Pređi na sadržaj

Ornitomantija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Etrursko zidno slikarstvo (c. 530 p. n. e) pokazuje dva augura

Ornitomantija (starogrčki: οἰωνίζομαι) postupak je predviđanja budućnosti na osnovu pokreta ptica. Ovaj postupak bio je popularan u mnogim antičkim kulturama, uključujući i grčku i rimsku. Iako su to uglavnom bili let i pesme, svaki pokret je mogao da se prevede ili interpretira kao određena poruka od bogova. Ovi znaci smatrani su za izuzetno tačne i shvatani su ozbiljno od strane Grka i Rimljana. Reč inauguracija, izvedena od latinske imenice inauguratio, odnosno glagola inaugurare, koji je značio videti budućnost u letu ptica. Auguri su bili rimski sveštenici koji su posmatrajući ptice predviđali budućnost. Bilo je takođe i auspeksa (lat. Auspex, množina - Auspices; pokroviteljstvo) (ili haruspeksa) koji su interpretirali munje, grmljavine, vetar i druge prirodne pojave. Fraza pod pokroviteljstvom potiče od ove potrebe čitanja budućnosti iz prirodnih pojava.[1][2]

Ovaj oblik proricanja postao je deo rimske religije koji je imao svoje sveštenstvo i svoju praksu.[3] Jedan značajni primer javlja se u Odiseji, kada se pojavljuje orao koji leti desno sa mrtvim golubom u svojim kandžama. Ovaj znak se tumači kao dolazak Odiseja i smrt prosaca njene supruge.

Ornitomantija je i nekoliko puta pomenuta u septuagintskoj verziji Biblije. Jozef je tvrdio da je koristio ovu tehniku da bi uplašio svoju braću u septuagintskoj Knjizi postanja, ali je kasnije u septuagintskim tekstovima pisalo da je ova praksa strogo zabranjena.[4] Tekstovi o ptici proroku koji postoje kod Hetita datiraju iz 13. ili 14. veka.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mitchell 1908, str. 16–17
  2. ^ Weekley 1921, str. 90.
  3. ^ Ingersoll, Ernest (1923). Birds in legend fable and folkore. Longmans, Green and Co. str. 212—225. 
  4. ^ cf. Deut 18:10, Lev 19:26 LXX
  5. ^ Sakuma, Yasuhiko (2013). „Terms of Ornithomancy in Hittite” (PDF). Tokyo University Linguistc Papers. 33: 219—238. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 12. 2015. g. Pristupljeno 29. 01. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]