Spisak finala Kupa evropskih šampiona i UEFA Lige šampiona
UEFA Liga šampiona je sezonsko fudbalsko takmičenje osnovano 1955. godine. Do sezone 1992/93, takmičenje je bilo poznato kao Kup evropskih šampiona.[1] U Ligi šampiona se takmiče prvaci domaćih liga svih članica Unije evropskih fudbalskih asocijacija (UEFA) osim Lihtenštajna, koji nema svoje ligaško takmičenje. U Ligi šampiona učestvuju i klubovi koji su završili na drugom, trećem i četvrtom mestu u najjačim evropskim ligama.[2]
Prvobitno su jedino šampioni domaćih liga i branioci titula istih imali pravo da se takmiče. To se promenilo 1997. kada je dozvoljeno učestvovanje i vicešampionima najjačih liga i opet 1999. kada je dozvoljeno i trećeplasiranim i četvrtoplasiranim klubovima istih liga učestvovanje.[3] Do 2005, klub koji je prethodne sezone osvojio Ligu šampiona nije imao pravo na automatsko kvalifikovanje u naredno izdanje takmičenja sledeće sezone. To se takođe promenilo nakon pomenute godine.[4]
Do 2009, klub koji je osvojio Ligu šampiona zadržavao je trofej Kupa evropskih šampiona deset meseci, a bio je dužan da vrati trofej UEFA-i dva meseca pre sledećeg finala. U znak sećanja na pobedu, klub je dobijao umanjenu kopiju pehara. Takođe do 2009, klubovima koji su bili prvaci Lige šampiona tri puta zaredom (ili ukupno pet puta) uručivao se isti trofej na trajno čuvanje, a UEFA bi naručila pravljenje novog trofeja za sledeću sezonu.[5] Pet timova je uspelo to da ostvari: Real Madrid, Ajaks, Bajern Minhen, Milan i Liverpul.[6] Međutim, od 2009, tim koji osvoji Ligu šampiona dobija repliku trofeja u punoj veličini, a original zadržava UEFA. Prema istom pravilu iz 2009, klub koji od sezone 2009/10. postane prvak Lige šampiona treći put zaredom (ili ukupno peti put) ne dobija originalni pehar, već pravo na nošenje posebne oznake na dresu za pomenuto postignuće.[7]
Ukupno je dvadeset i tri kluba osvojilo Kup šampiona, odnosno Ligu šampiona. Real Madrid drži rekord po broju osvojenih titula budući da je bio prvak takmičenja četrnaest puta. Real je takođe klub koji je osvojio takmičenje najviše puta u nizu, od 1956. do 1960. je bio prvak. Juventus je najviše puta bio finalista takmičenja pošto je sedam puta gubio u finalima. Atletiko Madrid je jedini tim koji je došao do tri finala, a nijednom nije podigao pehar dok su Rems i Valensija završavali dva puta kao finalisti bez pobeda. Najviše šampiona je dolazilo iz Španije (dva kluba su osvojila devetnaest titula).[8] Šest klubova iz Engleske su petnaest puta bili prvaci a tri italijanska kluba su dvanaest puta podigli pehar. Klubovi iz iste države sastajali su se osam puta u finalima: dva puta Real protiv Atletika (2013/14. i 2015/16) i jednom Real protiv Valensije (1999/00), Milan se sastao s Juventusom (2002/03), Mančester junajted je igrao sa Čelsijem (2007/08), Liverpul protiv Totenhema (2018/19), Bajern protiv Borusije (2012/13) i Čelsi protiv Mančester Sitija (2020/21).
Trenutni šampion je Mančester Siti, koji je pobedio Inter Milano s rezultatom 1 : 0 u finalu iz 2023.
Finala[uredi | uredi izvor]
Legenda
Pobednik utakmica je određen nakon produžetaka. |
Pobednik utakmica je određen nakon penal serije. |
Utakmica je ponovljena. |
Uspesi[uredi | uredi izvor]
Po klubovima[uredi | uredi izvor]
Po državama[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Spisak trenera klubova osvajača Kupa evropskih šampiona i UEFA Lige šampiona
- Spisak finala Kupa UEFA i UEFA Lige Evrope
- Spisak finala Kupa pobednika kupova u fudbalu
- Spisak pobednika UEFA superkupa
- Spisak pobednika Intertoto kupa
- Spisak finala Kupa UEFA i UEFA Lige šampiona za žene
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Prva utakmica finala, koja je odigrana dva dana ranije, završena je rezultatom 1 : 1 nakon produžetaka.[10]
- ^ Posećenost na prvoj utakmici: 48.722
Posećenost na drugoj utakmici: 23.325. - ^ Rezultat je bio 1 : 1 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Liverpul je dobio utakmicu rezultatom 4 : 2 nakon izvođenja jedanaesteraca.[11]
- ^ Rezultat je bio 0 : 0 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Steaua Bukurešt je dobila utakmicu rezultatom 2 : 0 nakon izvođenja jedanaesteraca.[12]
- ^ Rezultat je bio 0 : 0 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. PSV Ajndhoven je dobio utakmicu rezultatom 6 : 5 nakon izvođenja jedanaesteraca.[13]
- ^ Rezultat je bio 0 : 0 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Crvena zvezda je dobila utakmicu rezultatom 5 : 3 nakon izvođenja jedanaesteraca.[14]
- ^ Rezultat je bio 1 : 1 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Bajern Minhen je dobio utakmicu rezultatom 4 : 2 nakon izvođenja jedanaesteraca.[15]
- ^ Rezultat je bio 1 : 1 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Bajern Minhen je dobio utakmicu rezultatom 5 : 4 nakon izvođenja jedanaesteraca.[16]
- ^ Rezultat je bio 0 : 0 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Milan je dobio utakmicu rezultatom 3 : 2 nakon izvođenja jedanaesteraca.[17]
- ^ Rezultat je bio 3 : 3 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Liverpul je dobio utakmicu rezultatom 3 : 2 nakon izvođenja jedanaesteraca.[18]
- ^ Rezultat je bio 1 : 1 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Mančester junajted je dobio utakmicu rezultatom 6 : 5 nakon izvođenja jedanaesteraca.[19]
- ^ Rezultat je bio 1 : 1 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Čelsi je dobio utakmicu rezultatom 4 : 3 nakon izvođenja jedanaesteraca.[20]
- ^ Rezultat je bio 1 : 1 nakon prvih 90 minuta i produžetaka. Real Madrid je dobio utakmicu rezultatom 5 : 3 nakon izvođenja jedanaesteraca.[21]
- ^ Finale je prvobitno trebalo da se odigra na Olimpijskom stadionu Ataturk u Istanbulu, ali je UEFA mesto odigravanja istog premestila iz Turske zbog posledica pandemije kovida 19 u toj zemlji.[22]
- ^ Finale je odigrano bez prisustva publike zbog pandemije kovida 19.[23]
- ^ Finale je prvobitno trebalo da se odigra na Olimpijskom stadionu Ataturk u Istanbulu, ali je UEFA mesto odigravanja istog premestila iz Turske zbog posledica pandemije kovida 19 u toj zemlji.[24] Finale je prethodno bilo preseljeno iz Sankt Peterburga (Stadion Krestovski).[25]
- ^ Broj posetilaca na stadionu tokom finala bio je ograničen zbog pandemije kovida 19.
- ^ Finale je prvobitno trebalo da se odigra na Stadionu Krestovski u Sankt Peterburgu, ali je UEFA mesto odigravanja istog premestila u Sen Deni. zbog početka invazije Rusije na Ukrajinu 2022.[26] Finale je prethodno bilo preseljeno iz Istanbula (Olimpijski stadion Ataturk).[27]
- ^ Finale je prvobitno trebalo da se odigra na Alijanc areni u Minhenu, ali je UEFA mesto odigravanja istog premestila u Istanbul. Odlučeno je da će Minhen biti domaćin finala u sezoni 2024/25.[27]
- ^ a b Klub dolazi iz Srbije koja je tada bila deo SFR Jugoslavije kao SR Srbija.
- ^ Nemačka je do 1989. godine bila podeljena na Zapadnu Nemačku i Istočnu Nemačku. Do tada, jedino su zapadnonemački klubovi učestvovali u finalima takmičenja.
- ^ Klubovi dolaze iz Srbije koja je tada bila deo SFR Jugoslavije kao SR Srbija.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Competition history”. UEFA. Pristupljeno 13. 5. 2020.
- ^ „Access list” (PDF). UEFA.com. 30. 7. 2020.
- ^ „1997/98: Seventh heaven for Madrid”. UEFA. 30. 4. 2010. Pristupljeno 8. 7. 2010.
- ^ „Liverpool get in Champions League”. BBC Sport. 10. 6. 2005. Pristupljeno 8. 7. 2010.
- ^ „Regulations of the UEFA Champions League 2007/08” (PDF). UEFA. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 3. 2007. g. Pristupljeno 7. 7. 2010.
- ^ Vieli, André, ur. (oktobar 2005). „A brand-new trophy” (PDF). UEFA Direct. UEFA (42): 8. Pristupljeno 7. 7. 2010.
- ^ „Regulations of the UEFA Champions' League 2009/10” (PDF). UEFA. Pristupljeno 20. 10. 2012.
- ^ Haslam, Andrew (27. 5. 2009). „Spain savour European pre-eminence”. UEFA. Pristupljeno 7. 7. 2010.
- ^ „UEFA Champions League – Statistics Handbook 2012/13” (PDF). UEFA. str. 141. Pristupljeno 22. 9. 2013.
- ^ „1973/74 Season”. UEFA. 15. 5. 1974. Pristupljeno 13. 5. 2020.
- ^ „1983/84: Kennedy spot on for Liverpool”. UEFA. 30. 5. 1984. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ „1985/86: Steaua stun Barcelona”. UEFA. 7. 5. 1986. Pristupljeno 13. 5. 2020.
- ^ „1987/88: PSV prosper from Oranje boom”. UEFA. 25. 5. 1988. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ „1990/91: Crvena Zvezda spot on”. UEFA. 29. 5. 1991. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ „1995/96: Juve hold their nerve”. UEFA. 22. 5. 1996. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ „2000/01: Kahn saves day for Bayern”. UEFA. 23. 5. 2001. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ „2002/03: Shevchenko spot on for Milan”. UEFA. 28. 5. 2003. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ „2004/05: Liverpool belief defies Milan”. UEFA. 25. 5. 2005. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ „2007/08: Fate favours triumphant United”. UEFA. 21. 5. 2008. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ „Shoot-out win ends Chelsea's long wait for glory”. UEFA. 19. 5. 2012. Pristupljeno 19. 5. 2012.
- ^ „Spot-on Real Madrid defeat Atlético in final again”. UEFA. 28. 5. 2016. Pristupljeno 29. 5. 2016.
- ^ Sport, Sky. „Uefa, Final Eight di Champions a Lisbona”. sport.sky.it. Pristupljeno 25. 4. 2022.
- ^ „Venues for Round of 16 matches confirmed”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 9. 7. 2020. Pristupljeno 25. 4. 2022.
- ^ „UEFA Champions League final to move to Portugal to allow 6,000 fans of each team to attend”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 13. 5. 2021. Pristupljeno 25. 4. 2022.
- ^ „UEFA competitions to resume in August”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. 6. 2020. Pristupljeno 17. 6. 2020.
- ^ „Decisions from today’s extraordinary UEFA Executive Committee meeting”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 25. 2. 2022. Pristupljeno 25. 4. 2022.
- ^ a b „Venues appointed for club competition finals”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 16. 7. 2021. Pristupljeno 25. 4. 2022.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „European Champions' Cup”. RSSSF. 31. 5. 2012. Pristupljeno 25. 12. 2020.
- „European Champion Clubs' Cup – History”. UEFA. Pristupljeno 25. 12. 2020.