Ivan Šubašić
Ivan Šubašić | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 7. maj 1892. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Vukova Gorica kod Karlovaca, Austrougarska | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 22. mart 1955.62 god.) ( | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Zagreb, FNRJ | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Hrvatska seljačka stranka | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ivan Šubašić (Vukova Gorica, 7. maj 1892 — Zagreb, 22. mart 1955), hrvatski i jugoslovenski političar i pravnik. Bio je funkcioner Hrvatske seljačke stranke, blizak dinastiji Karađorđević. Posle stvaranja Banovine Hrvatske postao je njen ban. Nakon Aprilskog rata izbegao je iz zemlje i bio član emigrantske vlade. Bio je predsednik poslednje emigrantske vlade Kraljevine Jugoslavije, koja je postigla sporazum sa NKOJ. U toku rata 1944. vratio zemlju, a marta 1945. postao potpredsednik u vladi Tito-Šubašić.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 7. maja 1892. u Vukovoj Gorici, blizu Karlovca.
Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zagrebu. Nakon toga, upisao je Teološki fakultet. U vreme Prvog svetskog rata mobilisan u Austrougarsku vojsku i učestvovao u borbama na Drini 1914. Nakon toga, poslat na Istočni front. Tu je stupio u dobrovoljačke jedinice Srpske vojske i učestvovao u proboju Solunskog fronta. Odlikovan je Ordenom Belog orla sa mačevima, pohvaljen je armijskom pohvalnicom komandanta Prve armije jer je 3. (16.) septembra "bombama prodro kroz 'Koburgov redut'".[1]
Regent Aleksandar ga je darivao Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima drugog reda.
Po završetku rata, studirao i doktorirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Otvorio svoju advokatsku kancelariju u Vrbaskom. Tu se upoznao i sa vođom HSS, Vlatkom Mačekom i ubrzo pristupio istoj stranci. Za narodnog poslanika izabran je 1938. godine.
Ban Banovine Hrvatske[uredi | uredi izvor]
Kao ugledan čovek, radio je kao posrednik između Dvora princa Pavla Karađorđevića i Vlatka Mačeka o rešenju hrvatskog pitanja. Imenovan je za bana Banovine Hrvatske posle sporazuma Cvetković-Maček u jesen 1939. godine.
Za vreme Aprilskog rata boravio u Zagrebu. Odbio da pusti na slobodu zatvorene komuniste pre nemačkog ulaska u Zagreb.
U izbegličkoj vladi[uredi | uredi izvor]
Bio je usko povezan sa vladom generala Simovića i sa njom je napustio zemlju. Posle većih ostavka pojedinih ministra Simovićeve vlade, dobio je mesto jednog od kraljevog namesnika. Posle kraćeg boravka u Londonu, otputovao je u SAD u sastavu vladine delegacije. U Americi ostaje sve do početka 1944. kada na podsticaj premijera Čerčila prihvata da sastavi novu vladu 1. juna 1944.
U ovoj vladi, dr Šubašić je vršio osim funkcije predsednika vlade i funkcije ministra inostranih poslova, ministra finansija. Takođe je imenovan zastupnikom ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva do izbora novog ministra, divizijskog generala Borisava Ristića.
Na predlog Čerčila upućen je u Jugoslaviju da se sporazume sa predstavnicima NKOJ-a i maršalom Titom o formiranju zajedničke vlade.
Povratak u Jugoslaviju[uredi | uredi izvor]
Boravi na Visu od 14−17. juna 1944, gde je potpisao sa Titom Viški sporazum. Nakon toga, odlazi u Bari gde izveštava premijera Čerčila o rezultatima sporazuma. Na ponovno insistiranje Čerčila, odlazi po drugi put u Jugoslaviju.
Boravi u Beloj Crkvi oktobra 1944, a zatim u Vršcu oktobra gde ima opsežne razgovore sa Titom o sastavu nove vlade. Po formiranju privremene vlade DFJ, 7. marta 1945. u Beogradu, dr Šubašić je dobio resor spoljnih poslova. Već oktobra 1945. podneo je ostavku zbog neslaganja sa političkim kursom u zemlji i napustio vladu.
Po pobedi snaga JNOF-a na izborima, dr Šubašić odlazi u Zagreb gde je i umro 22. marta 1955.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Prva vlada Ivana Šubašića
- Druga vlada Ivana Šubašića
- Privremena vlada DFJ
- Spisak predsednika vlada Jugoslavije
- Spisak ministara inostranih poslova Jugoslavije
- Spisak ministara finansija Jugoslavije
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Vreme", 17. jan. 1940, str. 6 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. avgust 2020). digitalna.nb.rs
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Stanišić, Mihailo (1999). Ekspanzionizam Hrvata i rastrojstvo Srba. Službeni list SRJ. str. 369. ISBN 86-355-0429-1.
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Pavlowitch, Stevan K. (2008). Hitler's new disorder: the Second World War in Yugoslavia. Columbia University Press. ISBN 978-0-231-70050-4.
- Petranović, Branko (1964). Političke i pravne prilike za vreme privremene vlade DFJ. Beograd: Institut društvenih nauka.
- Petranović, Branko (1980). Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: Nolit.
- Petranović, Branko (1988). Istorija Jugoslavije 1918-1988. 2. Beograd: Nolit.
- Tomasevich, Jozo (1975). War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks. Stanford: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0857-9.
- Tomasevich, Jozo (2002). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-3615-2.