Ivan Šubašić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Šubašić
Ivan Šubašić, pravnik i političar
Lični podaci
Datum rođenja(1892-05-07)7. maj 1892.
Mesto rođenjaVukova Gorica kod Karlovaca, Austrougarska
Datum smrti22. mart 1955.(1955-03-22) (62 god.)
Mesto smrtiZagreb, FNRJ
Politička karijera
Politička
stranka
Hrvatska seljačka stranka
predsednik, ministar spoljnih poslova i ministar finansija Vlade Kraljevine Jugoslavije u egzilu
1. jun 1944 — 7. mart 1945.
MonarhPetar II Karađorđević
PrethodnikBožidar Purić
NaslednikKraljeva vlada ukinuta
ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva
1. jun 1944 — 11. septembar 1944.
MonarhPetar II Karađorđević
Predsednik vladeon sam
PrethodnikDragoljub Mihailović
NaslednikBorisav Ristić
24.avgust 1939 — 13.jun 1943.
MonarhPetar II Karađorđević (do 1941)
Predsednik vladeDragiša Cvetković (do 1941)
PrethodnikFunkcija uspostavljena
NaslednikFunkcija ukinuta

Ivan Šubašić (Vukova Gorica, 7. maj 1892Zagreb, 22. mart 1955), hrvatski i jugoslovenski političar i pravnik. Bio je funkcioner Hrvatske seljačke stranke, blizak dinastiji Karađorđević. Posle stvaranja Banovine Hrvatske postao je njen ban. Nakon Aprilskog rata izbegao je iz zemlje i bio član emigrantske vlade. Bio je predsednik poslednje emigrantske vlade Kraljevine Jugoslavije, koja je postigla sporazum sa NKOJ. U toku rata 1944. vratio zemlju, a marta 1945. postao potpredsednik u vladi Tito-Šubašić.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 7. maja 1892. u Vukovoj Gorici, blizu Karlovca.

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zagrebu. Nakon toga, upisao je Teološki fakultet. U vreme Prvog svetskog rata mobilisan u Austrougarsku vojsku i učestvovao u borbama na Drini 1914. Nakon toga, poslat na Istočni front. Tu je stupio u dobrovoljačke jedinice Srpske vojske i učestvovao u proboju Solunskog fronta. Odlikovan je Ordenom Belog orla sa mačevima, pohvaljen je armijskom pohvalnicom komandanta Prve armije jer je 3. (16.) septembra "bombama prodro kroz 'Koburgov redut'".[1]

Regent Aleksandar ga je darivao Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima drugog reda.

Po završetku rata, studirao i doktorirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Otvorio svoju advokatsku kancelariju u Vrbaskom. Tu se upoznao i sa vođom HSS, Vlatkom Mačekom i ubrzo pristupio istoj stranci. Za narodnog poslanika izabran je 1938. godine.

Ban Banovine Hrvatske[uredi | uredi izvor]

Kao ugledan čovek, radio je kao posrednik između Dvora princa Pavla Karađorđevića i Vlatka Mačeka o rešenju hrvatskog pitanja. Imenovan je za bana Banovine Hrvatske posle sporazuma Cvetković-Maček u jesen 1939. godine.

Za vreme Aprilskog rata boravio u Zagrebu. Odbio da pusti na slobodu zatvorene komuniste pre nemačkog ulaska u Zagreb.

U izbegličkoj vladi[uredi | uredi izvor]

Bio je usko povezan sa vladom generala Simovića i sa njom je napustio zemlju. Posle većih ostavka pojedinih ministra Simovićeve vlade, dobio je mesto jednog od kraljevog namesnika. Posle kraćeg boravka u Londonu, otputovao je u SAD u sastavu vladine delegacije. U Americi ostaje sve do početka 1944. kada na podsticaj premijera Čerčila prihvata da sastavi novu vladu 1. juna 1944.

U ovoj vladi, dr Šubašić je vršio osim funkcije predsednika vlade i funkcije ministra inostranih poslova, ministra finansija. Takođe je imenovan zastupnikom ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva do izbora novog ministra, divizijskog generala Borisava Ristića.

Na predlog Čerčila upućen je u Jugoslaviju da se sporazume sa predstavnicima NKOJ-a i maršalom Titom o formiranju zajedničke vlade.

Povratak u Jugoslaviju[uredi | uredi izvor]

Ivan Šubašić razgovara sa kraljem Petrom II Karađorđevićem nakon sastanka sa Titom

Boravi na Visu od 1417. juna 1944, gde je potpisao sa Titom Viški sporazum. Nakon toga, odlazi u Bari gde izveštava premijera Čerčila o rezultatima sporazuma. Na ponovno insistiranje Čerčila, odlazi po drugi put u Jugoslaviju.

Boravi u Beloj Crkvi oktobra 1944, a zatim u Vršcu oktobra gde ima opsežne razgovore sa Titom o sastavu nove vlade. Po formiranju privremene vlade DFJ, 7. marta 1945. u Beogradu, dr Šubašić je dobio resor spoljnih poslova. Već oktobra 1945. podneo je ostavku zbog neslaganja sa političkim kursom u zemlji i napustio vladu.

Po pobedi snaga JNOF-a na izborima, dr Šubašić odlazi u Zagreb gde je i umro 22. marta 1955.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Vreme", 17. jan. 1940, str. 6 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. avgust 2020). digitalna.nb.rs

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]