Simbolika biljaka u starom Egiptu

Vrtovi starog Egipta imali su jasno izražena osnovna tri elementa dizajna: značenje, funkciju (svrhu) i formu (oblik). Funkcija i značenje su se preplitali diktirajući formu^[1]. Razlika između staroegipatskog i savremenog vrta je u tome što je egipatski građen zbog mističnog značaja tog mesta. Svaki izabrani lokalitet za sveti objekat bio je mesto za koje se verovalo da na njemu boravi božanstvo. Uređenje vrta zavisilo je od toga da li je pripadao kultnom hramu, gde su likovi živih bogova obitavali, ili je to bio posmrtni vrt odnosno vrt za uobičajenu upotrebu.

Simbolika biljaka u starom Egiptu[uredi | uredi izvor]

Vrtovi su bili integralni delovi kulta svetilišta, koje je samo po sebi bilo kosmos, i predstavljalo i Egipat i univerzum. Vrtovi hramova uključivali su vodu, reprezent boga Nuna. Voda prapočetka je pokrivala zemlju i vegetaciju koja je rasla u vodi i oko nje na početku vremena. Biljke koje su rasle u ovim vrtovima sve su imale svoju simboliku.^[2]

Biljka	Prikaz		Božanstvo
		Egipatska persea (Mimusops laurifolia (Forssk.) Friis), kao drvo života je u najranijim vremenima odredila karakter egiptske arborikulture. Drvo egipatske persee nađeno je u grobnicama kao maska za mumije, ili kao venac oko mumije Ramzesa II u Sakari (III dinastija) i Tutankamona. Prema nekim autorima sveto drvo kome je odavana visoka čast, a koje je u zapisima nazivano išed-voćka je egipatska persea. Išed (išit) je stablo istorije, na kome se bogovima prikazuje ime i dela vladara. Drvo je bilo povezano sa izlazećim suncem, a od Apepa (velike zmije) ga je štitila Mau velika mačka Heliopolisa. ^[3] Plod persee simbolisao je "Sveto srce" Horusa, a njegovo konzumiranje davalo je večni život.^[4]^[a]
		Sikomora (Ficus sycomorus L.) je drvo života zajedno sa perseom, spajalo je svet živih i svet mrtvih. Prema legendi poseban značaj imala su dva stabla sikomore – “sikomore od tirkiza” stajala su na istočnoj kapiji neba odakle je sunce izdizalo svakog jutra. Ova stabla su bila u posebnoj vezi sa boginjama Nut, Hator i Izidom, a svaku od njih su zvali ”gospođom od sikomore”. Nut i Hator su često prikazivane kako izlaze iz drveta i nude hranu i vodu umrlima. Ponekad je drvo antropomorfno, sa rukama koje pružaju ponude mrtvima.^[2]
		Lotos koji je plivao jezerom podsećao je da je bog sunca Ra iskočio iz njega, a bio je i simbol Gornjeg Egipta. U Nilu rastu dve vrste “lotosa” koji u botaničkom smislu i nisu lotosi (rod: Nelumbo) već lokvanji, ali u literaturi koja se bavi istorijom vrtne umetnosti najčešće se nazvaju lotosom. To su beli nilski lokvanj (Nymphaea lotus L.) i plavi sveti lokvanj (Nymphaea caerulea Sav.). Cvet lotosa (sesen) bio je simbol sunca, stvaranja i ponovnog rađanja, jer se cvetovi noću zatvaraju i tonu, a u svitanje izranjaju i otvaraju se ponovo.^[2]
		Papirus (Cyperus papyrus L.) je bio kuća boginje Hator, nebo i boginja majka, a istovremeno i mesto na koje je Izida sakrila sina Horusa, pošto je Set ubio svoga brata, a njenog muža Ozirisa. Papirus je bio simbol Donjeg Egipta.^[2]
		Tamjanovo drvo (Boswellia sacra Flueck.) koje se još naziva i olibanum doneto je iz Punta da bi bilo zasađeno u Hramu kraljice Hatšepsut posvećenom bogu Amonu. Egipćani su bili najveći korisnici tamjana u istoriji uopšte.^[2]
		Palme su bile posvećene bogovima sunca, meseca i plodnosti. Urma (Phoenix dactylifera L.) posebno je povezana sa bogom sunca Ra.^[2]
		Dum palma (Hyphaene thebaica (L.) Mart.) povezana je sa skribom bogova, Totom i Minom, bogom plodnosti.^[2]
		Salata (Lactuca sativa L.) je druga Minova biljka, pored dum palme.^[2]
		Nar (Punica granatum L.) je smatran afrodizijakom i simbolom obilja i plodnosti. Bio je posvećen boginji Hator personifikaciji ženske ljubavi, materinstva i radosti.^[2]
		Tamariks (Tamarix aphylla (L.) Karst.) je najčešće bio povezan sa vrtovima mrtvih i bogom Ozirisom koji se oglašavao: “Ja sam veliki bog u tamariksu” pa je pepeo tamariksa korišćen za mastilo kojim su pisane zavetne poruke na platnu stavljanom oko vrata pokojnika. Predstavljao je simboličnu sliku vrta, da duša, kada napusti grob, nađe drvo pored koga može da sedne. U prikazima je obično Oziris u obliku ptice Bennu (grčki feniks) sedeo na svetom stablu tamariksa ispred grobnice.^[2]

Ostale gajene biljke[uredi | uredi izvor]

Drvenaste vrste[uredi | uredi izvor]

Različite akacije, posebno autohtona akacija gazija (Acacia nilotica (L.) Willd. ex Delile) bila je česta u vrtovima. Od introdukovanih vrsta upotrebljavana je lebek albicija (Albizia lebbeck (L.) Benth.) iz južne Azije. Pored navedenih vrsta sretale su se još i

argun palma (Medemia argun (Martius) Wurtt. ex H.A. Wendl.),
balanos, egipatski balsam (Balanites aegyptiaca (L.) Del.),
žužulja, iglica (Zizyphus spina-christi (L.) Willd.),
jusor (Moringa peregrina (Forssk.) Fiori),
maslina (Olea europaea L.),
smokva (Ficus carica L.)
pistać (Pistacia vera L.),
ricinus (Ricinus communis L.),
afrička vrba (Salix safsaf Forssk. ex Trautv.),
rogač (Ceratonia siliqua L.).^[6]

Povrće i začini[uredi | uredi izvor]

bob (Vicia faba L.),
naut (Cicer arietinum L.),
krastavac (Cucumis melo L.),
beli luk (Allium sativum L.),
crni luk (Allium cepa L.),
sočivo (Lens culinaris Medik.),
lubenica (Citrullus lanatus (Thunb.) Matsum. & Nakai)
krbuljica (Anthriscus cerefolium (L.) Hoffm.)
korijander (Coriandrum sativum L.),
nana (Mentha longifolia (L.) Huds.)
zaatar (Thymbra spicata L.)...

Kana (Lawsonia inermis L.) je upotrebljavana za bojenje kose, kože i tkanina, a mirta (Myrtus communis L.) za mirise^[7]

Cveće[uredi | uredi izvor]

bulka (Papaver rhoeas L.),
različak (Centaurea depressa M. Bieb.)
mandragora (Mandragora officinarum L.)
ljiljan (Lilium martagon L.)
slez (Alcea ficifolia L.)

Broj korišćenih vrsta u vrtovima se znatno povećao u doba Novog carstva, i pisac Enene, koji je živeo oko 1500. p.n.e, u zapisu za svoju grobnicu nabraja drveće koje je posadio u svom veku. On daje spisak dvadeset različitih vrsta, od kojih neke još nisu identifikovane. Stare vrste drveća su prikazane na dodatnoj listi, a obuhvataju 73 sikomore, 170 urminih palmi i 120 dum palmi.

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Alix W. (1994): Symbolism and Design in Ancient Egyptian Gardens. Garden History, Vol. 22, No.1:1-17
^ ^a ^b ^v ^g ^d ^đ ^e ^ž ^z ⁱ Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-227-4
^ Petrie Museum Unofficial Page
^ Junius, Hadrianus (1565): Emblemata
^ Darby, W. J., Ghaliongui, P. & Grivetti, L. (1977): Food: The Gift of Osiris, Vol. II. Academic Press, New York.
^ Springuel, I. (2006): The Desert Garden, A practical guide. Cairo; New York, American University in Cairo Press, 176 p.
^ Turner, T. (2005): Garden History: Philosophy and Design 2000 BC - 2000 AD. New York

Napomena[uredi | uredi izvor]

^ Izvestan nesporazum je postojao oko imena vrste. Današnja Persea je rod kome pripada avokado koji je nativan u Americi. Teofrast je (320. p.n.e.) koristio grčki naziv Persea za Mimusops, a tek 1754. godine Miller je dao taj naziv rodu avokada.^[5]

[1] Alix W. (1994): Symbolism and Design in Ancient Egyptian Gardens. Garden History, Vol. 22, No.1:1-17

[mikagr-2] v ^g ^d ^đ ^e ^ž ^z ⁱ Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-227-4

[3] Petrie Museum Unofficial Page

[4] Junius, Hadrianus (1565): Emblemata

[5] Darby, W. J., Ghaliongui, P. & Grivetti, L. (1977): Food: The Gift of Osiris, Vol. II. Academic Press, New York.

[7] Springuel, I. (2006): The Desert Garden, A practical guide. Cairo; New York, American University in Cairo Press, 176 p.

[тур-8] Turner, T. (2005): Garden History: Philosophy and Design 2000 BC - 2000 AD. New York

[6] Izvestan nesporazum je postojao oko imena vrste. Današnja Persea je rod kome pripada avokado koji je nativan u Americi. Teofrast je (320. p.n.e.) koristio grčki naziv Persea za Mimusops, a tek 1754. godine Miller je dao taj naziv rodu avokada.^[5]

[1]

[2]

[3]

[4]

[a]

[6]

[7]

[5]