Igor Butulija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Igor Butulija
Igor Butulija 1986. godine
Lični podaci
Datum rođenja (1970-03-21)21. mart 1970.(54 god.)
Mesto rođenja Beograd, SFR Jugoslavija
Državljanstvo SRJ
Visina 1,89 m
Informacije o karijeri
Pozicija srednji bek
Juniorska karijera
1982—1986 Crvena zvezda
Seniorska karijera
Godine Klub
1985—1993
1993—1994
1994—1995
1995—1996
1996—1997
1997
1998
1998—1999
1999—2000
2000—2005
Crvena zvezda
Atletiko Madrid
BM Granoljers
Crvena zvezda
Bidasoa Irun
Sporting Lisabon
Tusem Esen
Lovćen Cetinje
Crvena zvezda
SG Zapadni Beč
Reprezentativna karijera
1988—2000 Jugoslavija 147 (>400)
Trenerska karijera
2003—2006
2008—2011
SG Zapadni Beč
Crvena zvezda

Igor Butulija (Beograd, 21. mart 1970) bivši je jugoslovenski i srpski rukometaš, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije. Nakon što je završio igračku karijeru, radi kao rukometni trener.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Butulija je igračku karijeru počeo u rukometnom klubu Crvena zvezda. Sa Zvezdom je igrao dva finala Kupa Jugoslavije 1991. i 1992. godine. Kada je imao osamnaest godina postaje kapiten tima, bio je najmlađi kapiten u istoriji Crvene zvezde.[1] U inostranstvu je promenio nekoliko klubova, a najviše je igrao u Španiji. Nastupao je za Atletiko Madrid, BM Granoljers sa kojim je osvojio Kup EHF 1995. godine i Bidasou Irun.[2][3] Igrao je za portugalski klub Sporting Lisabon, a u januaru 1998. godine prelazi u nemački Tusem Esen kao zamena za Aleksandra Tučkina.[4] U leto 1998. pridružio se rukometnom klubu Lovćen Cetinje.[5] Od 2001. bio je igrač/trener u austrijskom klubu SG Zapadni Beč, sa kojim je stigao u finale prvenstva 2004. godine. Posle završetka igračke karijere, bio je trener Crvene zvezde od 2008. do 2011. godine.[6][7]

U generaciji sa Peruničićem, Jovanovićem i Perićem, Butulija ima dva zlata sa Mediteranskih igara u Atini 1991. godine i Svetskog prvenstva za juniore 1987. godine u Rijeci.[8] Zbog sankcija SR Jugoslaviji uvedenih 1992. godine Butulija i ostali srpski sportisti nisu mogli da nastupaju par godina za reprezentativnu selekciju. Osvojio je bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1996. u Španiji.[9] Butulija je predstavljao reprezentaciju Jugoslavije na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sidneju kada je osvojeno četvrto mesto.[10][11]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Privatno[uredi | uredi izvor]

Poreklom je iz Trebinja.[12] Njegovi roditelji su Ratko i Jovanka Butulija.[1] Oženjen je sa Slađanom, imaju dvoje dece, sina Borisa i kćerku Katarinu.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Igor Butulija: Ne znam zašto se moj brat igrao sa životom”. blic.rs. 10. 04. 2011. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  2. ^ „Serbien: Butulija kassiert wegen Schiedsrichter-Beleidigung sieben Monate Sperre”. bmgranollers.cat. 31. 10. 2011. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  3. ^ „Palmares del primer equipo masculino y femenino”. bmgranollers.cat. 14. 12. 2018. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  4. ^ „Gegnerkader TUSEM Essen Saison 1997/98”. archiv.thw-handball.de. 14. 12. 2018. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  5. ^ „Sanjam finale sa Šveđanima”. vreme.com. 12. 08. 2000. Arhivirano iz originala 04. 04. 2010. g. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  6. ^ „Treneri Crvene zvezde”. rkcrvenazvezda.rs. 14. 12. 2018. Arhivirano iz originala 15. 12. 2018. g. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  7. ^ „Butulija novi trener Crvene zvezde”. b92.net. 01. 07. 2008. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  8. ^ „DAVNO JE BILA 1991: Slovenci najbolji naslednici YU škole!”. balkan-handball.com. 30. 07. 2018. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  9. ^ „Čekajući na novu evropsku medalju od 1996.”. Politika. 03. 01. 2010. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  10. ^ „Igor Butulija Sports-Reference”. sports-reference.com. 14. 12. 2018. Arhivirano iz originala 18. 04. 2020. g. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  11. ^ „Igor Butulija profile”. olympic.org. 14. 12. 2018. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  12. ^ „Trebinje: Grad Jovana Dučića, sunca, vina i dobrih ljudi!”. herceg.tv. 03. 09. 2018. Pristupljeno 14. 12. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]