Stane Dolanc

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
stane dolanc
Stane Dolanc, 1978. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1925-11-16)16. novembar 1925.
Mesto rođenjaHrastnik, Kraljevina SHS
Datum smrti12. decembar 1999.(1999-12-12) (74 god.)
Mesto smrtiLjubljana, Slovenija
Profesijapravnik
Delovanje
Član KPJ od1944.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19441960.
Činpukovnik
Savezni sekretar za
unutrašnje poslove SFRJ
Period16. maj 198215. maj 1984.
PrethodnikFranjo Herljević
NaslednikDobroslav Ćulafić

Odlikovanja
Orden junaka socijalističkog rada

Stane Dolanc (Hrastnik, 16. novembar 1925 — Ljubljana, 12. decembar 1999) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Slovenije i junak socijalističkog rada. U periodu od 1982. do 1984. obavljao je dužnost Saveznog sekretara za unutrašnje poslove SFRJ.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 16. novembra 1925. u malom rudarskom mestu Hrastniku. Potiče iz siromašne porodice, otac mu je bio rudar, a majka domaćica. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a gimnaziju je pohađao u Ljubljani sve do 1941. godine.

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941. morao je da prekine školovanje u Ljubljani, jer se ona nalazila u italijanskoj, a njegova kuća u nemačkoj okupacionoj zoni. Školovanje je nastavio, 1942. u Gracu. Posle završene mature, 1944. odlazi u partizane, gde postaje član KP Slovenije.

Američki novinar jugoslovenskog porekla Duško Doder napomenuo je 1978. u svojoj knjizi „Jugosloveni”, da je tokom rata Dolanc bio član Hitlerjugenda.[1]

Posle završetka Drugog svetskog rata, ostaje u Jugoslovenskoj armiji (JA). Službovao je u Četrnaestoj slovenačkoj diviziji, u Vojvodini i Hrvatskoj. Kada je Četrnaesta divizija rasformirana, 1947. prekomandovan je u Zadar. Do početka 1950-ih predavao je političku ekonomiju na Višoj artiljerijskoj školi JNA. Potom se vraća u Novo Mesto, gde stupa na dužnost zamenika tužioca Ljubljanskog korpusa.

Dolanc je želeo da nastavi školovanje, ali pošto mu pretpostavljeni to nisu dozvolili, odlučio se da „ilegalno” studira pravo na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Ubrzo je otkriven i pozvan na raport, ali mu je čin spasla desetka u indeksu, posle čega mu je dozvoljeno da nastavi studije. Studirao je pravo u Ljubljani, a potom političke nauke i sociologiju u Rimu, Parizu i Moskvi.

Posle diplomiranja, postao je oficir Kontraobaveštajne službe (KOS) u Zagrebu. Godine 1960. u činu pukovnika KOS-a, napustio je JNA i postao direktor, tada osnovane, Više škole političkih nauka u Ljubljani.[2]

Za člana Centralnog komiteta izabran je 1965, a 1966. za člana Predsedništva Saveza komunista Slovenije. Kao sekretar Univerzitetskog komiteta u Ljubljani, 1968. uspeo je da spreči studentski bunt u SR Sloveniji.

Na Devetom kongresu SKJ u Beogradu, marta 1969. izabran je za člana Izvršnog komiteta CK SKJ. Godine 1970. postao je sekretar Izvršnog biroa Predsedništva CK SKJ i na toj funkciji ostao devet godina. U periodu od 1979. do 1982. bio je član Predsedništva CK SKJ zadužen za koordinaciju sa CK SK Slovenije. Godine 1982. postao je Savezni sekretar za unutrašnje poslove SFRJ, a od 1984. član je Predsedništva SFRJ. Iz političkog i javnog života povukao se maja 1989. godine.

Mnogi su ga smatrali „drugim čovekom” SFRJ, naročito u poslednjim godinama vlasti Josipa Broza Tita. Bio je glavni organizator obračuna sa Maspokom i srpskim liberalima. Tokom nemira na Kosovu marta 1981. na konferenciji za štampu izneo je mnoštvo netačnih ocena, zbog čega je izazvao nesimpatije — Srbi su mu zamerili što je prećutao suštinu nemira, a Albanci mu nisu oprostili što je zataškao brutalnost milicije. Posle Titove smrti bio je u otvorenom sukobu sa Jovankom Broz, koja ga je osumnjičila kao glavnog krivca za njen razlaz sa Titom. Godine 1986. lično je zabranio njen intervju. Naročito je bio kritikovan zbog proganjanja disidenata.

Godine 1975. objavio je knjigu „SKJ i samoupravljanje” i potpisao nekoliko uvodnika za Titove biografije.

Umro je, od posledica moždanog udara, 12. decembra 1999. u Ljubljani. Sahranjen je u selu Gozd Martuljek, kod Kranjske Gore, u kome je proveo poslednje godine svog života.

Odlikovan je sa nekoliko jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Ordenom junaka socijalističkog rada.

Fotogalerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970.  COBISS.SR 4897031