Vladimir Košak
Vladimir Košak | |
|---|---|
 | |
| Datum rođenja | 25. jul 1908. |
| Mesto rođenja | Velika Gorica, Austrougarska |
| Datum smrti | 18. jun 1947. (38 god.) |
| Mesto smrti | Zagreb, FNRJ |
Vladimir Košak (Velika Gorica, 25. jul 1908 — Zagreb, 18. jun 1947) bio je hrvatski ekonomista, pravnik, političar i diplomata NDH.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Mladost[uredi | uredi izvor]
Vladimir Košak je rođen 25. jula 1908. godine u Velikoj Gorici. Diplomirao je pravo sa doktoratom na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega je primio još jedan doktorat iz oblasti ekonomija sa Univerziteta u Frankfurtu. Nakon završetka svog obrazovanja, Košak se vratio u Zagreb, gdje je radio kao sekretar u privredno-industrijskoj komori. Uskoro je postao predsjednik penzionog fonda privatnih službenika, nakon čega je postao direktor Pohita, tadašnjeg najvećeg industrijskog holdinga na prostoru današnje Republike Hrvatske.[1]
Ustaški pokret[uredi | uredi izvor]
Košak se 1. jula 1936. godine pridružio Ustaškom pokretu[2] i učestvovao je u pokretanju novina Hrvatski narod.[1]
Ministar[uredi | uredi izvor]
Košak je bio jedan od potpisnika proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. aprila 1941. godine. Dva dana kasnije, imenovan je na dužnost ličnog opunomoćnika ministra oružanih snaga, vojskovođe Slavka Kvaternika. Kasnije postao komesar za privredna i finansijska pitanja.[1][3]
U Vladi NDH, Košak je bio sekretar ministra narodnog gospodarstva (privrede) i nakon reorganizacije vlade 30. juna 1941. godine postao je ministar državne riznice (finansija). Bio je predsjednik Hrvatske privredne delegacije tokom pregovora sa Italijom u junu 1941. i kopredsjedavajući hrvatsko-italijanske privredne komisije. Nakon incidenta oko krijumčarenja zlata, Ivo Kolak, šef kabineta Mladena Lorkovića, pogubljen je dok je Lorković uklonjen sa dužnosti. Košak je primoran da podnese ostavku i 1. aprila 1943. je razriješen ministarskih dužnosti.[1]
Diplomata[uredi | uredi izvor]
Od podnošenja ostavke na dužnost ministra do 30. marta 1944. godine, ostao je u državnoj službi kao ambasador u Mađarskoj. Poslije toga, postao je ambasador u Njemačkoj. U julu 1944. ponovo je postao ministar, ali je ostao i ambasador u zvaničnom Berlinu. Košak je bio blisko povezan sa Lorkovićem i bio je jedan od njegovih kumova, pored Ante Vokića, na Lorkovićevom vjenčanju sa Nadom fon Gikci u avgustu 1944. Ante Pavelić je namjeravao da Košaka riješi svih dužnosti jer je sumnjao da je umiješan u pokušaj državnog udara, kojeg su pokušali da sprovedu Lorković i Vokić, zajedno sa mnogim drugim uticajnim političarima i vojnim ličnostima, u namjeri da promijene stranu u ratu i pridruže se Saveznicima; državni udar je bio neuspješan. Košaka je zaštitio Zigfrid Kaše, njemački ambasador u Hrvatskoj, i dozvoljeno mu je da zadrži titulu ambasadora u Njemačkoj. Prateći Pavelićev savjet, Košak je ostao u Berlinu poslije Hitlerove smrti, namjeravajući da ostane uz kratkotrajnu Flensburšku vladu. Uhapsili su ga Britanci u Flensburgu u maju 1945. godine. U februaru 1946. je izručen jugoslovenskim vlastima i osuđen je na smrt 6. juna 1947. godine za izdaju i ratne zločine;[4] pogubljen je 12 dana kasnije, 18. juna.[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Dizdar et al. 1997, str. 199.
- ^ Nikolić 1976, str. 169.
- ^ Krizman 1983, str. 398.
- ^ Hrnčević 1986, str. 129.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dizdar, Zdravko; Grčić, Marko; Ravlić, Slaven; Stuparić, Darko (1997). Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945 (na jeziku: hrvatski). Minerva. ISBN 9789536377039. Pristupljeno 21. 1. 2019.
- Hrnčević, Josip (1986). Svjedočanstva (na jeziku: hrvatski). Globus. Pristupljeno 30. 1. 2019.
- Krizman, Bogdan (1983). Ante Pavelić i ustaše (na jeziku: hrvatski). Globus. Pristupljeno 30. 1. 2019.
- Nikolić, Vinko (1976). Hrvatska revija: jubilarni zbornik 1951-1975 (na jeziku: hrvatski). Hrvatska revija. ISBN 9788439953463. Pristupljeno 30. 1. 2019.
