Rasnička reka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rasnička reka
Rasnička reka u selu Rasnica
Opšte informacije
Dužina22,9 km
Basen218,94 km2
SlivCrno more
Plovnostnije plovna
Vodotok
V. izvora937 m
UšćeNišava
Geografske karakteristike
Država/e Srbija
NaseljaPirot
PritokePrisjanska reka i Rogoz

Rasnička reka jedna od najvažnijih levih pritoka Nišave, dužine 22,9 km, i rečnog sliva površine 218,94 km².[1] Ona u širem smislu pripada slivu reke Nišave, odnosno Južne Morave, zatim Velike Morave, pa samim tim i crnomorskom slivu. Administrativno pripada gradu Pirotu u Pirotskom okrugu.

Nazivi reke[uredi | uredi izvor]

Na svom toku reka ima više naziva, u zavisnosti od sela kroz koje protiče.

Rasnička reka

Na oko 1,4 km pre ulivanja u Nišavu spaja se sa rekom Rogoz i čini reku Bistricu koja se nizvodno uliva u Nišavu.

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Izvorište[uredi | uredi izvor]

Rasnička reka izvire na severnim padinama Tumbe, na razvođu sa Kusovranskom rekom u slivu Jerme na 937 metara nadmorske visine. Izvorišnu čelenku formira veći broj periodičnih tokova, čijim spajanjem nastaje Kamička reka koja se može računati kao izvorišni krak Rasničke reke.[2]

Izvori se javljaju u devonskom flišu, dok istočno od Kamičke reke Cerevska reka svoj tok formira uglavnom u permskim peščarima. Rečni tokovi odlikuju se znatnim padom, a dolinske strane su strme i naročito u slivu Kamičke reke obrasle šumskom vegetacijom. U gornjem toku dolina Cerevske reke je proširena i naročito na desnoj dolinskoj strani iskorišćena za poljoprivrednu proizvodnju.[2]

Rasnička reka kroz Rasnicu

Severno od krečnjačkog uzvišenja Gradišta, Kamička i Cerevska reka se spajaju i probijaju uskom klisurastom dolinom kroz titonske laporovite krečnjake. U klisuri nagib rečnog korita je veliki, a brojni su slapovi i brzaci. Kod sela Kamika reka izlazi iz klisure i u konglomeratima i peščarima kredne starosti širi svoju dolinu. Iznad sela izdiže se litica grebena izgrađenog od baremskih sprudnih krečnjaka. Više kratkih tokova koji izviru u podnožju litice obrazovalo je amfiteatralno udubljenje u kome je smešteno selo Kamik. Najjači je izvor Korita.[2]

Rasnička reka kroz Barje Čiflik

Sliv[uredi | uredi izvor]

Periodični tokovi čine oko 60% ukupne dužine rečnih tokova. Sliv Rasničke reke ima jako izražen amfiteatralan oblik, a koeficijent punoće sliva je posle Toplodolske reke najveći u slivu Nišave.

Dve najveće pritoke koje odvodnjavaju značajnu površinu sliva Rasničke reke su:[2]

Prisjanska reka (sa leve strane) — koja izvire zapadno od sela Pasjača i ne treba je mešati sa istoimenom rekom koja izvire istočno od sela i pritoka je Prisjanske reke.

Rasnička reka kroz Pirot
Spajanje reke Rogoz i Rasničke reke u Bistricu, Pirot

Rogoz (sa desne dolinske strane) — koja izvire kod sela Petrovca na granici sa slivom Jerme odakle ima pravac toka gotovo paralelan sa Nišavom od čije je doline odvojen jako niskim razvođem.

Spajanje u Bistricu[uredi | uredi izvor]

Spaja se sa rekom Rogoz u Bistricu, na teritoriji Pirota. Bistrica se uliva u Nišavu na 105. rečnom kilometru, na nadmorskoj visini od 360 m. Gustina rečne mreže od 1,04 km/km³ je ispod proseka za sliv Nišave i jako se razlikuje u pojedinim delovima sliva.[2]

Rasnička vrela[uredi | uredi izvor]

U najužem delu klisure Rasničke reke locirana su prva dva izvora. Hladna voda „ključajući” izbija iz stena i nakon samo nekoliko metara uliva se u tok reke.

Ukupna izdašnost svih kraških vrela u dolini Rasničke reke iznosi oko 30 l/sek. Izvori upijaju vodu koja ponire u dolinama Prisjanske reke i Sinjeglavskog potoka, odnosno Ropotske reke. Spoja ovih rečnih dolina nalazi se na nekih 1,5 km od sela.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Petrović J., Stanković Stevan M., Popović M. (2000): Izvori, vrela i površinske vode gornjeg Ponišavlja. Javno preduzeće „Vodovod i kanalizacija - Pirot”, Pirot
  2. ^ a b v g d Rasnička reka U:Mrđan M. Đokić Nišava – potamološka studija, doktorska disertacija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2017), Niš, 2015 str. 141-145

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanković S. 1997, Geografija Ponišavlja, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]