Radnički bataljon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radnički bataljon Užičkog NOP odreda
Andrija Đurović drži govor borcima Radničkog bataljona pred odlazak na Kadinjaču
Postojanje27. septembar29. novembar 1941.
Mesto formiranja:
Užice
Formacija4 čete
DeoNOP odreda Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom
Orden narodnog heroja
Komandanti
KomandantAndrija Đurović

Radnički bataljon Užičkog partizanskog odreda bio je bataljon sastavljen od radnika iz Užica. Formiran je krajem 27. septembra 1941. godine. Svi njegovi borci pali su 29. novembra 1941. u bici na Kadinjači protiv nemačkih okupatorskih snaga.

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Radnički bataljon formiran je 27. septembra 1941. godine u Užicu od radnika, koji su radili po raznim radionicama i fabrikama. Na dan formiranja, bataljon je u svom sastavu imao sledeće čete:

  • Železnička četa – formirana 8. oktobra od radnika železničke ložionice i kolskih radnika
  • Krojačko-obućarska četa – formirana od dva voda radnika obućara i krojača
  • Tkačka četa – formirana u tkačkoj fabrici
  • Pekarska četa – formirana najvećim delom od pekara, a zatim sarača i opančara

Bataljon je po četama, vodovima i desetinama vršio svoje svakodnevne poslove, povremeno imao vežbe i pripremao se za odbranu grada.

Borci bataljona po prvi put su učestvovali u većim borbama pri odbrani Užica na položajima Mendinom brdu i Karađorđevom šancu, 2. novembra, kada su razbili četničke jedinice i poterali ih prema Trešnjici. Železnička četa bataljona pobedila je četnike kod Karana 5. i 8. novembra. Dana 9. novembra, delovi bataljona razbili su četničke snage na Crnokosi kod kote 809 Šarampov.

Bitka na Kadinjači[uredi | uredi izvor]

Spomenik palim borcima bataljona na Kadinjači

Po početku Prve neprijateljske ofanzive i napadom na Užičku republiku, po naređenju Vrhovnog štaba od 28. novembra, Radnički bataljon je bio ojačan sa dve čete Užičkog i dve čete Posavskog partizanskog odreda. Ukupne jačine 400-450 boraca i s jednim topom 75 mm, bataljon je zauzeo položaje na Kadinjači da bi usporio nadiranje desne kolone (grupe „West“) nemačke 342. pešadijske divizije pravcem Bajina Bašta–Užice i time stvorio potrebno vreme za izvlačenje glavnine partizanskih jedinica iz Užica na Zlatibor.

Oko 9 časova ujutro 29. novembra, položaj na Kadinjači bio je posednut. Položaje u prvoj liniji na desnom krilu, severno od grupe kuća zaseoka Lukići zaposela je Pekarska četa, deo položaja severoistočno od zaseoka posela je Krojačko-obućarska četa i branila drum koji vodi za Užice. Tkačka četa posela je deo položaja severno od zaseoka Rakići, a Železnička četa na drumu kod Sinjevca. U drugoj liniji na visovima Kadinjače, Laništa, kote 836, kote 808 i sela Gloginići posle su pridružene čete Užičkog i Posavskog partizanskog odreda.

U ogorčenoj borbi s nadmoćnijim neprijateljskim snagama od 8 časova ujutro do 14 časova i 30 minuta poslepodne, branioci Kadinjače nisu dozvolili nemačkim snagama da prodru u Užice. Tek kad su im Nemci uništili top i sva automatska oruđa, neprijatelj je zauzeo Kadinjaču.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Radnički bataljon je posle rata bio odlikovan Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, a ukazom predsednika SFRJ Josipa Broza Tita od 19. septembra 1979. odlikovan je Ordenom narodnog heroja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]