Demokratska Republika Jermenija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Demokratska Republika Jermenija
Հայաստանի Դեմոկրատական Հանրապետութիւն

Geografija
Prestonica Jerevan
Društvo
Službeni jezik Jermenski jezik
Istorija
Postojanje  
 — Osnivanje 28. maj 1918.
 — Ukidanje 29. novembar 1920.
(2 god.)
Geografske i druge karakteristike
Valuta Jermenski dram
Zemlje prethodnice i naslednice
Jermenije
Prethodnice: Naslednice:
Zakavkaska Demokratska Federativna Republika Jermenska Sovjetska Socijalistička Republika

Demokratska Republika Jermenija (jerm. Հայաստանի Դեմոկրատական Հանրապետութիւն, Hayastani Demokratakan Hanrapetut'yun; poznata i kao Prva jermenska republika) bila je prva moderna jermenska republika.

Ova država osnovana je u području Istočne Jermenije, na teritoriji bivše Carske Rusije nakon Oktobarske revolucije 1917. godine. Vođe ove države bili su članovi Jermenske Revolucionarne Federacije i drugih jermenskih partija koje su se udružile u stvaranju nove države. U vreme kad je osnovana, ova država graničila je s Demokratskom Republikom Gruzijom na severu, Osmanskim carstvom na zapadu, Persijskim carstvom na jugu i Azerbejdžanskom Demokratskom Republikom na istoku.[1]

Od samog početka je ta država bila suočena s brojnim sopstvenim i spoljnim problemima. Veliki deo stanovništva bile su jermenske izbeglice, pobegle na rusku stranu pred masakrom koji se dogodio tokom 1915. za jermenskog genocida u Zapadnoj Jermeniji, koja je bila pod kontrolom Osmanskog carstva.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Okolnosti nastanka[uredi | uredi izvor]

Palata jermenskog parlamenta iz 1918.

Nakon propasti Jermenske kraljevine Kilikije krajem 14. veka, Jermeni su potpali pod vlast Persijanaca i Osmanlija sve do 19. veka, kad je Rusko carstvo tokom Rusko-turskog rata 1828-1829. zauzelo i anektiralo Istočnu Jermeniju[2], a nakon Rusko-turskog rata 1877-1878. i Karsku oblast. S druge strane Zapadna Jermenija ostala je u Osmanskom carstvu, u kom su provođene masovne likvidacije i prisilne deportacije između 18941896. i 1915. godine.[2]

Tokom Prvog svetskog rata ruska vojska na Kavkaskom frontu koristila je stanovništvo Zapadne Jermenije (koje je na Ruse gledalo kao oslobodioce), kao dobrovoljačke snage, a otvoreno je i podržavala Jermenski pokret za nacionalno oslobođenje, u njegovu nastojanju da formira svoju republiku, koja je trebalo da nastane dobrim delom i na teritoriji pod osmanskim suverenitetom. Rusi su uz podršku mesnog jermenskog stanovništva, koje je dizalo pobune i dejstvovalo u osmanskoj pozadini kao gerila uspeli da zauzmu grad Van u maju 1915. godine. Istovremeno sa napredovanjem u dubinu Zapadne Jermenije, Rusi su radili i na osnivanju sebi naklonjene administracije. U zimu 1916. zauzeli su i Erzurum a u aprilu Trabzon, Muš i Bitlis, te u julu i Erzincan. Ruski generalštab imao je planove o daljem napredovanju, ali je nenadana Februarska revolucija 1917. zaustavila sve njihove vojne operacije.[3]

Nakon abdikacije cara Nikolaja II u martu 1917, a nakon toga i njegova brata Mihajla, vlast je preuzela prelazna vlada koja je smenila carsku upravu na Kavkazu i osnovala peteročlani Zakavkaski odbor, poznat kao Ozakom. Jedan od članova tog odbora bio je i jermenski lider Mihael Papadjanijan, Ozakom je trebalo da imenuje vrhovnog komesara za zauzete osmanske teritorije odnosno Zapadnu Jermeniju, koja je trebalo da bude podeljena na pet administrativnih jedinica.

Sve je to palo u vodu kad je 5. decembra 1917. potpisan Sporazum o prekidu vatre u Erzincanu između Rusije i Osmanskog carstva. Između decembra 1917. i februara 1918, upućeno je umesto ruske vojske u rasulu sedam jermenskih pukova na front, kojima su ruski vojnici ostavili svoje naoružanje. U tom trenutku jermenski lideri su se još uvek nadali da će liberalna buržoazija uspeti da nadvlada Lenjinove boljševike u Dumi, te im nije ni padalo na pamet da se otcepe od Rusije.

Turci su pokrenuli ofanzivu u januaru 1918. godine. Jedini ozbiljniji otpor pružala im je nabrzinu organizovana milicija od nekih 40.000 pripadnika. Tako je osmanska vojska vrlo lako i brzo već u martu 1918. zauzela Trabzon, Erzurum, Kars, Van i Batumi. Upravo tada u sredini te ofanzive je nova Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika potpisala Mir u Brest-Litovsku 3. marta 1918, proglasila opštu demobilizaciju i izašla iz Prvog svetskog rata,[4] pa su ratne operacije nakratno zaustavljene.

Po klauzulama tog ugovora Osmansko carstvo je ponovno dobilo pravo na okupirane delove Istočne Anadolije (Erzincan, Erzurum, Van), i Crno More (Ardahan, Trabzon), ali su mu prepušteni i dotad ruski Batumi i Kars. Ubrzo nakon potpisivanja, osmanske snage počele su da napreduju na svim delovima fronta.

Proglašenje nezavisnosti[uredi | uredi izvor]

Suočeni sa ozbiljnom osmanskom pretnjom okupacije, nakon odlaska ruske vojske, Jermeni, Gruzijci i Azeri osnovali u 22. aprila 1918. Zakavkasku Demokratsku Federativnu Republiku,[2] ali su ubrzo između njih isplivale velike razlike, pa se Jermenija proglasila nezavisnom 28. maja 1918. godine.[2] Prvi premijer Jermenije bio je Hovhanes Kačaznuni, a prvi izbori održani su 1919. godine.

Jermenske snage su ispočetka donekle uspele da se odupru osmanskim napadima, ali su nakon katastrofalnog poraza u bici kod Sardarapada u maju 1918.[5] izgubili sve kasnije bitke, pa im se vojska raspala.

Prvo primirje[uredi | uredi izvor]

Nakon brojnih i teških poraza Jermenija je bila prisiljena da potpiše sa Osmanskim carstvom Batumski dogovor 4. juna 1918; po tom dogovoru morala je pristati na granice pre Rusko-turskog rata 1877-1878. duž reka Arpa i Araks.[2]

Rat sa susedima i Osmanlijama[uredi | uredi izvor]

Nakon pobede sila Antante u Prvom svjetskom ratu i potpisivanja Primirja u Mudrosu 30. oktobra 1918. između snaga Antante i Osmanskog carstva, Jermeni su ponovno zauzeli Aleksandropol i Kars.[2] Nedugo posle potpisivanja primirja, izbio je novi Gruzijsko-jermenski rat 1918. zbog teritorije Marneuli na koje su obe strane polagale pravo. Nakon toga je usledio još teži Jermensko-azerbejdžanski rat (1918—1920) oko Nagorno Karabaha.[2]

Antanta je 15. januara 1920. priznala sve tri kavkaske republike, a američki predsednik Vudro Vilson pokrenuo je inicijativu da Sjedinjene Američke Države prihvate mandat nad Jermenijom, ali mu je senat u junu to odbio.[2]

Karta Jermenske države prema Sporazumu iz Sevra

Jermeni su uz pomoć ekspedicionog korpusa Britanske armije uspeli da povrate Kars u aprilu 1919. i razbiju muslimansku Jugozapadnu Kavkasku Republiku koju je u međuvremenu osnovao valija Karsa.

Sporazum u Sevru, nada za Armeniju[uredi | uredi izvor]

U avgustu 1920. je potpisan Sporazum u Sevru između snaga Antante i Osmanskog carstva. Saveznici su pritisnuli Osmanlije da priznaju Jermeniju kao nezavisnu državu i to po planu američkog predsjednika Vilsona, a to je značilo da Turci treba da im vrate Erzurum, Trabzon, Van i Kars.[1][2] Novu državu priznalo je mnogo zemalja, između ostalih i Sjedinjene Američke Države, ali sultan Mehmed VI, nije ratifikovao sporazum.

Slom Demokratske Republike Jermenije[uredi | uredi izvor]

U međuvremenu je vođa turskih nacionalista, Kemal Ataturk, uz pomoć ruskih boljševika nizao pobede u Turskom ratu za nezavisnost. On se nikako nije mirio sa okupacijom Turske, a ni sa takvom Jermenijom, pa su njegove snage ponovno napale Jermeniju, pa je tako izbio Tursko-jermenski rat. S druge strane je 11. Crvena armija krenula je na svoj trijumfalni pohod preko Kavkaza, i sovjetizovala Baku, Azerbejdžan i Nagorno-Karabah. Kad se približila Jerevanu pozvala je Jermence da zbace lidere Jermenske revolucionarne federacije popularno zvane Dašnakcutjon.[1] Jermenski narod a i vojska bili su dobrano dezorijentisani, jer su sovjeti vodili veštu propagandu, s jedne strane prikazivali su novu tursku vlast kao prijateljsku i socijalističku, a s druge strane su ocrnjivali Dašnakcutjon kao nesposoban. Brojni Jermeni ušli su u redove Crvene armije poneseni njenim uspesima, s druge strane dezorijentisana i demoralizovana jermenska vojska povukla se i predala Turcima dobro utvrđeni Kars gotovo bez borbe u oktobru 1920. godine.

Ulazak 11. Crvene armije u Jerevan 1920.

Tursko-jermenski rat završio je potpisivanjem Aleksandropolskog mira u tadašnjem Aleksandropolu 2. decembra 1920. godine. Tim sporazumom Jermenija se odrekla granica dobivenih Sporazumom u Sevru i morala se vratiti na granice prije 1914. a turskoj manjini u oblasti Nahčivan morala je dati autonomiju.[2]

Ulazak Crvene armije[uredi | uredi izvor]

Sovjetska 11. Crvena armija počela je invaziju na Armeniju 29. novembra 1920; istog dana proglašena je Jermenska Sovjetska Socijalistička Republika,[1] pa su jermenski lideri prihvatili ultimatum koji im je predstavio sovjetski opunomoćenik Boris Legran. Konačan prenos vlasti održan je 2. decembra u Erevanu. Crvena armija se obavezala da će štititi Jermeniju od turske vojske.

Ubrzo nakon toga, Jermenija je 1922. postala delom Zakavkaske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike. Ona je raspuštena 1936, pa je Jermenija postala jedna od konstitutivnih republika Sovjetskog Saveza.[1]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Pre Prvog svetskog rata u tim krajevima je živelo oko 2 800.000 Jermena, od toga 1 500.000 u Osmanskom carstvu, a ostatak u Carskoj Rusiji. Novoosnovana jermenska država imala je velikih problema sa izbeglicama koje su bežale pred turskim napadima, njih je bilo preko 300.000. Jermenska država imala oko 2.000.000 stanovnika, od tog broja njih 1 650.000 bili su Jermeni, a ostatak su bili pripadnici drugih etničkih skupina.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d The First Armenian Republic, 1918-1920” (na jeziku: engleski). Demirdjian Enterprises Inc.  Tekst „ http://www.jdemirdjian.com/page2008/Democratic_Republic_of_Armenia.htm ” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |url= (pomoć);
  2. ^ a b v g d đ e ž z i The republic of Armenia (na jeziku: engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 20. 5. 2014. 
  3. ^ Caucasus Campaign (na jeziku: engleski). The Free Dictionary. Pristupljeno 20. 5. 2014. 
  4. ^ Russian Civil War (na jeziku: engleski). The Free Dictionary. Pristupljeno 20. 5. 2014. 
  5. ^ Battle of Sardarapat (na jeziku: engleski). The Free Dictionary. Pristupljeno 20. 5. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]