Radnički bataljon
Radnički bataljon Užičkog NOP odreda | |
---|---|
Postojanje | 27. septembar—29. novembar 1941. Mesto formiranja: Užice |
Formacija | 4 čete |
Deo | NOP odreda Jugoslavije |
Angažovanje | |
Odlikovanja | Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom Orden narodnog heroja |
Komandanti | |
Komandant | Andrija Đurović |
Radnički bataljon Užičkog partizanskog odreda bio je bataljon sastavljen od radnika iz Užica. Formiran je krajem 27. septembra 1941. godine. Svi njegovi borci pali su 29. novembra 1941. u bici na Kadinjači protiv nemačkih okupatorskih snaga.
Formiranje[uredi | uredi izvor]
Radnički bataljon formiran je 27. septembra 1941. godine u Užicu od radnika, koji su radili po raznim radionicama i fabrikama. Na dan formiranja, bataljon je u svom sastavu imao sledeće čete:
- Železnička četa – formirana 8. oktobra od radnika železničke ložionice i kolskih radnika
- Krojačko-obućarska četa – formirana od dva voda radnika obućara i krojača
- Tkačka četa – formirana u tkačkoj fabrici
- Pekarska četa – formirana najvećim delom od pekara, a zatim sarača i opančara
Bataljon je po četama, vodovima i desetinama vršio svoje svakodnevne poslove, povremeno imao vežbe i pripremao se za odbranu grada.
Borci bataljona po prvi put su učestvovali u većim borbama pri odbrani Užica na položajima Mendinom brdu i Karađorđevom šancu, 2. novembra, kada su razbili četničke jedinice i poterali ih prema Trešnjici. Železnička četa bataljona pobedila je četnike kod Karana 5. i 8. novembra. Dana 9. novembra, delovi bataljona razbili su četničke snage na Crnokosi kod kote 809 Šarampov.
Bitka na Kadinjači[uredi | uredi izvor]
Po početku Prve neprijateljske ofanzive i napadom na Užičku republiku, po naređenju Vrhovnog štaba od 28. novembra, Radnički bataljon je bio ojačan sa dve čete Užičkog i dve čete Posavskog partizanskog odreda. Ukupne jačine 400-450 boraca i s jednim topom 75 mm, bataljon je zauzeo položaje na Kadinjači da bi usporio nadiranje desne kolone (grupe „West“) nemačke 342. pešadijske divizije pravcem Bajina Bašta–Užice i time stvorio potrebno vreme za izvlačenje glavnine partizanskih jedinica iz Užica na Zlatibor.
Oko 9 časova ujutro 29. novembra, položaj na Kadinjači bio je posednut. Položaje u prvoj liniji na desnom krilu, severno od grupe kuća zaseoka Lukići zaposela je Pekarska četa, deo položaja severoistočno od zaseoka posela je Krojačko-obućarska četa i branila drum koji vodi za Užice. Tkačka četa posela je deo položaja severno od zaseoka Rakići, a Železnička četa na drumu kod Sinjevca. U drugoj liniji na visovima Kadinjače, Laništa, kote 836, kote 808 i sela Gloginići posle su pridružene čete Užičkog i Posavskog partizanskog odreda.
U ogorčenoj borbi s nadmoćnijim neprijateljskim snagama od 8 časova ujutro do 14 časova i 30 minuta poslepodne, branioci Kadinjače nisu dozvolili nemačkim snagama da prodru u Užice. Tek kad su im Nemci uništili top i sva automatska oruđa, neprijatelj je zauzeo Kadinjaču.
Odlikovanja[uredi | uredi izvor]
Radnički bataljon je posle rata bio odlikovan Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, a ukazom predsednika SFRJ Josipa Broza Tita od 19. septembra 1979. odlikovan je Ordenom narodnog heroja.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija (knjiga sedma). Beograd 1974. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.