Turahan-beg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Turahan-beg (tur. Turahan Bey) je bio osmanski vojskovođa i namesnik Tesalije od 1423. do 1456. godine. On je udž-beg (tur. uç-bey).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jugoistočna Evropa 1444. godine

Ne zna se ništa i ranom životu Turahan-bega kao ni tačna godina rođenja. Bio je din Jigit paše (Pašaita) koji je 1392. godine osvojio Skoplje i bio prvi osmanski upravnik Bosanskog krajišta. Turahan se prvi put u izvorima pominje 1413. godine kao upravnik Vidina, a zatim 1422. godine u borbi protiv vizantijskog namesnika Lamije, Kantakuzina Strabomita. Bio je jedan od pristalica Mustafe Čelebija tokom borbe protiv Mehmeda I i Murata II. Početkom 1423. godine postao je turski namesnik Tesalije. Svoju prvu veliku ekspediciju poveo je maja ili juna iste godine ka Peloponezu. Njegova vojska porušila je nedavno obnovljeni bedem Heksamileon i opustošila je unutrašnjost poluostrva. Turahan napada neke vizantijske gradove kao što su Mitras, Leontari, Gardiki, Dabija. Ubrzo zatim, vizantijski istoričar Duka izveštava o prisustvu Turahana na obalama Crnog mora. Otprilike u isto vreme Turahan vodi kampanju u Epiru protiv lokalnih albanskih plemena. Učestvuje u gušenju Albanske pobune zajedno sa Ali-begom i Isak-begom. Pobunu je predvodio Đorđe Arijanit Komnin i Andrija Topija. Vizantijski despoti Moreje uspeli su da obnove svoj položaj. U sledećih nekoliko godina preuzeli su vlast nad čitavim Peloponezom. Međutim, Turahan je 1431. godine ponovo napao. Zauzeo je Tebu 1435. godine kako bi sprečio da ona padne u ruke Grka. Novembra 1443. godine Turahan je uzeo učešća u Dugoj vojni boreći se protiv krstaša Janoša Hunjadija u bici kod Niša. Bitka je završena turskim porazom. Pri povratku u Sofiju, Turahan i Kasim-paša (rumelijski beglerbeg) spalili su sva sela između Niša i Sofije. Turahan je ubedio sultana Murata da napusti Sofiju. Krstaši su zaustavljeni bitkom kod Zlatice, a pri povratku odnose pobedu u Kunovičkoj bici. Savremeni turski izvori krive rivalstvo Turahana i Kasima za turski poraz, dok neki čak tvrde da je srpski despot Đurađ Branković potkupio Turahana kako ovaj ne bi učestvovao u borbi. Turahan je pao u nemilost sultana koji ga je proterao u zatvor u Tokatu. Turahan je ubrzo pomilovan. Učestvovao je u Muratovoj kampanji protiv Morejske despotovine 1446. godine. Moreja je tom prilikom prihvatila vazalne obaveze prema sultanu. Početkom oktobra 1452. godine Turahan i njegovi sinovi, Ahmed i Omer, vode veliku kampanju na Peloponez. Sultan Mehmed II im je naredio da spreče morejske despote Tomu i Dimitrija da pomognu vizantijskom caru Konstantinu tokom opsade Carigrada (1453). Turahanov sin Ahmed je zarobljen i utamničen u Mistri. Pad Carigrada doveo je do pobune lokalnih albanskih plemena protiv Tome i Dimitrija Paleologa. Turahanov sin Omer predvodi tursku vojsku koja je pomagala Dimitriju u borbi protiv Tome. Mehmed II je 1458. godine lično krenuo na Peloponez, nakon nove grčke pobune. Zauzeo je severozapadni deo Peloponeza na čije čelo je postavio Omera. Ostatak poluostrva zauzet je 1460. godine. Turahan se 1455. godine pominje u Jedrenu. Umro je ubrzo. Sahranjen je u blizini Uzun Koprua u Trakiji. Njegovi potomci bili su bogati vlasnici zemljišta u Tesaliji do kraja osmanske vlasti krajem 19. veka.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Babinger, Franz [1936]. "Turakhān Beg". In Houtsma, Martijn Theodoor. E.J. Brill's First Encyclopaedia of Islam, 1913–1936, Volume VIII. . Leiden: BRILL. 1987. pp. 876–878. ISBN 978-90-04-09794-0.