Gvam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gvam
The Territory of Guam
Guåhan
Krilatica: Where America's Day Begins
(Gde američki dan počinje)
Himna: The Star-Spangled Banner
Barjak iskićen zvezdama
Položaj Gvama
Glavni gradHagatnja
Službeni jezikengleski, čamoro
Vladavina
Oblik državePridružene države Sjedinjenih Američkih Država
 — PredsednikDžo Bajden
 — GuvernerLurdes Gerero
Istorija
Geografija
Površina
 — ukupno541,3 km2(190)
Stanovništvo
 — 2010.[1][2]159.358(191)
 — gustina294,4 st./km2
Ekonomija
ValutaAmerički dolar (USD)
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC 10
Internet domen.gu
Pozivni broj+1-671

Teritorija Gvam (engl. Territory of Guam, čam. Guåhan, u geografskoj i istorijskoj literaturi ustaljeno kao Guam[3]) ostrvo je u zapadnom Pacifiku i teritorija SAD.[4][5]

Stanovnici su većinom Čamoroi koji su naselili ostrvo otprilike pre 3.500 godina. Ostrvo je najveće i najjužnije od svih Marijanskih ostrva. Glavni grad je Hagatnja (Hagåtña), stari naziv je Aganja (Agaña). Privreda Gvama uglavnom zavisi od turizma (većinom iz Japana) i baza američke vojske).

Prvi stanovnici ovog ostrva bili su Negritosi, niski tamnoputi narod kovrdžave kose i očiju čija boja varira od smeđe do crne. Potekli su iz delova jugoistočne Azije. Odatle su verovatno došli usled klimatskim promena nastalih za vreme poslednjeg do sada ledenog doba. Nije isključeno ni to da su ih narodi severno i zapadno od njih primorali da napuste svoje postojbine i nasele se u Maleziji, Novoj Gvineji, Malineziji, Melaneziji i Filipinima. Sudeći po radioaktivnom ugljeniku, naučnici su ustanovili da su Negritosi nastanjivali Novi Gvineju više od 40.000 godina.[6]

Pre Drugog svetskog rata, Gvam je bio jedna od pet američkih jurisdikcija u Tihom okeanu, zajedno sa ostrvom Vejk u Mikroneziji, Američkom Samoom i Havajima u Polineziji i Filipinima. Dana 8. decembra 1941. godine, nekoliko sati nakon napada na Perl Harbor, Japanci su zauzeli Gvam, i ostrvo je ostalo pod okupacijom dve i po godine. Tokom okupacije Gvamani su bili izloženi prisilnom radu, zatvaranju, mučenju i pogubljenjima.[7][8][9] Američke snage su ponovo zauzele ostrvo 21. jula 1944, što se obeležava kao Dan oslobođenja.[10] Od šezdesetih godina prošlog veka, ekonomiju Gvama podržavali su prvenstveno turizam i Američka vojska, za koju je Gvam značajno strateško dobro.[11]

Nezvanično, ali često korišćen teritorijalni moto je „Gde američki dan počinje”, koji se odnosi na blizinu ostrva međunarodnoj datumskoj liniji.[12][13] Gvam je među 17 teritorija koje nisu samoupravne na spisku Ujedinjenih nacija, a član je Pacifičke zajednice od 1983.[14]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima Gvama (Gvamski međunarodni aerodrom) (1981–2010)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 34
(94)
34
(93)
34
(93)
36
(96)
34
(94)
35
(95)
35
(95)
34
(94)
34
(93)
34
(93)
33
(92)
33
(91)
36
(96)
Maksimum, °C (°F) 29,4
(84,9)
29,4
(84,9)
29,9
(85,8)
30,7
(87,3)
31,1
(87,9)
31,1
(87,9)
30,6
(87,1)
30,3
(86,5)
30,4
(86,7)
30,4
(86,8)
30,3
(86,5)
29,8
(85,6)
30,3
(86,5)
Prosek, °C (°F) 26,8
(80,2)
26,6
(79,9)
27,1
(80,7)
27,7
(81,9)
28,1
(82,6)
28,1
(82,6)
27,7
(81,9)
27,4
(81,4)
27,4
(81,4)
27,6
(81,7)
27,7
(81,8)
27,3
(81,2)
27,4
(81,4)
Minimum, °C (°F) 24,2
(75,5)
23,9
(75,0)
24,2
(75,6)
24,7
(76,5)
25,1
(77,2)
25,2
(77,4)
24,8
(76,6)
24,6
(76,3)
24,6
(76,2)
24,7
(76,5)
25,1
(77,2)
24,9
(76,8)
24,7
(76,4)
Apsolutni minimum, °C (°F) 19
(66)
18
(65)
19
(66)
20
(68)
21
(70)
21
(70)
21
(70)
21
(70)
21
(70)
19
(67)
20
(68)
20
(68)
18
(65)
Količina kišemm (in) 126
(4,96)
115,1
(4,53)
70,4
(2,77)
90,9
(3,58)
109,2
(4,30)
180,1
(7,09)
308,4
(12,14)
435,6
(17,15)
359,9
(14,17)
299,7
(11,80)
232,9
(9,17)
151,9
(5,98)
2.480,1
(97,64)
Dani sa kišom (≥ 0.01 in) 18,8 15,7 16,8 17,0 19,3 22,6 24,7 25,3 24,3 25,1 23,4 22,1 255,1
Sunčani sati — mesečni prosek 176,7 186,0 217,0 213,0 220,1 195,0 155,0 142,6 132,0 133,3 135,0 142,6 2.048,3
Izvor #1: NOAA (normals)[15]
Izvor #2: Hong Kong Observatory (sun only 1961–1990)[16]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Gvam iz vazduha

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nacionalna agencija za statistiku
  2. ^ „Australia-Oceania :: Guam (Territory of the US)”. The World Factbook. Central Intelligence Agency. Pristupljeno 26. 8. 2015. 
  3. ^ Drugi svetski rat: pregled ratnih operacija, kniiga 4. Beograd: Vojnoistorijski institut. 1957. str. 606. Pristupljeno 31. 10. 2022. 
  4. ^ „U.S. Territories”. DOI Office of Insular Affairs. Arhivirano iz originala 9. 2. 2007. g. Pristupljeno 9. 2. 2007. 
  5. ^ „Definitions of Insular Area Political Organizations.”. U.S. Department of the Interior. Arhivirano iz originala 21. 7. 2011. g. Pristupljeno 14. 11. 2007.  Office of Insular Affairs. Retrieved October 31, 2008.
  6. ^ Cunningham & Beaty 2001, str. 1–2.
  7. ^ War Restitution Act : hearing before the Subcommittee on Insular and International Affairs of the Co...|National Library of Australia Arhivirano april 6, 2010 na sajtu Wayback Machine. Catalogue.nla.gov.au (September 20, 1994). Retrieved June 13, 2012.
  8. ^ "Statement of David B. Cohen Deputy Assistant Secretary of the Interior for Insular Affairs Before the House Committee on Resources Regarding the Report of the Guam War Claims Review Commission|July 21, 2004 Arhivirano januar 20, 2013 na sajtu Wayback Machine." Office of Insular Affairs. Retrieved September 19, 2012.
  9. ^ Higuchi, Wakako (2001). „The Japanisation Policy for the Chamorros of Guam, 1941–1944” (PDF). The Journal of Pacific History. 36 (1): 19—35. doi:10.1080/00223340120049424. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 1. 2013. g. 
  10. ^ „Guam police arrest suspect in memorial theft”. Marine Corps Times. Associated Press. 7. 7. 2007. Arhivirano iz originala 15. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 4. 2010. 
  11. ^ Rogers, Robert F. (1995). Destiny's Landfall: A History of Guam. Honolulu: University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-1678-0. 
  12. ^ Mack, Doug (2017). The Not-Quite States of America: Dispatches From the Territories and Other Far-Flung Outposts of the USA. W.W. Norton. str. 114. ISBN 9780393247602. 
  13. ^ Grabowski, John F. (1992). U.S. Territories and Possessions (State Report Series)Neophodna slobodna registracija. Chelsea House. str. 39. ISBN 9780791010532. 
  14. ^ „Non-Self-Governing Territories – Official U.N. Website”. Arhivirano iz originala 27. 2. 2014. g. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  15. ^ „NOWData – NOAA Online Weather Data”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Arhivirano iz originala 8. 7. 2015. g. Pristupljeno 17. 11. 2012. 
  16. ^ „Climatological Information for Guam, Pacific Islands, United States”. Hong Kong Observatory. Arhivirano iz originala 20. 1. 2013. g. Pristupljeno 17. 11. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cunningham, Lawrence J.; Beaty, Janice J. (2001). A History of Guam. Honolulu: Bess Press. str. 1—2. ISBN 978-1-57306-068-4. 
  • Maga, Timothy P. Defending Paradise: The United States and Guam, 1898–1950 (Garland, 1988).
  • Rogers, Robert F. Destiny's Landfall: A History of Guam (U of Hawaii Press, 1995).
  • Spear, Jane E. "Guamanian Americans." Gale Encyclopedia of Multicultural America, edited by Thomas Riggs, (3rd ed., vol. 2, Gale, 2014), pp. 263–273. online
  • Robert F. Rogers, Destiny's Landfall: A History of Guam (Honolulu: University of Hawaii Press, 1995)
  • Paul Carano and Pedro C. Sanchez, A Complete History of Guam (Rutland, VT: C. E. Tuttle, 1964)
  • Howard P. Willens and Dirk Ballendorf, The Secret Guam Study: How President Ford's 1975 Approval of Commonwealth Was Blocked by Federal Officials (Mangilao, Guam: Micronesian Area Research Center; Saipan: Commonwealth of the Northern Mariana Islands Division of Historical Preservation, 2004)
  • Lawrence J. Cunningham, Ancient Chamorro Society (Honolulu: Bess Press, 1992)
  • Anne Perez Hattori, Colonial Dis-Ease: U.S. Navy Health Policies and the Chamorros of Guam, 1898-1941 (Honolulu: University of Hawaii Press, 2004)
  • Pat Hickey, The Chorito Hog-Leg, Book One: A Novel of Guam in Time of War (Indianapolis: AuthorHouse Publishing, 2007)
  • Vicente Diaz, Repositioning the Missionary: Rewriting the Histories of Colonialism, Native Catholicism, and Indigeneity in Guam (Honolulu: University of Hawaii Press, 2010)
  • Keith Lujan Camacho, Cultures of Commemoration: The Politics of War, Memory, and History in the Mariana Islands (Honolulu: University of Hawaii Press, 2011)
  • Zotomayor, Alexie Villegas (12. 3. 2013). „Archaeologists say migration to Marianas longest ocean-crossing in human history”. Marianas Variety News and Views: 2. Pristupljeno 25. 10. 2020. 
  • Hung, Hsiao-chun; Carson, Mike T.; Bellwood, Peter; Campos, Fredeliza Z.; Piper, Philip J.; Dizon, Eusebio; Bolunia, Mary Jane Louise A.; Oxenham, Marc; Chi, Zhang (2015). „The first settlement of Remote Oceania: the Philippines to the Marianas”. Antiquity. 85 (329): 909—926. doi:10.1017/S0003598X00068393Slobodan pristup. 
  • Carson, Mike T. (2012). „History of Archaeological Study in the Mariana Islands” (PDF). Micronesica. 42 (1/2): 312—371. 
  • Pugach, Irina; Hübner, Alexander; Hung, Hsiao-chun; Meyer, Matthias; Carson, Mike T.; Stoneking, Mark (14. 10. 2020). „Ancient DNA from Guam and the Peopling of the Pacific”. bioRxiv: 2020.10.14.339135. doi:10.1101/2020.10.14.339135. hdl:21.11116/0000-0007-9BA4-1Slobodan pristup. 
  • Vilar, Miguel G.; Chan, Chim W; Santos, Dana R; Lynch, Daniel; Spathis, Rita; Garruto, Ralph M; Lum, J Koji (januar 2013). „The origins and genetic distinctiveness of the chamorros of the Marianas Islands: An mtDNA perspective”. American Journal of Human Biology. 25 (1): 116—122. PMC 4335639Slobodan pristup. doi:10.1002/ajhb.22349. 
  • Peterson, John A. (2012). „Latte villages in Guam and the Marianas: Monumentality or monumenterity?” (PDF). Micronesica. 42 (1/2): 183—208. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]