Pređi na sadržaj

Valjapaj (Karaš-Severin)

Koordinate: 45° 29′ 30″ N 21° 43′ 26″ E / 45.49167° S; 21.72389° I / 45.49167; 21.72389
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Valjapaj
rum. Valeapai
Naselje
RO
RO
Valjapaj
Lokacija u Rumuniji
Koordinate: 45° 29′ 30″ N 21° 43′ 26″ E / 45.49167° S; 21.72389° I / 45.49167; 21.72389
Zemlja Rumunija
OkrugKaraš-Severin
OpštinaRamna
Nadmorska visina144 m (472 ft)
Stanovništvo (2002)[1]
 • Ukupno472
Vremenska zonaIstočnoevropsko vreme (UTC+2)
 • Leti (DST)Istočnoevropsko letnje vreme (UTC+3)
Geokod663534

Valjapaj (rum. Valeapai) naselje je u Rumuniji u okrugu Karaš-Severin u opštini Ramna.[2][3] Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 144 m.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Po "Rumunskoj enciklopediji" mesto se prvi put pominje 1597. godine. Godine 1717. tu je popisano 80 domova.

Po popisu iz polovine 18. veka u mestu je zapisano 210 pravoslavnih kuća.[4] Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao je da mesto pripada Tamiškom okrugu, Čakovačkog distrikta. Stanovništvo je bilo pretežno vlaško.[5] Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir, u mestu su dva sveštenika. Parosi, pop Vasilije Popović (rukop. 1769) i pop Mihail Jovanović (1789) iako se po srpski nazivaju - srpski jezik nisu govorili.[6]

Valjapaj je od 1797-1798. godine bio spahiluk koji je držao Srbin, Jeftimije Atanasijević rodom iz Novog Sada. Spahija Teodor je 1818. godine bio pretplatnik Vukovog dalekosežnog Rečnika.[7] Njegov srodnik, verovatno sin Jovan se javlja 1845. i 1846. godine kao jedini pretplatnik u tom mestu, čiji je vlasnik, sada Vukovih "Srpskih narodnih pesama".[8] Jovan Atanasijević je bio oženjen Marijom Nikolić.[9] Atanasijevići će držati spahiluk do završetka Prvog svetskog rata. Jovan je početkom 1848. godine pisao mitropolitu srpskom Rajačiću o razbuktalom vlaškom šovinizmu u Logošu prema Srbima,[10] u gradu u čijem je javnom životu, poput drugih srpskih plemića učestvovao. Podigli su braća Marko i Emil plemićki dvorac od 1840. godine, a radove su izvodili dovedeni građevinari iz Srbije i Italije. Rumuni seljaci su zauzeli i opljačkali taj dvorac 1922. godine. Sada je Atanasijevićev dvorac turistička atrakcija.

Po državnom šematizmu pravoslavnog klira Ugarske iz 1846. godine u mestu "Valya-Pay" (Valjapaj) u sastavu Krašovskog komiteta, bilo je 628 pravoslavnih stanovnika. Pravoslavno parohijsko zvanje je osnovano 1725. godine, a crkvene matrikule se vode kasnije. Matica krštenih i umrlih od 1789. godine, a matica venčanih od 1793. godine. Pravoslavni hram Uspenja Presvete Bogorodice je podignut 1752, pa novi 1830. godine. Pravoslavno sveštenstvo činili su 1846. godine pop Trifun Popović, a kapelan pop Nikola Popović.[11]

Postoji 1846. godine narodna veroispovedna škola sa 51 đakom, kojima predaju učitelji Josif Popović i Jovan Jakobesko.[12]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 2002. godine u naselju je živelo 472 stanovnika, od kojih su svi rumunske nacionalnosti.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 
  2. ^ „The GeoNames geographical database”. 2012. 
  3. ^ „Communes of Romania”. Statoids. Gwillim Law. 2010-07-27. Pristupljeno 4. 7. 2015. 
  4. ^ Dimitrije Ruvarac: "Srpska mitropolija Karlovačka oko polovine 18. veka", Karlovci 1902. godine
  5. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  6. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 70/2017.
  7. ^ Vuk St. Karadžić: "Srpski rječnik", Beč 1818. godine
  8. ^ Vuk St. Karadžić: "Srpske narodne pesme", treća knjiga, Beč 1846.
  9. ^ Milovan Vidaković: "Putešestvije u Jerusalim", Budim 1834.
  10. ^ "Zbornik Matice srpske za istoriju", Novi Sad 71-72/2005.
  11. ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
  12. ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae...

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]