Klasična mitologija
Iako su grčki bogovi verovatno poznatiji, grčka i rimska mitologija često imaju iste bogove s različitim imenima jer su mnogi grčki bogovi posuđeni iz grčke mitologije, često s različitim osobinama. Na primjer, Kupid je rimski bog ljubavi, a Eros grčki bog ljubavi. Ares je nepopularni i bojazni grčki bog rata, a njegov rimski kolega je Mars koji je ugledni bog borbene plodnosti.[1]
Grčki bogovi[uredi | uredi izvor]
Bogovi u grčkoj mitologiji, odnosno zbirka priča ili mitova starih Grka o njihovim bogovima, junacima i svetu prirode. Bogovi i boginje zasnovane na osobinama ljudske ličnosti kao što su ljubav, čast, mržnja, dostojanstvo, kao i njihove uloge u životu određene onim što su bili bogovi, kao što su: Zevs: Nebo / Vreme, Hades: Podzemlje, Posejdon: More, Akuatics itd. Kako su se bogovi zasnivali na ljudskim osobinama, svaki od njih je imao osobine koje su određivale njihovo delovanje. Božanstva su bila važna za napredak života, ali i prosti smrtnici bili su važni koliko i njihov doprinos društvu što je na kraju bilo važno. Individualistički: postupci pojedinca imali su više posledica od delovanja grupe. Grčki bogovi imali su lepa tela na kojima bi im lepi mišići, oči i kosa poboljšali izgled.[2]
Rimski bogovi[uredi | uredi izvor]
Mnogi rimski bogovi pozajmljivali su se iz grčke mitologije, a mitovi rimskog stvaralaštva od Grka. Božanstva nazvana po objektima, a ne po osobinama ljudske ličnosti. Stanovnici drevnog Rima bili su sigurni da njihov život zavisi od različitih bogova. Svaka sfera je imala svoj specifičan patron. Uopšte, panteon rimskih bogova sastojao se od najznačajnijih figura i sekundarnih božanstava i duhova. Rimljani su podigli hramove i postavili statue svojim bogovima i redovno donosili poklone i proveli praznike. Mitovi su utemeljeni u hrabrim, herojskim delima bogova, a ne smrtnika, jer smrtni život nije bio važan posle smrti. Poštovali su ratnika kao sveca. Bogovi nisu imali fizički izgled - bili su predstavljeni samo u mašti ljudi.[3]
Razlika između njih[uredi | uredi izvor]
Homerska grčka mitologija krunisana je u epskoj Ilijadi. Rimska mitologija krunisana je u knjizi Eneida. Grčka mitologija prethodila je rimskoj mitologiji oko 700-1000 godina. Grčki bog Hermes (Merkur Rimljanima) Prema jednom mitu, Eneja, trojanski junak koji je preživeo grčku invaziju i osvajanje Troje, na kraju je osnovao Rim. Autor Eneide Vergilije insinuira da bi se zbog eventualnog osvajanja Rima nad Grčkom na neki način osvetio Troji. Grčka mitologija je možda potekla od Egipćana, koji su živeli pre Grka, a takođe su verovali u panteon bogova. Mnogi rimski bogovi pozajmljeni su od grčkih bogova, ali imaju različita imena i često različite karakteristike. Grčki bogovi imaju lep, savršen fizički izgled, dok rimski bogovi ne daju fizički oblik i predstavljaju se samo u mašti ljudi. Grčki bogovi se uglavnom zasnivaju na osobinama ljudske ličnosti kao što su ljubav, mržnja, čast i dostojanstvo, a mitovi povezani s njima oblikuju se tim osobinama. Rimski bogovi se zasnivaju na predmetima ili postupcima, a ne na osobinama ličnosti. Postupci bogova i smrtnika u grčkim mitovima su više individualistički, postupci pojedinca su uticajniji od delovanja grupe. Rimska mitologija je mnogo manje individualistička.[4]
Zagrobni život[uredi | uredi izvor]
U grčkoj mitologiji zagrobni život nije od velike važnosti. U stvari, bogovi i smrtnici se redovno izvlače iz zagrobnog života i dovode u sadašnjost bez pokazivanja brige za zagrobni život. Grčka perspektiva se mnogo više bavi fizičkim životom na zemlji nego zagrobnim životom. Smrtnici se pamte i nagrađuju za svoja dobra dela na zemlji. Suprotno tome, Rimljani su činili dobra dela kako bi osigurali svoje mesto na Nebu. Mogli su čak da zasluže mesto među bogovima i da teže tom cilju kroz život na zemlji.
Uloga smrtnika[uredi | uredi izvor]
Božanstva su bila važna za napredak života u grčkoj mitologiji, ali smrtnici su bili podjednako važni, jer je njihov doprinos društvu na kraju bio važan. U rimskoj mitologiji herojska dela bogova bila su važnija od delovanja smrtnika, jer čovekov život nije bio važan nakon što je u zagrobnom životu postignut dobar status.
Grčki bogovi i njihovi rimski parovi[uredi | uredi izvor]
Grci su imali 12 glavnih bogova i boginja koji su se starali o različitim aspektima njihovog života. Kasnije su Rimljani preuzeli mnoge grčke bogove, ali su im dali nova imena.[5]
Portret | Grčki | Rimski | Značenje |
---|---|---|---|
Zevs | Jupiter (bog) | Kralj bogova | |
Afrodita | Venera (boginja) | Boginja ljubavi | |
Eros | Kupidon | Bog ljubavi | |
Ares | Mars (bog) | Bog rata | |
Artemida | Dijana | Boginja devica | |
Atina (boginja) | Minerva | Boginja mudrosti | |
Hermes | Merkur (bog) | Bog trgovine | |
Demetra | Cerera (boginja) | Boginja useva | |
Posejdon | Neptun (mitologija) | Bog mora | |
Hefest | Vulkan (bog) | Bog vatre |
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Grevs, Robert (2002). Grčki mitovi. Beograd: Familet. ISBN 978-86-7646-007-6.
- North, J. A.; Marincola, John (2000). Roman Religion (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-0-19-922433-3. Pristupljeno 1. 5. 2020.
- Apollodorus, Library and Epitome. See original text in Perseus program.
- Apollonius of Rhodes, Argonautica, Book I. See original text in Sacred Texts.
- Cicero, Tusculanae resons. See original text in the Latin Library.
- Homer, Iliad. See original text in Perseus program.
- Homeric Hymn to Demeter. See original text in Perseus project.
- Homeric Hymn to Hermes. See the English translation in the Medieval and Classical Literature Library.
- Ovid, Metamorphoses. See original text in the Latin Library.
- Pindar, Pythian Odes, Pythian 4: For Arcesilas of Cyrene Chariot Race 462 BC. See original text in the Perseus program.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Bibliotečki resursi o Ancient Roman Religion |
- Mediji vezani za članak Klasična mitologija na Vikimedijinoj ostavi
- Library of Classical Mythology Texts translations of works of classical literature
- LIMC-France Архивирано на сајту Wayback Machine (25. јун 2016) provides databases dedicated to Graeco-Roman mythology and its iconography.
- Martin P. Nilsson, The Mycenaean Origin of Greek Mythology, on Google books