Manastir Ostrog

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Ostrog
260p
Manastir Ostrog 2014. godine
Osnovni podaci
JurisdikcijaSPC
MitropolijaMitropolija crnogorsko-primorska
Osnivanje17. vijek
OsnivačVasilije Ostroški
Upravnikarhimandrit Sergije Rekić
Lokacija
MestoDanilovgrad
DržavaCrna Gora
Koordinate42° 40′ 29.74″ N 19° 1′ 49.49″ E / 42.6749278° S; 19.0304139° I / 42.6749278; 19.0304139
Manastir Ostrog na karti Crne Gore
Manastir Ostrog
Manastir Ostrog
Manastir Ostrog na karti Crne Gore

Manastir Ostrog je muški manastir Srpske pravoslavne crkve smješten uz skoro vertikalnu liticu, visoko na planini Ostroška greda u Crnoj Gori. Posvećen je Svetom Vasiliju Ostroškom. Manastir Ostrog se sastoji od Gornjeg i Donjeg manastira.

Starešina manastira je arhimandrit Sergije (Rekić) sa bratstvom na čelu od 2022. godine.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na području Bjelopavlića, pripada opštini Danilovgrad i smješten je u okomitoj stijeni, sa koje se pruža pogled na ravnicu Bjelopavlića. Osnovao ga je hercegovački mitropolit Vasilije u 17. vijeku koji je tu i sahranjen, a kasnije je i kanonizovan. On je Svetac Čudotvorac. Tijelo mu počiva u ćivotu u pećinskoj crkvi. Manastir Ostrog spada među najposjećenije u jugoistočnoj Evropi. U njega dolaze vjernici svih religija iz svih krajeva svijeta.[2]

Izgradnja[uredi | uredi izvor]

Manastir Ostrog je izgrađen na mjestu najudaljenijih pećinskih isposnica u kojima se podvizavao Sveti Isaija od Onogošta, koji je u ostroškim liticama već bio izgradio pećinsku crkvicu Vavedenja Presvete Bogorodice, tada još uvijek bez ikakvog manastirskog imanja. Dolaskom Svetog Vasilija koji je obilazio mjesta pogodna za isposnički život i tražio svoje novo mitropolitsko sjedište izabrao je ove teško pristupačne isposnice za izgradnju budućeg manastira.[3]

Gornji manastir[uredi | uredi izvor]

Isposnička pećina prepodobnog Isaije Onogoškog je ozidana u crkvu Časnoga krsta, a u međuvremenu je obnovljena i stara pećinska crkvica Vavedenja Presvete Bogorodice. U sklopu manastira se nalazi i paraklis posvećen svetom Isaiji od Onogošta.

U jednoj od crkava gornjeg manastira se nalazi natpis: "...sagradi se sija svjataja i svjaštenaja cerkov, vo ime časnago i životvorjaščago kresta vo ljeto 7170. goda, (1662. g. od Hristova rođenja) a popisa se v ljeto 7175. (1667.) sa blagoslovenijem vseosvjaštenago mitropolita Zahumskago Kije Vasilije, trudom i podvigom i platoju jeromonaha igumana Isaija va unuk pervago svjatago i prepodobnago oca našego Isaije, od Onogošta ot sela Pope. Bog da ih prosti, iže počeše i savršiše." [4].

Crkva Sv. Vavedenja (u donjem manastirskom nivou) je oslikana freskama krajem 17. vijeka. Crkva Časnog Krsta se nalazi u gornjem manastirskom nivou i nju je živopisao majstor Radul prilagođavajući freske prirodnom obliku stijena. Oko crkve su konaci i zajedno čine objekat skladno sjedinjenim sa prirodnim ambijentom.

Guvernadur Jovan Radonjić je u testamentu od 4. januara 1804. manastiru Ostrog priložio dva cekina i knjigu Službe Serbskijeh Svetiteljah.[5]

Kada je 1878. godine stvorena Zahumsko-raška eparhija, manastir Ostrog je određen za njeno privremeno središte, do uređenja vladičanske rezidencije u Nikšiću. Manastir je ostao u sastavu Zahumsko-raške eparhije sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj u čijem se sastavu nalazi i danas.

Donji manastir[uredi | uredi izvor]

Brinući se ne samo o molitvenim i bogoslužbenim potrebama bratije, Sveti Vasilije se pobrinuo i da obezbijedi izvore hrane i prihode za žitelje manastira, otkupljujući zemlju od seljaka i gdje je Vladika podigao jedan konak za mlađe kaluđere. Tako je stvoreno jezgro Donjeg manastira sa povelikim kompleksom manastirskog imanja sastavljenog od šuma i oranica.[6]

Crkva Svete Trojice koja se nalazi u središtu Donjeg manastirskog kompleksa, zadužbina je nastojatelja ostroškoga, arhimandrita Josifa Pavićevića iz 1824. godine, podignuta uz pomoć parohijana Bjelopavlića i Pješivaca, po blagoslovu tadašnjeg Mitropolita Crne Gore, Petra Prvog Petrovića Njegoša, poznatijeg kao Sveti Petar Cetinjski.

20. i 21. vijek[uredi | uredi izvor]

Sam manastir je obnovljen 1923—1926. godine, poslije požara 1/2. juna 1923,[7][8] kojeg su bile pošteđene pećinske crkvice. One predstavljaju glavnu spomeničku vrijednost. Do 1991. godine iguman je bio Serafim Kašić.

Godine 2000. iguman manastira otac Lazar izgradio je ostroški skit Jovan Do u blizini Nikšića, gdje se monasi manastira Ostrog povlače po izvršenju manastirskih poslušanja. U ovom skitu se u miru, bez hodočasnika i turista, obavlja aktivan liturgijski život, praćen molitvenim tihovanjem i poslušanjem vezanim za vještine duboreza i ikonopisa.[9]

Na zaravni iznad Donjeg manastira 2004. godine podignuta je i Crkva Svetog mučenika Stanka u kojoj su prenijete njegove netruležne ruke iz ostroške crkvice Časnoga Krsta. Mučenik Stanko (Aleksić) je bio čoban koga su Turci mučili i ubili 1712. godine, jer im nije kazao gdje su sakrivene mošti Svetog Vasilija, koje su Crnogorci bili sklonili iz manastira zbog straha od napada Turaka na manastir i spaljivanja njegovih mošti. Nakon otkopavanja njegovog groba ruke Svetog mučenika Stanka su bile očuvane.

Tokom 2013. i 2014. godine u porti Gornjeg manastira urađene su brojne građevinske intervencije koje su cijelom kompleksu manastira dale novi sjaj. Na ulazu u portu napravljena je trodjelna kapija, a čitavo dvorište je popločano obrađenim kamenim pločama koje su u pojedinim djelovima u vidu mozaika. Urađeno je i popločavanje stepenika i staze koja vodi do dvije crkve gornjeg manastira. Na prostoru i Gornjeg i Donjeg manastira na različitim pozicijama urađeni su brojni mozaici sa likovima svetitelja.[10]

Starešine manastira[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ InfoBit. „Protosinđel Sergije (Rekić) namjesnik manastira Ostrog održao predavanje u kripti Sabornog hrama u Podgorici”. hramvaskrsenja.me (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-06-17. 
  2. ^ Mjesto na kojem se mole ljudi svih vjera
  3. ^ „Koliko dobro poznajete istoriju manastira Ostrog”. Arhivirano iz originala 05. 04. 2018. g. Pristupljeno 04. 04. 2018. 
  4. ^ Stanić, Nešo (1907). Zbirka primjera i pouka, str. 66. Cetinje. 
  5. ^ Svetigora, br. 299., Sretenjski broj, Arhiv. Cetinje: Svetigora. 2022. str. 49. 
  6. ^ Gradnja manastira Ostrog
  7. ^ "Politika", 3. jun 1923, str. 4
  8. ^ "Politika", 5. jun 1923, str. 4
  9. ^ Monaški dom iz Jovan dola
  10. ^ „Ovako sada izgleda manastir Ostrog”. Arhivirano iz originala 02. 04. 2018. g. Pristupljeno 01. 04. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]