Pređi na sadržaj

Kuća Dobrnjčevih

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kuća Dobrnjčevih
Gornja kuća
Opšte informacije
MestoPožarevac, Nemanjina 33
OpštinaPožarevac
Država Srbija
Vreme nastanka1895
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituRegionalni zavod za zaštitu spomenika kulture
spomenicikulture.org.rs/sr

Kuća Dobrnjčevih izgrađena je 1895. godine, na mestu kuće Arsenija Dobrnjca, koja je predstavljala balkanski tip gradske kuće zasnovan na orijentalnim uzorima. Kuća se sastoji od dve stare zgrade u Požarevcu koje se nalaze starom delu grada, u Nemanjinoj ulici. Ona predstavlja jednu od najstarijih nasleđenih komunikacija u gradu. Pripadala je vojvodi Petru Dobrnjcu (1771-1828), vođi ustanika iz požarevačkog kraja u Prvom srpskom ustanku i zajedno sa Milenkom Stojkovićem i voždom Karađorđem učestvovao u oslabađanju Požarevca od Turaka. Predstavljaju nepokretna kulturna dobra kao spomenici kulture.[1]

U ovoj kući je 1997. godine osnovan Fond Petar Dobrnjac. Kasnije je objekat promenio ime u Kuća Dobrnjčevih, po poznatom vojvodi iz Prvog srpskog ustanaka, Petru Dobrnjcu (1771—1831). Kada je Narodnom muzeju u Požarevcu na upravljanje dodeljen objekat 2002. godine, u kući Dobrnjčevih postavljena je izložba ,,Kultura stanovanja u Požarevcu u XIX i prvoj polovini XX veka” – u okviru koje je prikazan enterijer srpske kuće koja prati razvoj stanovanja u Požarevcu u 19. veku pa sve do početka 20. veka, kako bi se kroz arhitekturu, etnološke predmete, likovnu i primenjenu umetnost sagledao život požarevačke građanske kuće iz navedenog perioda.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Najzaslužniji za pobedu na Ivankovcu, bili su resavski vojvoda Stevan Sinđelić (1770-1809), njegov kum Petar Todorović Dobrnjac (1771-1831) iz Dobrnja i Petrov pobratim Milenko Stojković (1769-1831) iz Kličevca.[3]

Nakon ove bitke, kao priznanje za hrabrost i pobedu, Petar je proglašen za vojvodu i za bimbašu. I pored sve slave i zasluženih počasti, on je zbog sukoba sa Karađorđem proteran iz zemlje 1809. godine. Naredne se vratio u Srbiju, na intervenciju Rusije. Međutim, 1811. godine ponovo je proteran, da bi 1831. umro u Rusiji od posledica zapaljenja pluća.[3]

Iz Srbije je otišao i Petrov mlađi brat, knez Stevan Todorović Dobrnjac, kako bi izbegao kaznu jer je, sa Markom Abdulom, učestvovao u neuspešnoj Abdulinoj buni protiv kneza Miloša Obrenovića. Otišao je u Rusiju kod brata Petra, gde je i preminuo 1835. godine. Besan zbog podizanja Abduline bune, knez Miloš je u Dobrnju zapalio svu imovinu braće Petra, Stevana i Nikole Dobrnjca.[3]

Petar Dobrnjac u Požarevcu je imao dve kuće, u dvorištu u Nemanjinoj ulici, koje samo ograda deli od kuće Mirjane Marković, udovice nekadašnjeg predsednika Srbije i Jugoslavije, Slobodana Miloševića.[3]

Jedna od tih kuća je srušena, a druga je obnovljena i danas se u njoj, poznatoj kao Kuća Dobrnjčevih, nalazi izložbena postavka sa originalnim pokućstvom.[3]

Muzejska postavka[uredi | uredi izvor]

Muzejska postavka u kući Dobrnjčevih kroz izložene artefakte prikazuje potiskivanje orijentalnog načina života od sredine 19. veka, kroz staru strukturu porodičnih domova i njihovog načina opremanja, koji su postepeno dobijali evropski izgled. Pošto nije postojala domaća proizvodnja, nameštaj je uvežen iz srednje Evrope, najčešće iz Beča i Budimpešte.[2]

Stilske osobenosti eksponata uklapaju se u stilove istoricizma, ili „neostilove“ ili namerno podražavanje prethodnih umetničkih epoha. Od sredine 19. veka, pa sve do pojave secesije, u primenjenoj umetnosti nostalgična veza za ranijim stilovima je bila veoma jaka, te nastaju stilovi izrasli na temelju gotike, renesanse, baroka, rokokoa. U vitrinama su bile smeštene porodične dragocenosti, ali i simboli društvenog položaja.[2]

Imućnije porodice naručuju slike kojim ukrašavaju stanove, najčešće reprezentativne portrete svojih članova. Osim slika, na zidovima vise i fotografije i druge porodične memorabilije. Često se kači oružje poštovanih predaka, koji su se proslavili u borbama. Tako, privatni prostor u 19. veku dobija i javnu namenu sa ciljem da pruži odabrane informacije o vlasniku kuće i članovima njegove porodice.[2]

„Gornja kuća“[uredi | uredi izvor]

„Gornja kuća“ tzv. mutvak (arap.- kuhinja), imala je na severnoj strani trem koji se završavao uzdignutim doksatom, ispod koga je formiran ulaz u podrum. Bila je građena na temeljima od opeke u bondručnoj konstrukciji sa složenim krovom pokrivenim ćeramidom. U osnovi je dominirala centralna prostorija „kuća“ pored koje su bile još dve sobe i magaza u koju se ulazilo spolja. Dimenzije kuće sa doksatom bile su 14,17x6,55 metara.

„Donja kuća“[uredi | uredi izvor]

„Donja kuća“ je prizemna zgrada građena na temeljima od opeke u bondručnoj konstrukciji sa četvorovodnim krovom pokrivenim ćeramidom. Po tipu osnove i načinu građenja pripada nešto kasnijoj fazi razvoja u odnosu na kuću sa doksatom. Prvobitno je i ona imala trem na severnoj strani, koji je naknadno bio zazidan, a zatim je kući prilikom restauracije krajem 20. veka vraćen autentičan izgled. U „Donjoj kući“ je kao retkost sačuvana i oslikana tavanica od šašovaca. Dimenzije ove kuće su 14,20x9,70 m.

Sve do kraja 20. veka kuće Petra Dobrnjca su bile poslednji primerci gradske arhitekture iz vremena pre Prvog srpskog ustanka u Požarevcu. U poslednjoj deceniji 20. veka jedna od kuća je srušena, dok je druga mlađa obnovljena. U obe kuće bio je sačuvan autentičan mobilijar koji je danas prezentovan u obnovljenoj „Donjoj kući“ gde je smeštena istorijska postavka Muzeja Požarevac pod nazivom Fond Petra Dobrnjca.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo/Dve stare zgrade u Požarevcu”. Arhivirano iz originala 18. 01. 2015. g. Pristupljeno 18. 01. 2015. 
  2. ^ a b v g „Kuća Dobrnjčevih – NARODNI MUZEJ POŽAREVAC” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 07. 03. 2021. g. Pristupljeno 2021-10-15. 
  3. ^ a b v g d „Hrabre vojvode umrle u tuđini!”. www.jadovno.com (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2021-10-15. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]