Nikoljskoje
Nikoljskoje Никольское, Lomkka | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Lenjingradska oblast |
Rejon | Tosnjenski rejon |
Osnovan | 1710. |
Status grada | 1990. |
Stara imena | Nikolajevsko Plitnaja Lomka |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2015. | 21.160 |
— gustina | 2.116 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 59° 42′ 00″ S; 30° 47′ 00″ I / 59.7° S; 30.783333° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 30 m |
Površina | 10 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 187026 |
Pozivni broj | (+7) 81361 |
Registarska oznaka | 47 |
OKATO kod | 41 248 508 |
OKTMO kod | 41 648 108 001 |
Veb-sajt | |
nikolskoecity.ru/ |
Nikoljskoje (rus. Никольское; fin. Lomkka) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u severozapadnom delu Lenjingradske oblasti, i administrativno pripada Tosnjenskom rejona.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živela 21.160 stanovnika. Administrativni status grada ima od 1990. godine.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad se nalazi na krajnjem severu Tosnjenskog rejona u području niske i močvarne Prinevske nizije, na nadmorskoj visini od oko 30 m. Kroz grad protiče reka Tosna, leva pritoka reke Neve i deo basena Finskog zaliva Baltičkog mora.
Nalazi se na oko 30 kilometara severozapadno od administrativnog centra rejona, grada Tosna, odnosno na oko 40 kilometara jugoistočno od istorijskog centra grada Sankt Peterburga.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prvo naselje na mestu današnjeg Nikoljskog bilo je maleno selo, osnovano 1710. godine po nalogu imperatora Petra Velikog. Selo je osnovano kao potpuno nova naseobina u koju su naseljeni zanatlije klesari i zidari iz unutrašnjih delova Imperije koji su radili na gradnji nove, Severne prestonice. Oko naselja su se nalazili brojni kamenolomi odakle se u Petrograd dopremao građevinski materijal. Kako su doseljenici sa sobom u selo doneli i ikonu Svetog Nikole, naselje je prozvano Nikoljskoje, a crkva brvnara koja je sagrađena dve godine kasnije, bila je posvećena tom svetitelju. Prvobitnu crkvu-brvnaru je 1801. zamenilo zidano zdanje.
Godine 1876, pukovnik Boris Viner je kupio zemljište u selu na kojem je godinu dana kasnije sa radom počela favrika za proizvodnju baruta (poznata kao Jekaterinjinski zavod). Otprilike u isto vreme, u selu je sa radom počela i manja fabrika stakla.
Prema podacima sa prvog sveruskog popisa stanovništva iz 1897. godine, u selu Nikoljskom (tada Plitnaja Lomka) živelo je 1.180 osoba, od čega je njih 1.168 pripadalo pravoslavnom hrišćanskom korpusu. Po podacima iz 1913, u selu je registrovano 178 domaćinstava.
Godine 1933. selo Nikoljskoje postalo je administrativnim centrom istoimene ruralne opštine u okvirima Tosnjenskog rejona, i u njenom sastavu u to vreme su se nalazila 4 sela sa ukupno 2.232 stanovnika.
Tokom Drugog svetskog rata Tosnjenski rejon se nalazio pod okupacijom trupa Vermahta (od septembra 1941. do januara 1944), a samo naselje Nikoljskoje se nalazilo na prvoj borbenoj liniji tokom opsade Lenjingrade. Selo je tokom rata pretrpelo velika razaranja i gotovo u potpunosti je uništeno, a veliki broj njegovih žitelja je stradao.
Godine 1958. godine selo je preobrazovano u gradsko naselje u rangu varošice, a od 15. avgusta 1990. godine administrativno je uređeno kao grad rejonske subordinacije.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 19.280 stanovnik, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 21.160 stanovnika.[1]
1838. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
712 | 6.436 | 9.458 | 13.160 | 17.215[2] | 17.309[3] | 19.280[4] | 21.160 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.