Epimetej (mitologija)
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Epimetej (grč. Ἐπιμηθεύς; lat. Epimetheus) - sin titana Japeta i njegove žene Temide.[1]
Mitologija
[uredi | uredi izvor]Epimetej u prevodu znači „onaj koji naknadno promišlja“, a to nam i govori koju je ulogu on imao u mitovima.
Kada je, Epimetejov brat Prometej doneo vatru ljudima, i naučio ih raznim drugim veštinama i umetnosti, život se ljudi od tog trenutka toliko promenio, da je njihova sreća i zadovoljstvo počelo izazivati zavist kod bogova.
Da bi zagorčao život ljudi, Zevs je naredio Hefestu da od zemlje i vode stvori predivnu devojku kojoj niko neće moći odoleti, a da je bogovi obdare svim onim do čega njima nije stalo.
Kada se devojka rodila, nazvali su je Pandora, a njena kutija je već bila puna bolesti, zavisti, zala i muka, boli i tuga, a tada Zevs naredi Hermesu da je odvede kod Epimeteja.
Uzalud je Prometej nagovarao svog brata Epimeteja da ne primi nikakve darove od bogova, jer se on, i pored upozorenja oženio prelepom Pandorom.
Nije prošlo mnogo vremena, a Pandora je ispunila zapovest boga Zevsa i krišom otvorila kutiju sa „darovima bogova“, i sve nevolje, tuge i nesreće su se razletele na sve strane sveta, a na dnu kutije je ostala samo nada.
Sa svojom ženom Pandorom, Epimetej je imao dve kćerke koje su svojim osobinama opravdavale i svoje poreklo:
- Profasis - „Izvinjenje“
- Metamelija - „Žaljenje“
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Zamarovski 1985, str. 88.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.