Vladimir Kopicl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Kopicl
Vladimir Kopicl
Lični podaci
Datum rođenja(1949-08-05)5. avgust 1949.(74 god.)
Mesto rođenjaĐeneral Janković, FNR Jugoslavija
Književni rad
Period1970—danas
NagradeBrankova nagrada
Sterijina nagrada
Nagrada Društva književnika Vojvodine
Književna nagrada Stevan Pešić
Nagrada Istok-Zapad
Disova nagrada
Nagrada Desanka Maksimović

Vladimir Kopicl (Đeneral Janković, 5. avgust 1949) srpski je pesnik i esejista, prevodilac, umetnik, novinar, pozorišni i filmski kritičar.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. avgusta 1949. godine u Đeneral Jankoviću, na Kosovu i Metohiji. Osnovnu i srednju školu završio u Novom Sadu, gde je i diplomirao na Katedri za jugoslovensku i opštu književnost Filozofskog fakulteta.

Radio je od 1971. do 1973. godine kao urednik Centra za umetnost Tribine mladih u Novom Sadu, 1978. i 1979. godine radio kao profesor u Centru za obrazovanje kadrova prevodilačke i kulturološke struke u Karlovačkoj gimnaziji (1978—1979), a od 1981. godine bio je zaposlen u redakciji „Dnevnika“ kao književni, filmski, pozorišni kritičar i urednik.

Uređivao je nekoliko književnih časopisa (Letopis Matice srpske, Rays/Luči/Los Rauos/Strahlen, TRANSkatalog), član žirija (BITEF, Malo Pozorje, FIAT, Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine...), bio je osnivač, selektor i predsednik Umetničkog odbora Internacionalnog festivala alternativnog i novog teatra INFANT u Novom Sadu i selektor Festivala profesionalnih pozorišta Vojvodine, Jugoslovenskog pozorišnog festivala u Užicu i Sterijinog pozorja u Novom Sadu.

Od 1971. do 1976. godine bio je aktivan na polju konceptualne umetnosti, performansa, proširenih medija i izlagao na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u našoj zemlji i svetu. Njegovi radovi iz ove oblasti uključeni su u nekoliko evropskih i svetskih antologija i zbornika, na primer – Klaus Groh, Aktuelle Kunst in Osteuropa, DuMont Aktuel, Cologne, 1972,...

Članstvo u udruženjima[uredi | uredi izvor]

  • Srpsko književno društvo,[2]
  • Srpski PEN centar,
  • Društvo književnika Vojvodine,
  • Jugoslovensko društvo za umetnost i tehnologiju spektakla – JUSTAT,
  • Međunarodna federacija filmskih kritičara - FIPRESCI,
  • Udruženje pozorišnih kritičara i teatrologa Srbije,
  • Međunarodno udruženje pozorišnih kritičara - AICT.

Objavnjena dela[uredi | uredi izvor]

Knjige poezije[uredi | uredi izvor]

  • Aer (Matica srpska, 1978),
  • Parafraze puta (Matica srpska, 1980),
  • Gladni lavovi (KZNS, 1985),
  • Vapaji & konstrukcije (Matica srpska, 1986),
  • Pitanje poze (Matica srpska, 1992),
  • Prikaze – nove i izabrane kratke pesme (Matica srpska,1995),
  • Klisurine (Narodna knjiga, 2002),
  • Pesme smrti i razonode – izabrane i nove pesme (Orpheus, 2002),
  • Smernice (NB Svetozar Marković, 2006),
  • Promašaji (NB "Stefan Prvovenčani", 2008),
  • Sovin izbor (NB "Vladislav Petković Dis", 2008),
  • 27 pesama: tenkovi&lune (Kulturni centar Novi Sad, 2011),
  • Nesvršeno, dvojezično izdanje (2011),
  • Tufne - izabrane pesme (2013),

Knjige eseja[uredi | uredi izvor]

  • Mehanički patak, digitalna patka (Narodna knjiga, 2003),[3]
  • Prizori iz nevidljivog (Narodna knjiga, 2006).

Rad i prevod zbornika i antologija[uredi | uredi izvor]

  • Telo umetnika kao subjekt i objekt umetnosti (Tribina mladih, 1972),
  • Trip – vodič kroz savremenu američku poeziju (Narodna knjiga, 1983 – sa Vladislavom Bajcem),
  • Novi pesnički poredak – antologija novije američke poezije (Oktoih, 2001 – sa Dubravkom Đurić),
  • Milenijumski citati (Orpheus, 2005),
  • Vrata panike – Telo, društvo i umetnost u mreži tehnološke derealizacije (Orpheus, 2005),
  • Tehnoskepticizam (Orpheus, 2007)

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]