Ranilović

Koordinate: 44° 23′ 30″ S; 20° 31′ 00″ I / 44.391666° S; 20.516666° I / 44.391666; 20.516666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ranilović
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaAranđelovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1462
Geografske karakteristike
Koordinate44° 23′ 30″ S; 20° 31′ 00″ I / 44.391666° S; 20.516666° I / 44.391666; 20.516666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina201 m
Ranilović na karti Srbije
Ranilović
Ranilović
Ranilović na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj34302
Pozivni broj034
Registarska oznakaAR

Ranilović je naselje u Srbiji u opštini Aranđelovac u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1462 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Ranilović je svakako starije. Prve pisane pomene o njemu imamo iz početka 18. veka. Na karti iz doba austrijske vladavine (1718-1738. g) uneto je ovo selo pod imenom Ranillovig. Sari ljudi pričaju, da Ranilović nije oduvek na današnjem mesto. Selo je ranije bilo u Mekotama odakle su preci današnjeg stanovništva, da bi se sklonili od Turaka, pobegli u čestar koji se danas zove Starčevac. Pričaju da je na mestu, na kome su opštinski sud i kafana, bila velika bara. Predanje, dalje veli, da je tada selo imalo samo ocam kuća i da su tada u selo bile porodice: Dejanovići, Spasojevići, Vukovići, Mijatovići, Radovanovići i Skeledžići.
Starije doseljenike ubrajaju se: Đilasovići starinom iz Kolašina, sa kojima su rod Anđelkovići i Radovanovići; Bivoldžići starinom od Pirota; Trnavci koji su došli iz kragujevačke Trnave.

U Haračkim spiskovima iz početka 19. veka pominje se Ranilović kao selo koje je pripadako Katićevoj knežini. Godine 1818. imalo je 40, a 1822. g. 48 kuća. Po popisu iz 1922. g. selo je imalo 291 kuću sa 1482 stanovnika. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2]

Ovde se nalazi OŠ „Ljubomir-Ljuba Nenadović” Ranilović.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Ranilović živi 1336 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,0 godina (39,4 kod muškaraca i 40,5 kod žena). U naselju ima 473 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,56.

Ovo naselje je skoro u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.039
1953. 2.194
1961. 2.194
1971. 2.026
1981. 1.997
1991. 1.851 1.749
2002. 1.685 1.747
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[4]
Srbi
  
1.674 99,34%
Crnogorci
  
3 0,17%
Slovenci
  
2 0,11%
Makedonci
  
2 0,11%
Hrvati
  
1 0,05%
nepoznato
  
2 0,11%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26 (dr. B. M. Drobnjaković. Kosamj) i iz „Letopisa“ opštine Ranilović, Br.30.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji M. Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]