Pređi na sadržaj

Otvoreno prvenstvo Roterdama u tenisu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Otvoreno prvenstvo Roterdama
Informacije
Zvanično imeABN AMRO World Tennis Tournament
MestoRoterdam
 Holandija
StadionAhoy Rotterdam
KategorijaATP 500
PodlogaTepih, dvorana (1972–1999)[1]
Tvrda, dvorana (2000–)[2]
Žreb32 pojedinačno
(16 kvalifikacije)
16 parovi
(4 kvalifikacije), od 2014.[3]
Novčana nagrada980.580 [4]
Veb-sajthttps://www.abnamrowtt.nl/en
Trenutni šampioni
PojedinačnoRusija Danil Medvedev
ParoviHrvatska Ivan Dodig
Sjedinjene Američke Države Ostin Krajiček

Otvoreno prvenstvo Roterdama (poznat i po sponzorskom imenu ABN AMRO World Tennis Tournament) je teniski turnir za muškarce iz ATP serije 500. Održava se svake godine u dvorani Ahoy Rotterdam na tvrdoj podlozi.

Premijerno izdanje bilo je u novembru 1972. kada je turnir osvojio Artur Eš. Naredne 1973. godine takmičenje nije održano da bi od 1974. bilo prebačeno za mart. Od 1974. ABN AMRO podržava organizaciju turnira, što je najduže sponzorstvo na ATP turu.[5]

Finale singla između Lendla i Makenroa 1984. prekinuto je pri rezultatu 6:0, 1:0 nakon anonimne dojave o postavljenoj bombi. Pošto je utvrđeno da je stvorena lažna uzbuna i publika vraćena na svoja mesta, meč ipak nije odigran do kraja jer Lendl nije bio spreman za nastavak.[6]

Funkciju direktora turnira od 2004. obavlja bivši holandski teniser Rihard Krajiček.[5]

Rekordna posećenost bila je 2013. kada je mečeve posmatralo preko 116.000 ljudi.[7]

Protekla finala

[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno

[uredi | uredi izvor]
Artur Eš (slikano tokom turnira iz 1975) deli rekord za najviše titula u pojedinačnoj konkurenciji (1972, 1975–76.)
Rodžer Federer deli rekord za najviše titula u pojedinačnoj konkurenciji (2005, 2012. i 2018)
Godina
Pobednik
Finalista
Rezultat
1972. Sjedinjene Američke Države Artur Eš Holandija Tom Oker 3:6, 6:2, 6:1
1973. Nije održano
1974. Holandija Tom Oker Sjedinjene Američke Države Tom Gorman 3:6, 7:6(7:2), 6:1
1975. Sjedinjene Američke Države Artur Eš (2) Holandija Tom Oker 3:6, 6:2, 6:4
1976. Sjedinjene Američke Države Artur Eš (3) Sjedinjene Američke Države Robert Luc 6:3, 6:3
1977. Sjedinjene Američke Države Dik Stokton Rumunija Ilije Nastase 2:6, 6:3, 6:3
1978. Sjedinjene Američke Države Džimi Konors Meksiko Raul Ramirez 7:5, 7:5
1979. Švedska Bjern Borg Sjedinjene Američke Države Džon Makenro 6:4, 6:2
1980. Švajcarska Hanjc Gintart Sjedinjene Američke Države Džin Mejer 6:2, 6:4
1981. Sjedinjene Američke Države Džimi Konors (2) Sjedinjene Američke Države Džin Mejer 6:1, 2:6, 6:2
1982. Argentina Giljermo Vilas Sjedinjene Američke Države Džimi Konors 0:6, 6:2, 6:4
1983. Sjedinjene Američke Države Džin Mejer Argentina Giljermo Vilas 6:1, 7:6
1984. Bez pobednika Čehoslovačka Ivan Lendl
Sjedinjene Američke Države Džimi Konors
6:0, 1:0
(meč prekinut)
1985. Čehoslovačka Miloslav Mečirž Švajcarska Jakob Hlasek 6:1, 6:2
1986. Švedska Joakim Nistrem Švedska Anders Jerid 6:0, 6:3
1987. Švedska Stefan Edberg Sjedinjene Američke Države Džon Makenro 3:6, 6:3, 6:1
1988. Švedska Stefan Edberg (2) Čehoslovačka Miloslav Mečirž 7:6, 6:2
1989. Švajcarska Jakob Hlasek Švedska Anders Jerid 6:1, 7:5
1990. Sjedinjene Američke Države Bred Gilbert Švedska Jonas Svenson 6:1, 6:3
1991. Italija Omar Kamporeze Čehoslovačka Ivan Lendl 3:6, 7:6(7:4), 7:6(7:4)
1992. Njemačka Boris Beker Rusija Aleksandar Volkov 7:6(11:9), 4:6, 6:2
1993. Švedska Anders Jerid Češka Karel Novaček 6:3, 7:5
1994. Njemačka Mihael Štih Južnoafrička Republika Vejn Fereira 4:6, 6:3, 6:0
1995. Holandija Rihard Krajiček Holandija Paul Harhojs 7:6(7:5), 6:4
1996. Hrvatska Goran Ivanišević Rusija Jevgenij Kafeljnikov 6:4, 3:6, 6:3
1997. Holandija Rihard Krajiček (2) Češka Danijel Vacek 7:6(7:4), 7:6(7:5)
1998. Holandija Jan Simerink Švedska Tomas Johanson 7:6(7:2), 6:2
1999. Rusija Jevgenij Kafeljnikov Ujedinjeno Kraljevstvo Tim Henman 6:2, 7:6(7:3)
2000. Francuska Sedrik Piolin Ujedinjeno Kraljevstvo Tim Henman 6:7(3:7), 6:4, 7:6(7:4)
2001. Francuska Nikola Eskide Švajcarska Rodžer Federer 7:5, 3:6, 7:6(7:5)
2002. Francuska Nikola Eskide (2) Ujedinjeno Kraljevstvo Tim Henman 3:6, 7:6(9:7), 6:4
2003. Belorusija Maks Mirni Holandija Ramon Slojter 7:6(7:3), 6:4
2004. Australija Lejton Hjuit Španija Huan Karlos Ferero 6:7(1:7), 7:5, 6:4
2005. Švajcarska Rodžer Federer Hrvatska Ivan Ljubičić 5:7, 7:5, 7:6(7:5)
2006. Češka Radek Štjepanek Belgija Kristof Rokus 6:0, 6:3
2007. Rusija Mihail Južni Hrvatska Ivan Ljubičić 6:2, 6:4
2008. Francuska Mikael Ljodra Švedska Robin Sederling 6:7(3:7), 6:3, 7:6(7:4)
2009. Ujedinjeno Kraljevstvo Endi Mari Španija Rafael Nadal 6:3, 4:6, 6:0
2010. Švedska Robin Sederling Rusija Mihail Južni 6:4, 2:0 (predaja)
2011. Švedska Robin Sederling (2) Francuska Žo-Vilfrid Conga 6:3, 3:6, 6:3
2012. Švajcarska Rodžer Federer (2) Argentina Huan Martin del Potro 6:1, 6:4
2013. Argentina Huan Martin del Potro Francuska Žilijen Beneto 7:6(7:2), 6:3
2014. Češka Tomaš Berdih Hrvatska Marin Čilić 6:4, 6:2
2015. Švajcarska Stanislas Vavrinka Češka Tomaš Berdih 4:6, 6:3, 6:4
2016. Slovačka Martin Kližan Francuska Gael Monfis 6:7(1:7), 6:3, 6:1
2017. Francuska Žo-Vilfrid Conga Belgija David Gofen 4:6, 6:4, 6:1
2018. Švajcarska Rodžer Federer (3) Bugarska Grigor Dimitrov 6:2, 6:2
2019. Francuska Gael Monfis Švajcarska Stanislas Vavrinka 6:3, 1:6, 6:2
2020. Francuska Gael Monfis (2) Kanada Feliks Ože Alijasim 6:2, 6:4
2021. Rusija Andrej Rubljov Mađarska Marton Fučovič 7:6(7:4), 6:4
2022. Kanada Feliks Ože Alijasim Grčka Stefanos Cicipas 6:4, 6:2
2023. Rusija Danil Medvedev Italija Janik Siner 5:7, 6:2, 6:2

Parovi

[uredi | uredi izvor]
Anders Jerid je prvi osvojio četiri titule u konkurenciji parova (1987, 1991, 1993, 1995)
Nenad Zimonjić je igrao u pet uzastopnih finala u Roterdamu (2009–13), a osvojio titulu četiri puta (2009–10, 2012–13.)
Godina
Pobednici
Finalisti
Rezultat
1972. Australija Roj Emerson
Australija Džon Njukom
Sjedinjene Američke Države Artur Eš
Sjedinjene Američke Države Robert Luc
6:2, 6:3
1973. Nije održano
1974. Južnoafrička Republika Bob Hjuit
Južnoafrička Republika Fru Makmilan
Francuska Pjer Barte
Rumunija Ilije Nastase
3:6, 6:4, 6:3
1975. Južnoafrička Republika Bob Hjuit (2)
Južnoafrička Republika Fru Makmilan (2)
Španija Hose Igeras
Mađarska Balaž Taroci
6:2, 6:2
1976. Australija Rod Lejver
Južnoafrička Republika Fru Makmilan (3)
Sjedinjene Američke Države Artur Eš
Holandija Tom Oker
6:1, 6:7(4:7), 7:6(7:5)
1977. Poljska Vojćeh Fibak
Holandija Tom Oker
Indija Vidžaj Amritraž
Sjedinjene Američke Države Dik Stokton
6:4, 6:4
1978. Sjedinjene Američke Države Fred Makner
Meksiko Raul Ramirez
Sjedinjene Američke Države Robert Luc
Sjedinjene Američke Države Sten Smit
6:2, 6:3
1979. Sjedinjene Američke Države Piter Fleming
Sjedinjene Američke Države Džon Makenro
Švajcarska Hanjc Gintart
Južnoafrička Republika Bernard Miton
6:4, 6:4
1980. Indija Vidžaj Amritraž
Sjedinjene Američke Države Sten Smit
Sjedinjene Američke Države Bil Skanlon
Sjedinjene Američke Države Brajan Tičer
6:4, 6:3
1981. Sjedinjene Američke Države Fric Bjuning
Sjedinjene Američke Države Ferdi Tejgan
Sjedinjene Američke Države Džin Mejer
Sjedinjene Američke Države Sendi Mejer
7:6, 1:6, 6:4
1982. Australija Mark Edmondson
Sjedinjene Američke Države Šervud Stjuart
Sjedinjene Američke Države Fric Bjuning
Sjedinjene Američke Države Kevin Karen
7:5, 6:2
1983. Sjedinjene Američke Države Fric Bjuning (2)
Sjedinjene Američke Države Tom Galikson
Sjedinjene Američke Države Piter Fleming
Čehoslovačka Pavel Složil
7:6, 4:6, 7:6
1984. Sjedinjene Američke Države Kevin Karen
Poljska Vojćeh Fibak (2)
Sjedinjene Američke Države Fric Bjuning
Sjedinjene Američke Države Ferdi Tejgan
6:4, 6:4
1985. Čehoslovačka Tomaš Šmid
Čehoslovačka Pavel Složil
Sjedinjene Američke Države Vitas Gerulajtis
Australija Pol Maknami
6:4, 6:4
1986. Švedska Stefan Edberg
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Slobodan Živojinović
Poljska Vojćeh Fibak
Sjedinjene Američke Države Met Mičel
2:6, 6:3, 6:2
1987. Švedska Stefan Edberg (2)
Švedska Anders Jerid
Sjedinjene Američke Države Čip Huper
Sjedinjene Američke Države Majk Lič
3:6, 6:3, 6:4
1988. Zapadna Nemačka Patrik Kinen
Zapadna Nemačka Tore Majneke
Švedska Magnus Gustafson
Italija Dijego Nargizo
7:6, 7:6
1989. Čehoslovačka Miloslav Mečirž
Čehoslovačka Milan Šrejber
Švedska Jan Gunarson
Švedska Magnus Gustafson
7:6, 6:0
1990. Meksiko Leonardo Lavalje
Meksiko Horhe Lozano
Italija Dijego Nargizo
Venecuela Nikolas Pereira
6:3, 7:6
1991. Sjedinjene Američke Države Patrik Galbrajt
Švedska Anders Jerid (2)
Sjedinjene Američke Države Stiv Devris
Australija Dejvid Makferson
7:6, 6:2
1992. Njemačka Mark-Kevin Gelner
Njemačka David Prinozil
Holandija Paul Harhojs
Holandija Mark Kuvermans
6:2, 6:7, 7:6
1993. Švedska Henrik Holm
Švedska Anders Jerid (3)
Južnoafrička Republika Dejvid Adams
Rusija Andrej Oljhovski
6:4, 7:6
1994. Ujedinjeno Kraljevstvo Džeremi Bejts
Švedska Jonas Bjerkman
Holandija Jako Elting
Holandija Paul Harhojs
6:4, 6:1
1995. Češka Martin Dam
Švedska Anders Jerid (4)
Španija Tomas Karbonel
Španija Fransisko Roig
6:3, 6:2
1996. Južnoafrička Republika Dejvid Adams
Južnoafrička Republika Marijus Barnard
Holandija Hendrik Jan Davids
Češka Ciril Suk
6:3, 5:7, 7:6
1997. Holandija Jako Elting
Holandija Paul Harhojs
Belgija Libor Pimek
Južnoafrička Republika Bajron Talbot
7:6(7:5), 6:4
1998. Holandija Jako Elting (2)
Holandija Paul Harhojs (2)
Ujedinjeno Kraljevstvo Nil Broud
Južnoafrička Republika Pit Norval
7:6, 6:3
1999. Južnoafrička Republika Dejvid Adams (2)
Južnoafrička Republika Džon-Lafni de Jager
Ujedinjeno Kraljevstvo Nil Broud
Australija Piter Tramaki
6:7(5:7), 6:3, 6:4
2000. Južnoafrička Republika Dejvid Adams (3)
Južnoafrička Republika Džon-Lafni de Jager (2)
Ujedinjeno Kraljevstvo Tim Henman
Rusija Jevgenij Kafeljnikov
5:7, 6:2, 6:3
2001. Švedska Jonas Bjerkman (2)
Švajcarska Rodžer Federer
Češka Petr Pala
Češka Pavel Vizner
6:3, 6:0
2002. Švajcarska Rodžer Federer (2)
Belorusija Maks Mirni
Bahame Mark Nouls
Kanada Danijel Nestor
4:6, 6:3, [10:4]
2003. Australija Vejn Arturs
Australija Pol Henli
Švajcarska Rodžer Federer
Belorusija Maks Mirni
7:6(7:4), 6:2
2004. Australija Pol Henli (2)
Češka Radek Štjepanek
Izrael Jonatan Erlih
Izrael Andi Ram
5:7, 7:6(7:5), 7:5
2005. Izrael Jonatan Erlih
Izrael Andi Ram
Češka Ciril Suk
Češka Pavel Vizner
6:4, 4:6, 6:3
2006. Australija Pol Henli (3)
Zimbabve Kevin Ulijet
Izrael Jonatan Erlih
Izrael Andi Ram
7:6(7:4), 7:6(7:2)
2007. Češka Martin Dam (2)
Indija Leander Paes
Rumunija Andrej Pavel
Njemačka Aleksander Vaske
6:3, 6:7(5:7), [10:7]
2008. Češka Tomaš Berdih
Rusija Dmitrij Tursunov
Njemačka Filip Kolšrajber
Rusija Mihail Južni
7:5, 3:6, [10:7]
2009. Kanada Danijel Nestor
Srbija Nenad Zimonjić
Češka Lukaš Dluhi
Indija Leander Paes
6:2, 7:5
2010. Kanada Danijel Nestor (2)
Srbija Nenad Zimonjić (2)
Švedska Simon Aspelin
Australija Pol Henli
6:4, 4:6, [10:7]
2011. Austrija Jirgen Melcer
Njemačka Filip Pečner
Francuska Mikael Ljodra
Srbija Nenad Zimonjić
6:4, 3:6, [10:5]
2012. Francuska Mikael Ljodra
Srbija Nenad Zimonjić (3)
Švedska Robert Lindsted
Rumunija Orija Tekau
4:6, 7:5, [16:14]
2013. Švedska Robert Lindsted
Srbija Nenad Zimonjić (4)
Holandija Timo de Baker
Holandija Jese Huta Galung
5:7, 6:3, [10:8]
2014. Francuska Mikael Ljodra (2)
Francuska Nikola Mai
Holandija Žan-Žilijen Rojer
Rumunija Orija Tekau
6:2, 7:6(7:4)
2015. Holandija Žan-Žilijen Rojer
Rumunija Orija Tekau
Ujedinjeno Kraljevstvo Džejmi Mari
Australija Džon Pirs
3:6, 6:3, [10:8]
2016. Francuska Nikola Mai (2)
Kanada Vašek Pospišil
Njemačka Filip Pečner
Austrija Aleksander Peja
7:6(7:2), 6:4
2017. Hrvatska Ivan Dodig
Španija Marsel Granoljers
Holandija Vesli Kolhof
Holandija Matve Midelkop
7:6(7:5), 6:3
2018. Francuska Pjer-Ig Erber
Francuska Nikola Mai (3)
Austrija Oliver Marah
Hrvatska Mate Pavić
2:6, 6:2, [10:7]
2019. Francuska Žeremi Šardi
Finska Henri Kontinen
Holandija Žan-Žilijen Rojer
Rumunija Orija Tekau
7:6(7:5), 7:6(7:4)
2020. Francuska Pjer-Ig Erber (2)
Francuska Nikola Mai (4)
Finska Henri Kontinen
Njemačka Jan-Lenard Štruf
7:6(7:5), 4:6, [10:7]
2021. Hrvatska Nikola Mektić
Hrvatska Mate Pavić
Njemačka Kevin Kravic
Rumunija Orija Tekau
7:6(9:7), 6:2
2022. Holandija Robin Hase
Holandija Matve Midelkop
Južnoafrička Republika Lojd Haris
Njemačka Tim Puc
4:6, 7:6(7:5), [10:5]
2023. Hrvatska Ivan Dodig (2)
Sjedinjene Američke Države Ostin Krajiček
Indija Rohan Bopana
Australija Metju Ebden
7:6(7:5), 2:6, [12:10]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „1999 ABN AMRO World Tennis Tournament – overview”. ITF Tennis. Arhivirano iz originala 24. 12. 2016. g. Pristupljeno 16. 2. 2020. 
  2. ^ „2000 ABN AMRO World Tennis Tournament – overview”. ITF Tennis. Arhivirano iz originala 24. 12. 2016. g. Pristupljeno 16. 2. 2020. 
  3. ^ „2014 ABN AMRO World Tennis Tournament – drawsheet”. ITF Tennis. Arhivirano iz originala 17. 03. 2016. g. Pristupljeno 16. 2. 2020. 
  4. ^ „2021 ABN AMRO World Tennis Tournament – draw”. ATP Tour. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  5. ^ a b „ABN AMRO”. ABN AMRO World Tennis Tournament – official website. Pristupljeno 26. 5. 2019. 
  6. ^ „Bomb Scare Ends Rotterdam Final”. The New York Times. 19. 3. 1984. Pristupljeno 26. 5. 2019. 
  7. ^ „History”. ABN AMRO World Tennis Tournament – official website. Pristupljeno 26. 5. 2019. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]