Zadušnice
![]() | Religija možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. (januar 2012) |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/91/Zadusnice_u_Srbiji_1914_do_1918_a.jpg/220px-Zadusnice_u_Srbiji_1914_do_1918_a.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4b/%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B_-_%D0%97%D0%B0%D0%B4%D1%83%D1%88%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B5.jpg/220px-%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B_-_%D0%97%D0%B0%D0%B4%D1%83%D1%88%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B5.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d0/Winter%27s_zadu%C5%A1nice%2C_Central_cemetery%2C_Belgrade.jpg/220px-Winter%27s_zadu%C5%A1nice%2C_Central_cemetery%2C_Belgrade.jpg)
Zadušnice su crkveni praznik kada hrišćani posećuju grobove svojih bližnjih i uznose molitve Bogu za njih. Uvek padaju u subotu. Izuzetak su vaskršnje zadušnice.
Najvažniji pomen za preminule je Proskomidija koja se služi na svakoj Svetoj Liturgiji. Pored ovih pominjanja i molitvi za preminule, Crkva je ustanovila posebne dane kad se sećamo naših dragih pokojnika i obilazimo njihove grobove.
Srpska pravoslavna crkva propisala je posebne dane koji su posvećeni molitvi za umrle.
Način obeležavanja
[uredi | uredi izvor]Zadušnice obeležavaju sećanje dana odvajanja duha od tela, člana Crkve. Uvek padaju u subotu, jer je to i inače, u toku čitave godine, dan kad se sećamo preminulih. Na zadušnice se obavezno izlazi na groblje. Tada se obavlja parastos ili pomen. Osvećuje se žito, prekađuje grob i pale sveće za pokoj duša umrlih. Obavezno se uređuje grob.
Koljivo ili kuvano žito se nosi u parohijski ili manastirski hram, kao i na groblje. Na dan zadušnica se služi Sveta Liturgija, i tada sveštenik vinom preliva žito, a posle službe se ide do grobova pokojnika. Pored grobova se pale sveće, a sveštenik obavi obred i okadi grobove. Ako su pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na njihove grobove, čitav obred se služi u hramu.
- Žito simbolično podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svetlosti sunca. Žito je simbol smrtnog tela i besmrtne duše u svetlosti Carstva nebeskog.
- Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božije milosrđe kojim se zalečuju rane greha.
- Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: Ja sam svetlost svetu. Ta svetlost treba da podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Sveća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao.
- Daće i podušja se ne daju da se „nahrani“ pokojnik, odnosno, da duša njegova „jede“, nego da se sirotinja nahrani i u molitvama pomene pokojnika.
- Na zadušnice se deli milostinja. Postoji još jedan vid milostinje koji je kod nas zaboravljen: duhovna milostinja. Duhovna milostinja je poklanjanje duhovnih knjiga.
Datumi obeležavanja
[uredi | uredi izvor]Zadušnice se obeležavaju pet puta godišnje:
- Zimske zadušnice - obeležavaju se u subotu pred Mesne poklade
- Prolećne - nazivaju se i vaskršnje jer se obeležavaju u drugi ponedeljak po Vaskrsu (Pobusani ponedeljak)
- Letnje zadušnice - obeležavaju se u subotu pred Duhove
- Miholjdanske zadušnice - obeležavaju se pred Miholjdan
- Jesenje zadušnice - nazivaju se drugačije i mitrovske zadušnice jer obeležavaju u subotu pred Mitrovdan
Izvor
[uredi | uredi izvor]- "Srpske slave i verski običaji" - Posebno izdanje; "Glas crkve" ("Aleksandrija" Valjevo) - Ljubomir Ranković, protođakon - Šabac, 2003.