Sima (1970). „Zeta u državi Nemanjića” (PDF). Istorija Crne Gore. 2 (1). Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 3—93.
- Ćirković, Sima (1970). „Doba Balšića (prvi deo)” (PDF). Istorija Crne Gore. 2 (2). Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 3—48.
- Ćirković, Sima (1981). „Osamostaljivanje i uspon dukljanske države”. Istorija srpskog naroda. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 180—196.
- Rešetar, Luka (maj 2017). BUDVA – KROZ ISTORIJU ZA BUDUĆNOST (PDF). Tivat: FAKULTET ZA MEDITERANSKE POSLOVNE STUDIJE TIVAT. Pristupljeno 4. 4. 2020.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Zvanični veb-sajt
- Turistička organizacija Budva
- Budva, turistički vodič (hoteli, privatni smještaj, izleti)
- Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)
- Gugl satelitska mapa (Maplandia)
- Plan naselja na mapi (Mapquest)
- Patrola do Budve kroz kanjon Morače, SAT RTS - Zvanični kanal
- Dobrodošli u Budvu - film (1963)