Nikola Kalinić (košarkaš)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Kalinić
Kalinić 2018. godine
Lični podaci
Puno ime Nikola Kalinić
Nadimak Kalina
Datum rođenja (1991-11-08)8. novembar 1991.(32 god.)
Mesto rođenja Subotica, Srbija, SFR Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
Visina 2,02 m
Informacije o karijeri
Trenutni klub Barselona
Broj 12
NBA draft 2013. / nije izabran
Pro karijera 2009—danas
Pozicija krilo / krilni centar
Seniorska karijera
Godine Klub
2009—2010.
2010—2011.
2011—2013.
2013—2014.
2014—2015.
2015—2020.
2020—2021.
2021—2022.
2022—
Spartak Subotica
Novi Sad
Vojvodina Srbijagas
Radnički Kragujevac
Crvena zvezda
Fenerbahče
Valensija
Crvena zvezda
Barselona
Reprezentativna karijera
 Srbija

Nikola Kalinić (Subotica, 8. novembar 1991) srpski je košarkaš. Igra na pozicijama krila i krilnog centra, a trenutno nastupa za Barselonu. Sin je bivšeg jugoslovenskog stonotenisera Zorana Kalinića.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Počeci[uredi | uredi izvor]

Kalinić je seniorsku karijeru počeo u Spartaku iz rodne Subotice. Sezonu 2010/11. je proveo u ekipi Novog Sada, da bi zatim dve godine igrao za Vojvodinu Srbijagas.

U ekipi Vojvodine je tokom sezone 2012/13. nastupio na 16 utakmica Superlige Srbije, po utakmici je beležio deset poena, četiri skoka, dve asistencije, 25 minuta u igri (prosečni indeks korisnosti 11,3). Uključujući Košarkašku ligu Srbije, za Novosađane je odigrao 42 utakmice.[1]

U julu 2013. je potpisao jednogodišnji ugovor sa Radničkim iz Kragujevca.[1] U dresu Radničkog je tokom sezone 2013/14. u ABA ligi prosečno beležio 6,4 poena i 4 skoka, dok je u Evrokupu imao prosek od 10,2 poena i 3,5 skokova po meču.

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

U julu 2014. potpisao je trogodišnji ugovor sa Crvenom zvezdom.[2]

Tokom sezone 2014/15. u Evroligi, Kalinić je na 24 meča beležio 9,2 poena, 3,9 skokova i dve asistencije. Sa procentom šuta za tri poena od 35,5 odsto bio je najbolji u ekipi koja je stigla do Top 16 faze elitnog takmičenja. Na gostovanju protiv Galatasaraja u prvoj fazi ubacio je 21 poen (trojke 3/5), što je njegov tadašnji lični rekord u najkvalitetnijem klupskom takmičenju na Starom kontinentu.[3]

Sa 12,3 poena u proseku bio je najbolji strelac tima u osvajanju Kupa Radivoja Koraća u Nišu. U finalu protiv Mega Leksa (80:74) zabeležio je 17 poena, pet skokova, po dve asistencije i ukradene lopte.[3]

U ligaškom delu Jadranske lige 2014/15, Crvena zvezda je zauzela prvo mesto sa skorom 24-2, a Kalinić je beležio 9,8 poena u proseku uz četiri skoka. U polufinalnoj seriji plej-ofa protiv Partizana pružio je zapažene partije. U trećoj utakmici zabeležio je 25 poena, osam skokova, dve blokade (šut za dva 6/7, trojke 3/3) i vodio ekipu ka trijumfu od 95:85.[4] Serija je dobijena sa 3-1, a Kalinić je u četiri utakmice pogodio 10 trojki iz 15 pokušaja.[3] Sa istim skorom dobijena je i finalna serija protiv Cedevite, a Kalinić je u plej-ofu ostvario učinak od 11,6 poena, 4,5 skokova, 1,8 asistencija, 1,38 ukradenih lopti i 1,25 blokada po utakmici.[3]

Crvena zvezda je osvojila prvo mesto u ligaškom delu Superlige Srbije uz Kalinićev prosek od devet poena, 3,4 skoka, 1,9 asistencija i 1,54 ukradene lopte. U plej-ofu je zabeležio 24 poena u revanšu polufinala protiv Mege (90:89),[5] a zatim je u drugoj utakmici finala protiv Partizana doneo trijumf ekipi u završnici skokom i pogotkom posle Mitrovićevog promašaja sa linije slobodnih bacanja za 72:69.[6] Na tom meču je zabeležio 12 poena, devet skokova i šest ukradenih lopti. Crvena zvezda je slavila sa maksimalnih 3:0 u finalnoj seriji, čime je bez poraza stigla do titule šampiona Srbije, prve nakon 17 godina.[7] Kalinić je u doigravanju sa prosekom od 12,4 poena zajedno sa Cirbesom bio najbolji strelac, a uz to je imao i 5,4 skoka i 1,40 ukradenih lopti.[3]

Inostranstvo[uredi | uredi izvor]

Dana 31. jula 2015. potvrđene su višenedeljne spekulacije o prelasku Nikole Kalinića u Fenerbahče. Budući da je Kalinić bio pod važećim ugovorom, Zvezda je od Fenera dobila obeštećenje u iznosu od čak milion evra, čime je ovo postao najvredniji transfer u istoriji kluba sa Malog Kalemegdana.[8]

Kalinić je u ekipi Fenerbahčea proveo narednih pet sezona. Učestvovao je u osvajanju Evrolige u sezoni 2016/17. Pored toga je dva puta izgubio u finalu ovog takmičenja (2015/16, 2017/18). U domaćim takmičenjima je osvojio tri titule prvaka Turske, kao i tri trofeja u Kupu i dva u Superkupu Turske.

U julu 2020. je potpisao jednogodišnji ugovor sa španskom Valensijom.[9]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Nikola Kalinić u dresu Srbije na Evropskom prvenstvu 2013.

Sa mlađim selekcijama državnog tima 2013. godine je osvojio srebro na Mediteranskim igrama i bronzu na Univerzijadi.

Za seniorsku reprezentaciju Srbije debitovao je na Evropskom prvenstvu 2013. godine u Sloveniji. Tadašnji selektor Dušan Ivković ga je uvrstio na širi spisak, što je za mnoge bilo iznenađenje. Ipak, radom i dobrim partijama uspeo je da se probije u 12 igrača koji su nastupali u Sloveniji. Iako nije bio glavna opcija u napadu, zbog odlične odbrane provodio je na parketu preko 20 minuta po meču.[10]

Naredne godine na Svetskom prvenstvu u Španiji bio je još zapaženiji. Ušao je u prvu petorku, a naročito se istakao u utakmici osmine finala protiv Grčke kada je postigao 12 poena i imao dva spektakularna zakucavanja.[11] Jedno od njih je izabrano za najbolje zakucavanje, kao i drugi najbolji potez čitavog prvenstva[12] na kojem je reprezentacija Srbije osvojila srebrnu medalju. I u finalu protiv SAD je imao veoma zapaženu ulogu - za dva šutirao je perfektnih 7/7 i ukupno postigao 18 poena, tako da je uz Nemanju Bjelicu bio najefikasniji srpski igrač u tom susretu.[13] Šampionat je završio sa prosečnim učinkom od 7,2 poena i 1,9 skokova po meču,[14] a imao je najbolje procente šuta za dva (76%, 19/25) i tri poena (62,5%, 5/8) u srpskom timu.

Sa reprezentacijom je igrao i na Evropskom prvenstvu 2015. gde je osvojeno četvrto mesto. Naredne 2016. godine je bio deo sastava koji je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Riju.[15] Zbog povrede je propustio Evropsko prvenstvo 2017.[16] Odlukom selektora Đorđevića nije se našao na konačnom spisku igrača za Svetsko prvenstvo 2019. u Kini.[17]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Pojednačni[uredi | uredi izvor]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Legenda
  OU Odigrano utakmica   SU  Startovao utakmica  MPU  Minuta po utakmici
 PŠ%  Procenat šuta iz igre  3P%  Procenat šuta za tri  SB%  Procenat šuta slobodnih bacanja
 SPU  Skokova po utakmici  APU  Asistencija po utakmici  UPU  Ukradenih lopti po utakmici
 BPU  Bloka po utakmici  PPU  Poena po utakmici  IPU  Indeksnih poena po utakmici
 Podebljano  Najbolje u karijeri

Napomena: Evroliga nije jedino takmičenje u kojem je igrač učestvovao, igrao je i u domaćim takmičenjima

Evroliga[uredi | uredi izvor]

Godina Tim OU SU MPU PŠ% 3P% SB% SPU APU UPU BPU PPU IPU
2014-15 Crvena zvezda 24 10 26,0 42,9 35,5 62,7 3,9 2,0 0,8 0,2 9,2 9,1
2015–16 Fenerbahče 29 13 18,9 43,4 24,2 71,1 3,3 1,2 0,4 0,2 4,6 5,4
2016–17 33 20 24,0 48,2 34,7 83,7 3,1 1,5 0,8 0,3 7,5 8,3
Karijera 86 43 22,8 45,1 32,9 70,5 3,4 1,5 0,7 0,3 7,0 7,9

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Nikola potiče iz sportske porodice. Njegov otac Zoran je nekadašnji reprezentativac u stonom tenisu, a majka Dragica (devojačko Tošić) je bivša odbojkašica. Nikolin stariji brat Uroš je vaterpolista, a sestra Mina se takođe bavila odbojkom.[18]

U detinjstvu je zadobio udarac čija je posledica vidljiva promena na vilici, koja nije mogla da se sredi hirurškim putem. Ipak, on ne oseća nikakav bol.[19]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Reprezentativac Kalinić u dresu Kragujevčana”. kkradnicki.rs. 13. 7. 2013. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  2. ^ „Mondo: Kalinić u Zvezdi (21. jul 2014.)”. MONDO. 22. 7. 2014. Arhivirano iz originala 12. 03. 2016. g. Pristupljeno 19. 9. 2014. 
  3. ^ a b v g d „Na današnji dan: Rođen Nikola Kalinić”. mojacrvenazvezda.net. 8. 11. 2017. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  4. ^ „Zvezdin bljesak u crno-belom Pioniru: Sjajni Kalinić vratio brejk Partizanu!”. mozzartsport.com. 18. 4. 2015. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  5. ^ „Kad je najteže - Kalinić! Crvena zvezda "pokosila" Megu i sada juri tripletu!”. mozzartsport.com. 15. 6. 2015. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  6. ^ „Zvezdin junak Kalina: Ovo je moja i Cirbesova minijatura!”. mozzartsport.com. 15. 6. 2015. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  7. ^ „Kalinić: Iako za nas igraju vanzemaljci, oni su ipak bolji tim, a mi smo uspeli da pobedimo iako smo lošiji”. Sportski žurnal. 19. 6. 2015. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  8. ^ „Kalinić u Fenerbahčeu za milion evra”. kkcrvenazvezda.rs. Arhivirano iz originala 03. 08. 2015. g. Pristupljeno 25. 3. 2016. 
  9. ^ „Zvanično: Kalinić u Valensiji”. mozzartsport.com. 18. 7. 2020. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  10. ^ „Statistika i podaci na EP 2013.”. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 19. 9. 2014. 
  11. ^ „Kalinić preko Burusisa – Najlepše zakucavanje SP 2014.”. sportskasecanja.com. 27. 2. 2022. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  12. ^ „TOP 10 Mundobasketa: Kaliniću, ti si za nas broj 1! (VIDEO)”. mozzartsport.com. 15. 9. 2014. Pristupljeno 27. 7. 2020. 
  13. ^ „Statistika finala SP 2014.”. B92 Sport. Pristupljeno 19. 9. 2014. 
  14. ^ „Učinak Zvezdaša u osvajanju svetskog srebra”. Moja Crvena Zvezda. 15. 9. 2014. Pristupljeno 19. 9. 2014. 
  15. ^ „Kalinić: Osvojili smo srebro, ali nismo napali zlato!”. mozzartsport.com. 21. 8. 2016. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  16. ^ „ĐORĐEVIĆ PRESEKAO: Nedović i Kalinić preskaču EP!”. novosti.rs. 29. 8. 2017. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  17. ^ „Đorđević skratio spisak za Kinu – otpali Kalinić i Nedović!”. b92.net. 1. 7. 2019. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  18. ^ „Zoran Kalinić za blic: Nikola zakucaj i Brazil”. Blic Sport. Pristupljeno 19. 9. 2014. 
  19. ^ „Kalinićev otac: Nikola od detinjstva vuče problem sa vilicom”. 9. 9. 2014. Pristupljeno 19. 9. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]