Kliford Džejms Gerc

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kliford Džejms Gerc
Datum rođenja(1926-08-23)23. avgust 1926.
Mesto rođenjaSan FranciskoSAD
Datum smrti30. oktobar 2006.(2006-10-30) (80 god.)
Mesto smrtiFiladelfija

Kliford Džejms Gerc (23. avgust  1926. – 30. oktobar 2006) je bio američki interpretativni antropolog poznat po snažnom uticaju na interpretativnu i simboličku antropologiju. Osnovao je departman društenih nauka na prestižnom Institutu za napredne studije Univerziteta u Prinstonu, na kojem je predavao kao profesor sa velikim intelektualnim prestižom. Gerc je bio značajna figura savremene antropologije. Kao i drugi veliki antropolozi, svoja terenska istraživanja je obavljao u Indoneziji i Maroku. Poznat je po konceptu „gustog opisa”, semiotičkom tumačenju kulture i tzv. „književnom zaokretu” u pravcu simboličke i interpretativne antropologije.

Akademski život[uredi | uredi izvor]

Kliford Gerc je rođen u San Francisku 23. avgusta 1926. godine. Nakon služenja u američkoj mornarici tokom Drugog svetskog rata (1943—1945) Gerc se obratio za savet gimanzijskom nastavniku engleskog jezika koji mu je sugerisao da bi mogao da bude pisac, poput Džona Stajnbeka ili Džeka Londona, i uputio ga je na Koledž Antioh.[1] Kao učesnik u ratu, Kliford Gerc je bio korisnik vladinog programa (engl. GI Bill of Rights) koji je bio namenjen veteranima u cilju njihovog prilagođavanja civilnim uslovima života. Ovaj program je obezbeđivao, između ostalog, dalje školovanje, stipendije, knjige i sredstva za akademsko usavršavanje. Godine 1946. započinje studije filozofije na Koledžu Antioh u Jelou Springsu, u kvekerskom gradu u Ohaju, gde je diplomirao 1950. godine. Ubrzo nakon toga, Gerc dobija stipendiju za doktorske studije na Univerzitetu Harvard na interdisciplinarnom Departmanu za društvene odnose. Na prvoj godini studija sluša antropologiju, sociologiju, socijalnu i kliničku psihologiju i statistiku. Ubrzo postaje istraživač Centra za međunarodne studije na MIT-u (1952—1956). Svoj prvi dugoročni antropološki terenski rad je obavljao sa svojom suprugom Hildred Gerc i timom istraživača koji su činili diplomirani studenti Harvarda. Ideja je bila da prouče grad u unutrašnjosti Jave u nezavisnoj državi Indoneziji. Gerc je na Javi boravio dve i po godine proučavajući religijski i porodični život ovog mesta, živeći sa lokalnim radničkim stanovništvom.[2] Svoju doktorsku tezu o javanskom religioznom životu je odbranio 1956. godine.

Po završetku doktorske teze, Gerc odlazi u Indoneziju, na Bali i Sumatru (1957—1958). Nakon građanskog rata u Indoneziji, Gerc se vraća u Sjedinjene Američke Države i radi kao asistent na Masačusetskom tehnološkom institutu i na Univerzitetu u Stanfordu u Centru za napredne studije u bihevioralnim naukama.

Gerc je predavao na brojnim univerzitetima kao što su Univerzitet Berkli u Kaliforniji  (1958—1960) i Univerzitet u Čikagu (1960—1964). U tom periodu, Gerc je proširio svoju oblast proučavanja na Indoneziju, Javu i Bali a sredinom šezdesetih godina 20. veka započeo je novi istraživački projekat u Maroku koji je rezultovao publikacijom Proučavanje islama (1968). Bio je rukovodilac projekta proučavanja postkolonijalnih država u Africi i Aziji u okviru Komiteta za komparativno proučavanje novih nacija (1962—1970) i boravio u marokanskom gradu Sefro proučavajući bazare, džamije, proizvodnju maslina i usmenu poeziju.[2] Na ovom terenskom istraživanju su prikupljeni etnografski podaci koji su iskorišćeni u čuvenom eseju o „gustom opisu“. Doprinosio je društvenoj i kulturološkoj teoriji i razrađivao osnovne pojmove antropologije, kao što su kultura i etnografija. Nakon što je napustio Univerzitet u Čikagu 1970. godine, Gerc prelazi Institut za napredne studije u Prinstonu, Nju Džerzi gde dobija zvanje profesora emeritusa 2000. godine. Godine 1973. je objavio njegovo najpoznatije delo, zbirku eseja pod nazivom Tumačenje kultura koja ga je afirmisala kao antropološkog teoretičara. Gerc je sprovodio opsežna etnografska istraživanja u jugoistočnoj Aziji i severnoj Africi. Teme kojima se Kliford Gerc bavio uključuju religiju i rituale u Indoneziji i Maroku (uticaj islama na ekonomiju, potrošnju, politiku, porodičnu i srodničku strukturu), društvene i kulturne teorije, agrarnu proizvodnju tradicionalnih seoskih zaednica, gradsku kulturu, etničnost, nacionalizam, nastanak država itd.[1] U vreme njegove smrti, Gerc je radio na opštem pitanju etničke raznolikosti i njenim implikacijama u modernom svetu.

Gerc je dobijao počasne doktorate na petnaestak koledža i univerziteta kao što su Univerzitet Harvard, Univerzitet u Čikagu i Univerzitet u Kembridžu. Bio je oženjen antropološkinjom Hildredom Gerc a nakon razvoda, oženio je antropološkinju Karen Blu. Kliford Gerc je preminuo usled komplikacija koje su usledile nakon operacije srca 30. oktobra 2006. godine u Univerzitetskoj bolnici u Pensilvaniji.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1974. Nagrada Talkot Parsons za društvene nauke (Američka akademija umetnosti i nauka)
  • 1974. Nagrada Pitirim Sorokin (Američko sociološko društvo)
  • 1983. Priznanje Kraljevskog antropološkog instituta
  • 1992. Fukuoka Asian Cultural Prize
  • 2002. Medalja Bintang Jasa Utama (Republika Indonezija)

Napisao je i priredio 17 knjiga, preko stotinu naučnih i stručnih članaka kao i nekoliko zbirki eseja, koje je objavljivao u New York Review of Books, American Scholar i u drugim uglednim intelektualnim časopisima.

Teorijski postulati[uredi | uredi izvor]

Definisanje kulture[uredi | uredi izvor]

U ranoj fazi, Gerc se bavio mnogim temama, od religije do kulturne ekologije.  Iako je usvojio određene stavove evropskih sociologa kao što su Emil Dirkem, Maks Veber i Alfred Šuc, odlučujući uticaj u Gercovom kasnijem radu je imao Pol Riker koji je tvrdio da humanistički naučnici društvo, odnosno kulturu mogu interpretirati kao tekst koristeći se interpretativnim metodama hermeneutike. Nakon terenskog istraživanja na Baliju, Gerc je nastojao da pokaže da se srodstvo, oblik sela, tradicionalna država, pravo i običaji poput borbe petlova mogu čitati kao tekstovi ili „analogno tekstu“.[1] Po povratku iz Maroka, na Univerzitetu u Čikagu je počeo da se širi teorijski i metodološki pokret koji je ubrzo postao poznat kao simbolička ili interpretativna antropologija. U okviru interpretativne antropologije, Gerc je razvio skup termina koji su se mogli primeniti na područje „kulture“: gust opis, episteme, etos, jezičke igre, trop, iskustvo, diskurzivna formacija, heteroglosija itd.[1]

Šezdesetih godina 20. veka, Gerc je pod uticajem Maksa Vebera, formulisao kulturu na sledeći način:

„Koncept kulture za koji se zalažem...je u suštini semiotički. Verujući, sa Maksom Veberom, da je čovek životinja uhvaćena u mreže značenja koje je sama istkala, smatram da kultura predstavlja te mreže a da, prema tome, njena analiza nije eksperimentalna nauka u potrazi za zakonom, već interpretativna u potrazi za značenjem. Ono što me zanima jeste objašnjenje, razumevanje društvenih izraza koji na površini izgledaju enigmatični .“[3]

U antropologiji se ove mreže značenja kolektivno nazivaju kultura, a njihovo pojedinačno značenje je stvar simbola.[4] Prema tome, antropologija je uporedno pručavanje kultura, analiza protoka simbola.[4]

Gerc smatra da bi protumačili mrežu simbola kulture, naučnici moraju prvo da izoluju njene elemente, zatim da ukažu na unutrašnje odnose među tim elementima i označe ceo sistem na neki opšti način prema osnovnim simbolima oko kojih su organizovani, čije su osnovne strukture površinski izraz ili ideološki princip na kojima se zasniva.[5] On smatra da sistem značenja proizvodi kulturu, jer je to kolektivna svojina određenog naroda. Gerc se vodio idejom da je svaka kultura svet za sebe. Njegovo shvatanje sveta je idealističko i on društvo vidi kao simboličku celinu. Promovisao je ideju kulture kao nezavisnog, samodovoljnog ili samodrživog sistema koji se može proučavati iako se ne uzimaju u obzir društveni (societetski uslovi).[6]

Na taj način kultura postaje pojam koji je ključan za razumevanje čovekovog mesta u svetu, a antropologija predstavlja sredstvo za bliže određenje njenog mesta i uloge.[7] Insistirajući na hermeneutičkim metodama u atropološkim proučavanjima, Gerc je postao poznat po tome što je uveo tzv. „književni zaokret“ u antropologiji.

Gusti opis[uredi | uredi izvor]

Običaj borbe petlova na Baliju, Indonezija.

Kliford Gerc je bio jedan od prvih naučnika koji je uvideo da saznanja iz jezika, filozofije i književne analize mogu imati veliku objašnjavajuću vrednost u društvenim naukama. Gerc je imao za cilj da doprinese društvenim naukama tako što će razraditi pojam „gustog opisa“. Gerc je primenio gust opis na antropološke studije (konkretno na njegovu „interpretativnu antropologiju“), pozivajući antropologe da razmotre ograničenja koja im nameću njihove sopstvene kulturološke kosmologije dok pokušavaju da objasne kulturu drugih ljudi.[8] On je razvio teoriju koja ja je imala veliki uticaj na društvene nauke. Za Gerca je etnografija specifičan način zapisivanja određene kulture koja se sprovodi kroz posebnu vrstu gustog pisanja.

Cilj semiotičkog pristupa kulture je da antropolozi koji razgovaraju sa proučavanima u drugačijim kulturama dobiju pristup njihovom konceptualnom svetu pomoću „gustog opisa“. Njegov najčešće citirani esej „Beleške o borbi petlova“ je klasičan primer gustog opisa. Gusti opis je antropolološka metoda objašnjavanja detaljnih razloga ljudskih akcija. Mnoge ljudske akcije mogu označavati više različitih stvari i Gerc tvrdi da antropolog mora biti svestan toga. Rad se pokazao uticajnim među istoričarima koji su pokušavali da koriste ove ideje prilikom proučavanja kulturnih praksi, proučavanjao običaja i tradicije.

Antropolog kao pisac[uredi | uredi izvor]

Kliford Gerc je sebe video kao pisca, autora  i retoričara u antropologiji koju je shvatao kao humanističku, društveno konstruisanu i retoričku praksu pisanja o značenjima drugih, kao i naših sopstvenih ljudskih, kulturnih i simboličkih svetova.[1] Pisao je u prvom licu, učinivši tako vidljivim prisustvo istraživača-pisca u tekstu. Antropološko pisanje je shvatao kao kreativnu estetsko-imaginativnu interpretaciju onoga što drugi ljudi čine i zamišljaju da čine.[1] Gerc je nastojao da antropologiju pomeri dalje od konvencionalnog shvatanja njenog predmeta, načina objašnjavanja i pisanja na hermeneutičku perspektivu i nestandardno pisanje. Time je uveo lingvistički, hermeneutički i književni zaokret u antropološkim istraživanjima. Primenio je koncepte i metode koji su se koristili u filozofiji, lingvistici, psihologiji, semiotici, sociologiji, biologiji i književnosti i na taj način uspostavio interpretativnu antropologiju koja je u književnosti, zahvaljujući Folfgangu Izeru, formirana kao vrsta književne antropologije.

Kliford Gerc je još u svojim tekstovima objavljenim tokom šezdesetih godina ukazao na značaj razumevanja etnografije kao pisanog dela za čiju interpretaciju se mogu korsititi slični metodi kao i za tumačenje bilo kojih književnih rodova.[7] U svojoj autobiografskoj knjizi Dela i životi (1988) Gerc se bavio na koji način antropolozi pišu.  Koristeći se distinkciijom između „autora“ i „pisca“ on, analizira stil pisanja četiri najznačajnije figure antropološke nauke: Klod Levi-Strosa, Evansa-Pričarda, Malinovskog i Rut Bendikt. Analizirajući stilove pisanja i narativne strategije u tekstualnoj konstrukciji njihovih etnografija, Gerc osvetljava aspekte autorefleksivne prirode antropološkog pisanja.  Ova vrsta poetičkog diskursa je karakteristična za nauku o književnosti u analizi onih književnih dela koja su karakteristična po žanrovskoj hibridnosti i koja u svoj sadržaj implementiraju elemente putopisa i etnografije.

Gercova istraživanja imaju snažan uticaj na akademske studije 20. veka uključujući modernu antropologiju, studije kulture, geografiju, ekologiju, političku nauku, istoriju, književnost itd.

Citati[uredi | uredi izvor]

„Što se tiče antropologije, kada vidim šta neki od najboljih među sadašnjim generacijama rade ili šta žele da rade, uprkos svim teškoćama s kojima se pri tom suočavaju i ideološkoj statičnosti koja okružuje skoro sve odvažne naučne poduhvate u humanističkim i društvenim naukama, ja sam, da se pažljivo izrazim, vedar u duhu. Sve dok se neko negde bori...nijedan glas nije potpuno izgubljen.” [9]

„Svi znaju čime se antropologija bavi: bavi se kulturom. Problem je u tome što niko nije sasvim siguran u to šta je kultura.” [9]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Gerca su kritikovali da je pozajmljivao ideje, koncepte i metode proglašavajući ih za novine i pomake u antropološkoj teoriji, da je relativizovao antropologiju svodeći je na subjektivistički opis kulture sumnjive etnografske i teorijske vrednosti i da je izvodio opšte zaključke o kulturi na osnovu malih uzoraka informacija.[1] Kritikovali su ga za etnocentrizam[10] i da je podstakao ekstremni postmodernistički relativizam itd. Talal Asid je kritikovao Gercovu teoriju religije i ukazao je na jaz između „kulturnog sistema” i „društvene stvarnosti” prilikom definisanja pojma religije.[11]

Značajna dela[uredi | uredi izvor]

  • Tumačenje kultura I-II (1998), Biblioteka XX vek. . Београд. ISBN 978-86-81493-57-1. 
  • Antropolog kao pisac (2009), Biblioteka XX vek. . Београд. ISBN 978-86-7562-082-2. 
  • "Religija kao kulturni sistem" u Kultura, časopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku, Beograd, 1971, str. 24-43.
  • Religija jave (1960), University Of Chicago Press.
  • Trgovci i prinčevi: društveni razvoj i ekonomske promene u dva indonežanska grada (1963), University Of Chicago Press.
  • Agrikulturna revolucija: proces ekološke promene u Indoneziji (1964)
  • Posmatranje islama: religijski razvoj u Maroku i Indoneziji (1968), University Of Chicago Press.
  • Srodstvo na Baliju (1975) coauthor: Hildred Geertz, University Of Chicago Press.
  • Negara: The Theatre State in Nineteenth Century Bali . . Princeton University Press. 2001 [1980]. ISBN 978-0-691-00778-6. 
  • Lokalno znanje: Eseji iz interpretativne antropologije . . Basic Books. 2000 [1983]. ISBN 978-0-465-04162-6. 
  • "Anti-anti relativizam" (1984), American Anthropologist, vol. 86, no. 2, pp. 263–278.
  • After the Fact: Two Countries, Four Decades, One Anthropologist. Harvard University Press. 1995. ISBN 978-0-674-00872-4. 
  • Available Light: Anthropological Reflections on Philosophical Topics. Princeton University Press. 2000. ISBN 978-0-691-08956-0. 
  • "An inconstant profession: The anthropological life in interesting times" (2002), Annual Review of Anthropology, vol. 31, pp. 1–19 Dostupno na hypergeertz.jku.at

Hronologija dela[uredi | uredi izvor]

  • 1957 Ritual and Social Change: A Javanese Example. American Anthropologist. 59 (1): 32—54.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1959 Form and Variation in Balinese Village Structure. American Anthropologist. 61: 991—1012.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1959 The Javanese Village. In Local, Ethnic, and National Loyalties in Village Indonesia. Ed. G. William Skinner. pp. 34–41. New Haven: Southeast Asian Program, Yale University.
  • 1960 Religion of Java. Glencoe: Free Press.
  • 1961 The Rotating Credit Association: A "Middle Rung" in Development. Economic Development and Cultural Change. 10: 241—263.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1962 Studies in Peasant Life: Community and Society. In Biennial Review of Anthropology 1961. Ed. Bernard J. Siegal. pp. 1–41. Stanford: Stanford University Press.
  • 1962 The Growth of Culture and the Evolution of Mind. In Theories of the Mind. Ed. J. Scher. pp. 713–740. New York: Free Press.
  • 1963 Agricultural Involution: The Process of Agricultural Change in Indonesia. Berkeley: University of California Press.
  • 1963 Peddlers and Princes: Social Change and Economic Modernization in Two Indonesian Towns. Chicago: University of Chicago Press.
  • 1963 (editor) Old Societies and New States. New York: Free Press.
  • 1963 The Integrative Revolution: Primordial Sentiments and Civil Politics in the New States. In Old Societies and New States. Ed. Clifford Geertz. pp. 105–157. Glencoe: Free Press.
  • 1964 Ideology as a Cultural System. In Ideology and Discontent. Ed. David Apter. pp. 47–76. New York: Free Press.
  • 1965 The Social History of an Indonesian Town. Cambridge: MIT Press.
  • 1965 Modernization in a Muslim Society: The Indonesian Case, 201-211, in Robert O. Tilman (ed), Man, State, and Society in Contemporary South East Asia. London: Pall Mall.
  • 1966 Person, Time, and Conduct in Bali: An Essay in Cultural Analysis. Southeast Asia Program, Cultural Report Series. New Haven: Yale University.
  • 1966 Religion as a Cultural System. In Anthropological Approaches to the Study of Religion. Ed. Michael Banton. pp. 1–46. ASA Monographs, 3. London: Tavistock Publications.
  • 1966 The Impact of the Concept of Culture on the Concept of Man. In New Views of the Nature of Man. Ed. J. Platt. pp. 93–118. Chicago: University of Chicago Press.
  • 1967 Politics Past, Politics Preset: Some Notes on the Contribution of Anthropology to the Study of the New States. European Journal of Sociology. 8 (1): 1—14.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1967 The Cerebral Savage: On the Work of Claude Lévi-Strauss. Encounter. 48 (4): 25—32.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1967 Tihingan: A Balinese Village. In Villages in Indonesia. Ed. R. N. Koentjaraningrat. pp. 210–243. Ithaca and London: Cornell University Press.
  • 1967 Under the Mosquito Net. New York Review of Books, September 14.
  • 1968 Islam Observed: Religious Development in Morocco and Indonesia. Chicago: University of Chicago Press. 136 pp.
  • 1968 Thinking as a Moral Act: Dimensions of Anthropological Fieldwork in the New States. Antioch Review. 28 (2): 139—158.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1972 Religious Change and Social Order in Soeharto's Indonesia. Asia. 27: 62—84.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1972 The Wet and the Dry: Traditional Irrigation in Bali and Morocco. Human Ecology. 1: 34—39.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1972 Deep Play: Notes on the Balinese Cockfight. Daedalus 101(1 Winter).
  • 1973 The Interpretation of Cultures: Selected Essays. New York: Basic.
  • 1973 Thick Description: Toward an Interpretive Theory of Culture. In The Interpretation of Cultures: Selected Essays. Clifford Geertz. pp. 3–30. New York: Basic Books.
  • 1976 From the Native's Point of View. In Meaning in Anthropology. Eds. Keith H. Basso and Henry A. Selby. pp. 221–237. Albuquerque: University of New Mexico Press.
  • 1977 Found in Translation: On the Social History of the Moral Imagination. Georgia Review 31(4 Winter):788-810.
  • 1977 Curing, Sorcery, and Magic in a Javanese Town. In Culture, Disease, and Healing: Studies in Medical Anthropology. Ed. David Landy. pp. 146–153. New York: Macmillan Publishing.
  • 1979 [with Hildred Geertz and Lawrence Rosen] Meaning and Order in Moroccan Society: Three Essays in Cultural Analysis. Cambridge: Cambridge University Press. See his own contribution on "Suq: The Bazaar Economy in Sefrou" (pp. 123–225).
  • 1980 Negara: The Theatre State in Nineteenth-Century Bali. Princeton: Princeton University Press.
  • 1983 Local Knowledge: Further Essays in Interpretive Anthropology. New York: Basic Books.
  • 1983 Centers, Kings, and Charisma: Reflections on the Symbolics of Power. In Local Knowledge: Further Essays in Interpretive Anthropology. Clifford Geertz. pp. 121–146. New York: Basic Books.
  • 1983 "From the Native's Point of View": On the Nature of Anthropological Knowledge. In Local Knowledge: Further Essays in Interpretive Anthropology. Clifford Geertz. pp. 55–70. New York: Basic Books.
  • 1983 Notions of Primitive Thought: Dialogue with Clifford Geertz. In States of Mind. ed & comp Jonathan Miller. pp. 192–210. New York: Pantheon.
  • 1984 Anti-Anti-Relativism. „1983 Distinguished Lecture”. American Anthropologist. 82: 263—278. .
  • 1984 Culture and Social Change: The Indonesian Case. Man. 19: 511—532.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1986 The Uses of Diversity. In Tanner Lectures on Human Values, Vol. 7. Ed. Sterling M. McMurrin. pp. 251–275. Cambridge and Salt Lake City: Cambridge University Press and University of Utah Press.
  • 1988 Works and Lives: The Anthropologist as Author. Stanford: Stanford University Press.
  • 1989 Margaret Mead, 1901-1978. Biographical Memoirs. 58: 329—341.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). National Academy of Sciences.
  • 1990 History and Anthropology. New Literary History 21(2 Winter):321-335.
  • 1991 The Year of Living Culturally. New Republic, October 21, 30-36.
  • 1992 "Local Knowledge" and Its Limits: Some Obiter Dicta. Yale Journal of Criticism. 5 (2): 129—135.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1993 "Ethnic Conflict": Three Alternative Terms. Common Knowledge 2(3 Winter):54-65.
  • 1994 Life on the Edge. [Review of Tsing, In the Realm of the Diamond Queen]. New York Review of Books 41(7 April ):3-4.
  • 1995 After the Fact: Two Countries, Four Decades, One Anthropologist. [The Jerusalem-Harvard Lectures]. Cambridge and London: Harvard University Press.
  • 1995 Culture War. [Review essay on Sahlins, How "Natives" Think and Obeyesekere, The Apotheosis of Captain Cook]. New York Review of Books 42(19 November 30):4-6.
  • 1999 "'The pinch of destiny': Religion as Experience, Meaning, Identity, Power" Raritan 18(3 Winter): 1-19.
  • 2000 Available Light: Anthropological Reflections on Philosophical Topics. Princeton: Princeton University Press.
  • 2010 Life Among the Anthros and Other Essays edited by Fred Inglis (Princeton University Press; 272 pages)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Gorunović, Gordana (2006). „Kliford Gerc: antropološka karijera” (PDF). Anropologija. 2: 67—88. 
  2. ^ a b Geertz, Clifford (2001). Available light anthropological reflections on philosophical topics. Princeton University Press. ISBN 9780691089560. OCLC 1088180304. 
  3. ^ Geertz, Clifford (1926—2006). The interpretation of cultures : selected essays. ISBN 9780465093557. OCLC 1002849576. 
  4. ^ a b Bošković, Aleksandar (2006). „Kliford Gerc: jedna karijera” (PDF). Glasnik Etnografskog insituta SANU. LIV: 245—251. Arhivirano iz originala (PDF) 02. 08. 2016. g. Pristupljeno 24. 04. 2019. 
  5. ^ Geertz, Clifford (1998). Tumačenje kultura. Biblioteka XX vek. ISBN 978-86-81493-47-2. OCLC 440790040. 
  6. ^ T.H. Eriksen and F.S. Nielsen (2001). A History of Anthropology. London, Sterling, Virginia.: Pluto Press. str. 60. 
  7. ^ a b Bošković 2014, str. 49
  8. ^ Geertz 1973, str. 5
  9. ^ a b Geertz 2012, str. 14–15
  10. ^ Windschuttle, Keith (2002). „The Ethnocentrism of Clifford Geertz”. The New Criterion. 
  11. ^ Asad, Talal (1983). „Anthropological Conceptions of Religion: Reflections on Geertz”. Man. 18 (2): 237. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bošković, Aleksandar (2014). Antropološke perspektive. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-7093-150-3. 
  • Geertz, Clifford (1973). Thick Description: Towards an Interpretive Theory of Culture. New York: Basic Books. 
  • Geertz, Clifford (2012). Available Light : Anthropological Reflections on Philosophical Topics. Princeton University Press. str. 14—15. ISBN 9781400823406. OCLC 956733460.