Nacionalni park Buzulukški bor

Koordinate: 53° 0′ 59.812″ N 52° 5′ 21.221″ E / 53.01661444° S; 52.08922806° I / 53.01661444; 52.08922806
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Buzulukški bor
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Reka Borovka u Buzulukškoj šumi
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Buzulukški bor
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Buzulukški bor
MjestoSamarska i Orenburška oblast  Rusija
Najbliži gradSamara
Koordinate53° 0′ 59.812″ N 52° 5′ 21.221″ E / 53.01661444° S; 52.08922806° I / 53.01661444; 52.08922806
Površina1067,88 km²
Osnovano9. januar 2008. godine
Upravljačko tijeloMinistarstvo prirodnih resursa i životne sredine Rusije

Nacionalni park Buzulukški bor (rus. Национальный парк Бузулукский бор) je jedan od mlađih nacionalnih parkova Rusije. Park obuhvata Buzulukšku borovu šumu, koja je najveća šuma izolovanih visokih borova na svetu.[1] Oko parka preovlađuju stepe, na Ruskoj ravnici, istočno od reke Volge i zapadno od podnožja Urala. Ova lokacija parka čini ga važnim staništem za naučno istraživanje i nalazi se na početku područja za upravljanje šumama u Rusiji.

Nacionalni park Buzulukški bor nalazi se na 112,6 km istočno od grada Samare i 15 km zapadno od grada Buzuluka u Orenburškoj oblasti. Površina čitavog parka iznosi 1067,88 km², a veći deo otpada na šumska područja.[2] Park se prostire preko Samarske i Orenburške oblasti podjednako. Statut nacionalnog parka dobio je 9. januara 2008. godine, a pre toga je bio područje upravljanja šume, osnovano početkom 19. veka.

Topografija[uredi | uredi izvor]

Park se na jugu graniči sa rekom Samarom, a sa drugih strana okružen je stepama. Kroz Bugzulukšku šumu teče reka Borovka, jugozapadno kroz sredinu šume, pre nego što se ulije u reku Samaru, na južnom kraju. Tokom poplava, reka Borovka se poprilično izlije i tako napaja vodom potoke i jezera u parku.[3]
Park se nalazi na prostoru paleoarktičke zone, Pontijsko-kaspijskih stepi, a obuhvataju ga i predeli savane. Sama šuma je zbog svoje okoline dobro očuvana i sadrži veliki broj četinarskih i listopadnih stabala.[4]

Klima[uredi | uredi izvor]

Reka Borovka u nacionalnom parku
Pogled na park

U nacionalnom parku preovlađuje kontinentalna klima, sa toplim letima i hladnim zimama. Klimu u parku karakteriše velike razlike između srednje godišnje temperature vazduha u zimskom periodu. U januaru prosečna temperatura je -13,8 °C, dok tokom leta u julu mesecu, prosečna temperatura iznosi 20,4 °C. Prosečna količina padavina je 530 mm godišnje, dok je prosečna dužina zadržavanja snežnog pokrivača 169. dana i obično traje od sredine novembra do sredine aprila.[3]
Zbog okruženosti suvih stepa, šuma stvara posebnu mezoklimu u njenoj okolini
Studije su pokazale da okolna regija nacionalnog parka doživljava niže temperature, ima vlažnije zemljište, veću raznolikost vegetacije i veću pokrivenost šuma. Oko efekti se javljaju do 20 km od ivice nacionalnog parka.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do početka 19. veka na ovom području nalazio se veliki broj močvara, koje su se isušile i na mestu njih danas se nalaze šume.

Redovno upravljanje šumama započeto je krajem 18. veka, a Centar za eksperimentalno šumarstvo na ovom prostoru nastao je 1903. godine, kada su na ovom prostoru krenuli da se odvijaju eksperimenti i ispitivanje šumske sredine. Na teritoriji ove šume funkcionisao je državni rezervat. Dana 9. januara 2008. godine, na osnovu naredbe Vlade Ruske Federacija br. 709-r "O uspostavljanju Nacionalnog parka Buzulukški bor", ovaj park je dobio status savezne državne institucije, postao nacionalni park i prebačen je u Federalnu službu za nadzor.[5]
Jaka oluja zadesila je park 2010. godine i srušila gotovo 10% svih borova u šumi.[6] Na prostoru šume je 20. juna 2013. godine nastao veliki šumski požar, 90.1 hektar šume je oštećen, evakuisano je 200 stanovnika okolnog sela. Šteta je iznosila 1,16 milijardi rubalja.[7]
Park leži na velikim količinama nafte, čija ekstraktacija je sprovedena u u periodu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog veka. Zbog nesreće koja se dogodila 1971. godine došlo je do prekidanja daljeg bušenja u potrazi za naftom. U parku trenutno ima oko 160 lokacija u kojima se može crpeti nafta, a postoje predlozi da se ponovo počne sa radom i istraživanjem u toj oblasti.[8][9]

Turizam[uredi | uredi izvor]

Na prostoru parka postoje planinske staze i adekvatno opremljena mesta za kampovane. Razvoj i gradnja u parku je zabranjena, kao i izvlačenje prirodnih resursa i izgradnja magistralnih puteva. Lov i ribolov su strogo zabranjeni u parku, kao i korišćenje motornih vozila.[3]

Biljni i životinjski svet[uredi | uredi izvor]

U okviru parka nalazi se bora šuma, koja je najveća šuma izolovanih visokih borova na svetu.[1] Pored četinarskih, u parku postoji veliki broj listopadnih drveća. Zbog svog raznolikog područja, na kojem se nalaze šume, stepe i močvarna područja, kao i zbog raznolikosti i velikog broja biljnih vrsta, područje parka nastanjuje 55 vrsta sisara kao što su veverica, hrčak, lisica, vuk, dabar, lasice i mnoge druge vrste. Od velikih kopitara u parku sa nastanjeni los, vapiti, divlja svinja i srna. Jedna od najkorisnijih životinja u parku je jazavac, koji svaki dan pojede veliki broj larvi, koje se hrane borovima. Dabrovi su se u parku ponovo pojavili posle dužeg vremena, osamdesetih godina 20. veka i izgradili veliki broj brana u rekama i jezerima parka. Na prostoru šume popisano je sedam vrsta slepih miševa, kao i veliki broj ptica, koje migriraju tokom zimskih meseci.[2]
U parku je popisano 155 vrsta ptica, uključujući i grabljivice kao što su orao i jastreb.[2][10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Rusanov, A. M.; Shein, E. V.; E. Yu. Milanovskii. „The impact of Buzuluk pine stand on the surrounding landscapes and soil properties”. Eurasian Soil Science, February 2008. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  2. ^ a b v „Buzuluksky_Bor_National_Park (in Russian)”. Official Park Website. Arhivirano iz originala 1. 8. 2015. g. Pristupljeno 23. 7. 2015. 
  3. ^ a b v „Buzuluk Pine”. "Protected Areas Russia", an intergovernmental project of the UNDP and federal and local Russian agencies. Protected Areas of Russia. Pristupljeno 26. 7. 2015. 
  4. ^ „WWF Ecoregions”. "World Wildlife Federal (WWF)" - Ecoregions. World Wildlife Fund (WWF). Pristupljeno 26. 7. 2015. 
  5. ^ Buzulukskiй bor peredan v vedenie Rosprirodnadzora // Vzglяd. — 9. 1. 2008.
  6. ^ „Trees Killed in Buzuluk Forest”. National Park Buzuluk pine trees killed by the drought 2010. Encyclopedia of Safety. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  7. ^ „Vozbuždeno delo o požare v Buzulukskom boru, uщerb prevыsil 1 mlrd rubleй”. // gazeta.ru. Arhivirano iz originala 2. 7. 2013. g. Pristupljeno 2. 7. 2013. 
  8. ^ „Oil Development Buzuluksky”. Oil Companies Would Kill Buzuluksky Pine?. 56 Media, 56orb.ru. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  9. ^ „Oil in Buzuluk”. Oil production in the Orenburg region Buzuluk forest may cause irreversible consequences: experts. Regnum. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  10. ^ „IBA (Important Bird Area) Buzuluk Forest”. BirdLife International, Database of IBA's (Important Bird Areas). Birdlife International. Pristupljeno 26. 7. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kin N. O. Flora Buzulukskogo bora Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. mart 2017) (sosudistыe rasteniя). — Ekaterinburg, 2009.
  • Geografičeskiй atlas Orenburgskoй oblasti». — M.: Izdatelьstvo DIK, 1999. — 96 s.: s il., kart. — S. 65.
  • Ordenonosnoe Orenburžьe». — Čelяbinsk: Юžno-Uralьskoe kn. izd-vo, 1968. — 392 s. — S. 40—42.
  • Po rodnomu kraю (Kraevedčeskie očerki)». — Čkalov: Čkalovskoe knižnoe izdatelьstvo, 1954.
  • Buzulukskiй bor // Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona : v 86 t. (82 t. i 4 dop.). — SPb., 1890—1907.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Nacionalni park Buzulukški bor na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Национални_парк_Бузулукшки_бор&oldid=26948255”