Mane Bajić
Mane Bajić | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Manojlo Bajić | ||
Datum rođenja | 7. decembar 1941. | ||
Mesto rođenja | Beograd, Nedićeva Srbija | ||
Datum smrti | 6. mart 1994.52 god.) ( | ||
Mesto smrti | Beograd, SR Jugoslavija | ||
Visina | 1,77 m | ||
Pozicija | vezni | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1962–1970 1970–1972 |
Partizan Olimpik Lil Ukupno |
154 38 192 |
(15) (4) (19) |
Reprezentativna karijera | |||
1966–1969 | Jugoslavija | 2 | (0) |
Mane Bajić (Beograd, 7. decembar 1941 — Beograd, 6. mart 1994) bio je fudbaler Partizana, Olimpika iz Lila i reprezentacije Jugoslavije.
Sportska karijera
[uredi | uredi izvor]FK Partizan
[uredi | uredi izvor]Bajić je svoju fudbalsku afirmaciju doživeo u Partizanu, u kome je igrao u periodu od 1962. pa do 1970. godine. Za ovaj period odigrao je ukupno 451 utakmicu, od toga 154 prvenstvene i postigao je 102 gola, od toga 15 prvenstvenih golova.
Sa Partizanom je osvojio dve šampionske titule Jugoslavije u sezonama 1962/63 i 1964/65. Sa ekipom Partizana je ostvario i svoj najveći uspeh, igrao je u finalu Kupu šampiona 1966. godine u Briselu protiv Reala iz Madrida.
Kup šampiona sa Partizanom
[uredi | uredi izvor]Osvajanjem titule šampiona Jugoslavije u sezoni 1964/65, Partizan je stekao pravo da igra u Kupu šampiona Evrope. Tadašnje Partizanove bebe, predvođene trenerom Matekalom predstavljale su ozbiljnog rivala bilo kom tadašnjem Evropskom klubu.
Partizan je na većini utakmica Kupa šampiona igrao u sledećem sastavu:
- (1) Šoškić (golman), (2) Jusufi, (3) Vasović (kapiten), (4) Rašović, (5) Mihajlović, (6) Kovačević, (7) Bečejac, (8) Mane Bajić, (9) Hasanagić, (10) Galić, (19) Pirmajer. Trener je bio Abdulah Gegić.
Partizan je u predtakmičenju za protivnika dobio Francuskog prvaka Nanta. Pobedom u Beogradu sa 2:0 i nerešenim rezultatom u gostima 2:2, prva prepreka je bila preskočena sa ukupim skorom od 4:2.
Sledeći protivnik je bio prvak Nemačke Verder iz Bremena. Verder je eliminisan ukupnim rezultatom 3:1. U Beogradu 3:0 i u Bremenu 0:1.
U četvrtfinalu Partizan je za protivnika dobio prvaka Čehoslovačke, Spartu iz Praga. Prvu utakmicu u Pragu Partizan je izgubio sa 4:1, dok je drugu utakmicu u Beogradu pobedio sa rezultatom 5:0 i time sa ukupnim skorom od 6:4 se kvalifikovao u polufinale.
U polufinalu je Partizana čekao šampion Engleske, Mančester junajted. Međutim Partizanove bebe su i ovaj put uspešno odradile zadatak ukupnim skorom od 2:1 (2:0 u Beogradu i 0:1 u Londonu) prebrodile su i ovu prepreku i plasirale se u finale.
Finale Kupa evropskih šampiona se igralo u Briselu 11. maja 1966. godine i protivnik Partizana je bio prvak Španije Real iz Madrida. Igralo se na čuvenom stadionu Hejsel pred 55.000 gledalaca. Partizan je u svemu bio ravnopravan protivnik Realu i u 55 minutu je poveo pogotkom Velibora Vasovića. Na žalost igrača Partizana to je bilo sve što su mogli da učine. Pogocima Amansija i Serene, Real je uspeo da porazi Partizan i osvoji titulu šampiona kontinenta.[1]
11. maj 1966. Finale Kupa šampiona | |||
Real Madrid | 2 : 1 | Partizan | Grad: Brisel Stadion Hejsel Sudija: Rudolf Kritlen (Nemačka) Gledalaca: 55.000 |
Amansio 70’ Fernando Serena 76’ |
(Reportaža) | Vasović 55’ |
|
|
FK Olimpik Lil
[uredi | uredi izvor]Posle Partizana, 1970. godine Bajić nalazi angažman u inostranstvu, u Francuska|Francuskom klubu Olimpik iz Lila. U Olimpiku provodi dve sezone i za to vreme, za Lil igra 38 prvenstvenih utakmica i postiže 4 gola. posle Lila završava svoju aktivnu igračku karijeru.
Reprezentacija Jugoslavije
[uredi | uredi izvor]Za najbolju selekciju Jugoslavije, Bajić je odigrao dve utakmice. Debi je imao 6. novembra 1966. godine na prijateljskoj utakmici protiv Bugarske u Sofiji. Jugoslavija je izgubila sa 6:1.
Oproštaj od reprezentacije, Bajić je imao 30. aprila 1969. godine na utakmici, u kvalifikacijama za svetsko prvenstvo 1970 u Meksiku, protiv Španije u Barseloni. Jugoslavija je ovu utakmicu izgubila sa 2:1.
Reprezentacija Jugoslavije je igrala u sledećem sastavu:
- (1) Ćurković (golman), (2) Mane Bajić, (3) Gračanin, (4) Pavlović, (5) Paunović, (6) Holcer (7) Bjeković, (8) Trivić, (9) Osim, (10) Aćimović, (11) Džajić. Zamene Katić, umesto Bjekovića i Pirić, umesto Aćimovića. Selektor je bio Rajko Mitić.
30. april 1969. Kvalifikacije za svetsko prvenstvo | |||
Španija | 5-1 | Jugoslavija | Grad: Barselona Kamp Nou Sudija: Rudolf Šerer (Švajcarska) Gledalaca: 30.000 |
Bustiljo 20’ Amansio 27’ |
(Reportaža #318) | Pavlović 66’ |
Igračka statistika u FK Partizan
[uredi | uredi izvor]Statistika sa Partizanovog sajta[2]
Takmičenje | Broj utakmica | Broj golova |
---|---|---|
Prvenstvene | 208 | 34 |
Internacionalne | 55 | 4 |
Prijateljske | 141 | 54 |
Kup Jugoslavije | 16 | 5 |
Kup evropskih šampiona | 13 | 2 |
Kup sajamskih gradova | 6 | 0 |
Turnir u Vijaređu, Italija | 3 | 1 |
Kup oslobođenja Beograda | 1 | 1 |
Turnir u Mostaru | 2 | 0 |
Liga šampiona Jugoslavije | 6 | 1 |
Ukupno | 451 | 102 |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Kup šampiona 1965-66”. Pristupljeno 12. 4. 2013.
- ^ „Partizanova stranica”. Arhivirano iz originala 23. 08. 2010. g. Pristupljeno 12. 4. 2013.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Mane Bajić na sajtu reprezentacija.rs
- Mane Bajić na sajtu partizanopedia.rs
- Profil na veltfudbalu