Nordijska kombinacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nordijska kombinacija ili Klasična kombinacije je kombinovano takmičenje u skijaškom trčanju i skijaškim skokovima. Ovakav naziv je dobila jer se obe discipline neguju pretežno u nordijskim zemljama.

Iako kombinovana takmičenja u skijaškom trčanju i skokovima imaju srazmerno dugu tradiciju, ona su tek nekoliko godina posle Prvog svetskog rata primljena u FIS. Prvo takmičenje u nordijskoj kombinaciji u organizaciji FIS-a održano 1925. godine u Čehoslovačkoj, a u Jugoslaviji, pod nazivom „složeno takmičenje“, 1930. u Bohinju.

Takmičarska staza za trčanje je duga 15 km. Udaljenost kritične tačke od skakaonice, na kojoj se izvode skokovi za nordijsku kombinaciju mora biti 70 metara (može i više).

Takva kombinovana takmičenja izvode se u svakoj disciplini u skladu s propisima i pravilima koja važe za skijaško trčanje i skijaške skokove. Na svetskim prvenstvima i olimpijskim igrama skokovi se moraju izvesti pre trčanja, a u ostalim takmičenjima redosled se mogao menjati. Kombinovana takmičenja se izvode dva dana uzastopno i to samo jedna disciplina na dan.

Ocenjivanje rezultata[uredi | uredi izvor]

Ocenjivanja u skijaškom trčanju se se izračunavaju na osnovu najboljeg rezultata koji dobija 220 bodova. Ostalim takmičarima se od 220 bodova odbijaju bodovi po specijalnoj tabeli, na osnovo toga koliko su zaostali za pobednikom. Konačni rezultati izračunavaju se tako, da se postignuti rezultati u trčanjima izraženi u bodovima, sabiraju sa bodovima postignutim u skokovima. Na svim takmičenjima izvode se po tri skoka, od kojih se dva najbolja ubrajaju u ocenu,

Nordijska kombinacija je standardni sport na Zimskim olimpijskim igrama.

Discipline nordijske kombinacije[uredi | uredi izvor]

Takmičenje se najčešće održava u jednoj od ove četiri discipline:

  • Pojedinačna trka se sastoji od dva skoka sa skakaonice, a zatim 15 km trčanja. Na skakaonici se dodeljuje 1,2 do 2 boda po metru po ostvarenoj dužini skoka (zavisno od dužine skakaonice) i 3—30 bodova po skoku za stil. Po završetku takmičenja na skakaonici u trku na 15 km prvi startuje takmičar sa najviše bodova iz skokova. Iza njega kreću ostali takmičari, zavisno od bodova dobijenih na skakaonici, na način da je 15 bodova iz skokova jednako 1 munuti kasnijeg starta. To znači da takmičar koji prvi dođe na cilj ujedno i pobednik kombinacije. Ovaj metod još se naziva metoda po Gundersonu ili samo Gunderson.
  • Sprint trka: izvodi se samo jedan skok pa se trči na deonici od 7,5 km. U sprint trci postoji i varijanta da se bodovi sa skakaonice ne pretvaraju u vreme, nego u metre, na način da je jedan bod skoka jednak 24 metra trke. Tada najbolji na skakaonici trči 7,5 km., a ostali prema redosledu bodova na izračunatoj udaljenosti iz njega. (dakle moraju trčati dužu stazu).
  • Masovni start je način trke, kod kojeg se prvo trči zadana staza, gde pobednik dobija 1290 bodova, a ostali po 15 bodova manje za svaki minut zaostatka. Ti se bodovi onda sabiraju sa bodovima iz skokova, koji se izvode posle trke, pa onda određuje pobednik.
  • Štafetna trka u kojoj učestvuju po 4 člana jedne ekipe, čiji se bodovi sabiraju, a trči se 4 h 5 km. Ovde je 40 bodova iz skokova jednako 1 munutu kasnije starta u trci.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija fizičke kulture JLZ Zagreb 1975. str. 244.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]