Episkop braničevski Venijamin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Venijamin (Taušanović)
Lični podaci
Datum rođenja(1884-01-23)23. januar 1884.
Mesto rođenjaPirot, Kraljevina Srbija
Datum smrti28. maj 1952.(1952-05-28) (68 god.)
Mesto smrtiBeograd, FNRJ

Episkop Venijamin (svetovno Vladimir Taušanović; Pirot, 23. januar 1884Beograd, 28. maj 1952) je bio episkop Srpske pravoslavne crkve.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je od oca Vojina Ćirkovića i majke Anastasije.[1] Rano je ostao bez majke pa je staranje o njemu preuzeo ujak Kosta Taušanović čije je prezime i preuzeo.[2] Osnovnu školu i šestorazrednu gimnaziju završio je u Beogradu, duhovnu seminariju u Kišinjevu, pravoslavni bogoslovski fakultet u Atini, gde je 1912. doktorirao odbranivši rad "Apostol Pavle u Atini"[3].

Zamonašen je 11. maja 1913. godine u manastiru Rakovici od arhimandrita Ruvima, a priveli su ga episkop niški Dositej i jeromonah Nikolaj (Velimirović). Rukopoložen je u čin đakona 14. maja 1913. u beogradskoj Sabornoj crkvi od episkopa niškog Dositeja, a u čin prezvitera u istoj crkvi 21. maja iste godine od mitropolita Srbije Dimitrija. Sinđelstvom i protosinđelstvom odlikovan je od episkopa veleško-debarskog Varnave 1919, a arhimandritskom činom 15. decembra 1920. od episkopa raško-prizrenskog Mihaila (Šiljka).

Do izbora za episkopa bio je bolničar u bolnicama Kola srpskih sestara u Beogradu i Lješu, suplent bogoslovije u Beogradu, gimnazije u Đevđeliji, srpske gimnazije na Krfu i Velesu. Posle položenog profesorskog ispita službovao je u Đevđeliji i Ohridu, gde ga je 6. decembra 1925. zatekao i izbor za episkopa novoosnovane Eparhije bihaćke (danas Eparhija bihaćko-petrovačka).

Hirotonisao ga je za episkopa u beogradskoj Sabornoj crkvi 23. maja 1926. patrijarh Dimitrije, mitropolit banjalučki Vasilije i episkop raško-prizrenski Mihailo.

U novembru 1929. godina je premešten za episkopa zletovsko-strumičkog.

U 1934. je premešten za episkopa braničevskog.

Episkop Venijamin je pripadao onom broju arhijereja koji su svesrdno pomagali bogomoljački pokret. Njegovim zauzimanjem osnovan je eparhijski savez hrišćanskih zajednica i pokrenut list za bogomoljce "Svetosvski put".

Za 1940. i 1941. godinu izdao je popularni kalendar Braničevo u tiražu od 30.000 primeraka.

U cilju boljeg funkcionisanja eparhijskih službi, pred početak Drugog svetskog rata podignuta je, zauzimanjem episkopa Venijamina, velelepno zdanje Eparhijskog dvora u Požarevcu, u kome je planirao i otvaranje jednog odeljenja bogoslovije. U novopodignuti episkopski dvor uselili su se okupatori[3].

U toku Drugog svetskog rata episkop Venijamin je primio 40 izbeglih sveštenika, a u manastirima Ravanici i Sv. Petki otvorio domove za izbegličku decu.

Za njegovo vreme podignuto je 19 novih crkava i započeto 13, a takođe je podignuto i 37 novih parohijskih domova.

Episkop Venijamin umro je 28. maja 1952. u Beogradu, a sahranjen je u požarevačkoj Sabornoj crkvi.

Tokom 2014. godine izašla je knjiga „Da nam bude milostiv Gospod: iz zaostavštine vladike Venijamina“ COBISS.SR 211639564.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", Beograd 1938. godine
  2. ^ Vladika Venijamin Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. oktobar 2017), strana 13, Pirot 2016. godine
  3. ^ a b „Srpska pravoslavna Eparhija branicevska - zvanicna internet prezentacija[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 14. 02. 2004. g. Pristupljeno 14. 02. 2004.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  4. ^ „Episkop Venijamin: Da nam bude milostiv Gospod (SPC, 17. decembar 2014)”. Arhivirano iz originala 17. 12. 2014. g. Pristupljeno 17. 12. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]


-
Episkop bihaćki
19251929.
episkop zletovsko-strumički
19291934.
episkop braničevski
19341952.