Volter Šira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Volter Šira
Šira u odelu projekta Merkjuri 1962.
Lični podaci
Puno imeVolter Marti Šira mlađi
Datum rođenja(1923-03-12)12. mart 1923.
Mesto rođenjaHakensak, Nju Džerzi, SAD,
Datum smrti3. maj 2007.( 2007-05-03) (84 god.)
Mesto smrtiSan Dijego, Kalifornija, SAD
Državljanstvo{SAD
NacionalnostAmerikanac
ObrazovanjeAMA(BS, 1945)
Zanimanjeastronaut
opitni pilot
vazduhoplovni inženjer
Karijera
TipAstronaut NASA
Statuspreminuo
Čin Kapetan(ARM)
Vreme u svemiru12 dana 7 sati 12 minuta
SelekcijaNasina grupa 1 iz 1959.
MisijeMerkjuri – Atlas 8, Džemini 6A, Apolo 7
Logo misija
Penzionisanje1. jul 1969. god.; pre 54 godine (1969-07-01)
Odlikovanja
link = Distinguished Flying Cross (United States)
link = NASA Distinguished Service Medal
Zvanični veb-sajt

Volter Marti Šira mlađi (engl. Walter Marty Schirra Jr.), poznatiji kao Voli Šira (engl. Wally Schirra; Hakensak, 12. mart 1923San Dijego, 3. maj 2007), bio je američki mornarički pilot, inženjer vazduhoplovne tehnike, astronaut. Po završetku Mornaričke akademije SAD, služio je kao pomorski oficir tokom Drugog svetskog rata i kao mornarički borbeni pilot tokom Korejskog rata, a kasnije, u vremenu Hladnog rata, kao probni pilot pri Američkoj ratnoj mornarici. U aprilu 1959. izabran je sa još šest kolega probnih pilota kao član grupe Merkjuri Sedam, sastavljene od elitnih probnih pilota koje je odabrala NASA da upravljaju eksperimentalnom svemirskom letelicom Merkjuri i koji su postali prvi američki astronauti. Pored Šire, Merkjuri Sedam činili su i Donald Slejton, Alan Šepard (prvi Amerikanac u svemiru), Skot Karpenter, Džon Glen, Gas Grisom i Gordon Kuper.[1] Jedini je američki astronaut u istoriji koji je leteo na misijama sva tri početna NASA kosmička programa — Merkjuri, Džemini i Apolo.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rana mladost, obrazovanje i vojna služba[uredi | uredi izvor]

Šira je rođen u Hakensaku, Nju Džerzi, 12. marta 1923. godine, kao sin Voltera Martija starijeg (1893—1973) i Florens Šilito Šira (rođene Lič; 1898—1982).[2][3] Od 15. godine je upravljao očevim avionom, koji je bio veteran Prvog svetskog rata. Bio je aktivan u Mladim izviđačima SAD, i zavredeo čin First Class Scout.[4] Nakon završetka osnovne škole 1936. godine, upisuje srednju školu Dvajt Morou, koju je završio 1940. godine i otišao na studije na Inženjerski koledž u Njuarku (danas poznat kao Tehnološki institut Nju Džerzi), da bi 1942. bio primljen na Američku mornaričku akademiju u Anapolisu, na kojoj je diplomirao kao inženjer vazduhoplovne tehnike juna 1945. godine. Nakon toga, služio je pred kraj rata kao pomorski oficir, a potom poslat na letačku obuku koju je uspešno završio 1948. godine.

Nekoliko godina je služio kao pilot, da bi 1951. bio poslat na razmenu u Američko ratno vazduhoplovstvo za borbe u Korejskom ratu. Učestvovao je u 90 borbenih misija do 1952. godine, oborio jednog MiG-15 i dva oštetio. Nakon toga je otišao u probne pilote i okončao elitnu školu za probne pilote pri Američkoj ratnoj mornarici u Paks Riveru, Merilend. U proleće 1959. izabran je kao jedan od sedam Merkjuri astronauta.

Tokom karijere je zabeležio preko 4.577 časova leta na raznim tipovima aviona, i 267 sletanja na nosač aviona.

Astronaut[uredi | uredi izvor]

Nakon selekcije, započeta je teška obuka za buduće kosmičke letove. Šira je prvi put poleteo u oktobru 1962. na Sigma 7 letu, prethodno služeći kao rezerva Skotu Karpenteru na Aurori 7. Posle uspešnog leta, dokazao je rukovodstvu NASA da se na njega može ozbiljno računati i u nastavku svemirske trke, pa je, nakon pozicije rezervnog komandnog pilota na misiji Džemini 3, postao je komandni pilot Džeminija 6A, i u decembru 1965. godine ušao u istoriju kao prvi čovek koji je izveo kosmički randevu, tj. približio u letu svoju letelicu drugoj, što je bio jedan od važnih koraka u formiranju strategije odlaska na Mesec.[5]

No, nakon nezgode na Apolu 1, američki kosmički program je prolongiran, a on je postavljen za komandanta riskantnog Apola 7. Oktobar 1968, i period praćen burnim dešavanjima u Vijetnamu, te je američku javnost bilo potrebno smiriti. To će definitivno uslediti uspehom misije Apolo 8, dok je Šira izvanredno komandovao Apolom 7, i izvršio let toliko uspešan da je let na Mesec postao sasvim izvestan već u godini koja je dolazila. Takođe, Šira i njegova posada, pilot komandnog modula Don F. Ajzli i pilot lunarnog modula Volter Kaningem, ušli su u istoriju i po prvom uspešnom TV prenosu iz svemira, za šta je zavređena i nagrada Emi. Ipak, iskri između Šire i Kontrole misije na Zemlji je bilo zbog neslaganja oko rasporeda tokom misije, a nakon Širine prehlade stvari su se pogoršale. Čak ju je preneo Ajzliju. Ipak, na kraju je sve srećno završeno, a nijedan od trojice astronauta nije ponovo leteo u svemir, mada je Šira već pre leta najavio povlačenje. U svemiru je proveo 12 dana, najviše od svih Merkjuri astronauta. Poslednje zaduženje kao astronauta bilo je da zaključi istragu oko pada eksperimentalne letelice kojom je Nil Armstrong upravljao maja 1968. Utvrdio je da je uzrok pada mehanički kvar i predložio da se letelica suspenduje iz trenažnog procesa. Penzionisao se 1. jula 1969. godine u činu kapetana.[6]

Privatni sektor[uredi | uredi izvor]

Nakon povlačenja iz NASA i Mornarice, karijeru je proveo na nekolicini rukovodećih pozicija u privatnom sektoru u oblasti astronautike, vazduhoplovstva i privrede. Od 1969. do 1972. radio je kao stručni konsultant Volteru Kronkajtu na CBS-u, tokom misija sletanja na Mesec. Sedeo je i u nekoliko upravnih odbora, učestvovao na raznim konferencijama posvećenim istraživanju svemira i držao govore po školama i univerzitetima, a od 1984. je bio deo Fondacije Merkjuri Sedam, koja se bavila prikupljanjem novca za mlade nade i studente u sferi nauke i inženjerstva. Član je nekoliko kuća slavnih i nosilac brojnih društvenih priznanja, civilnih i vojnih odlikovanja.

Privatni život i smrt[uredi | uredi izvor]

Šira se u februaru 1946. oženio sa Žozefinom Frejzer (1924—2015), sa kojom je imao dvoje dece: sina Voltera III, rođenog 1950. i kći Elizabet, rođenu 1957. Preminuo je sa 84 godine života, 3. maja 2007. od posledica infarkta tokom lečenja stomačnog raka. U skladu sa pomorskom tradicijom, kremiran je i pepeo mu je posut u Pacifik.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „America's Space Program - In the Beginning...”. Muldrake.com. 
  2. ^ „Wally Schirra's father”. Wikitree.com. 
  3. ^ „Wally Schirra's mother”. Wikitree.com. 
  4. ^ „Astronauts and the BSA” (PDF). Boy Scouts of America. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 11. 2018. g. Pristupljeno 20. 12. 2018. 
  5. ^ „Wally Schirra Mercury bio”. NASA. 
  6. ^ „Wally Schirra bio”. NASA. Arhivirano iz originala 04. 12. 2017. g. Pristupljeno 29. 10. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]