Pređi na sadržaj

Finale Svetskog prvenstva u fudbalu 1982.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Finale Svetskog prvenstva u fudbalu 1982.
Stadion Santijago Bernabeu, gde je održano finale
DogađajSvetsko prvenstvo u fudbalu 1982.
Datum11. jul 1982. (1982-07-11)
StadionStadion Santijago Bernabeu, Madrid
SudijaArnaoldo Čezar Koeljo (Brazil)
Posećenost90.000
1978.
1986.

Finale Svetskog prvenstva 1982. je bila fudbalska utakmica između Italije i Zapadne Nemačke da bi se odredio pobednik Svetskog prvenstva 1982. godine. Odigrana je 11. jula 1982. na stadionu Santjago Bernabeu u Madridu, a Italija je slavila rezultatom 3−1.

Nakon osvajanja prvenstava 1934.[1] i 1938,[2] Italija se nakon ove pobede izjednačila po broju titula sa rekorderom Brazilom. Italijan Paolo Rosi osvojio je Zlatnu kopačku kao najbolji strelac turnira i Zlatnu loptu kao najbolji igrač turnira (dodeljenu prvi put). Četrdesetogodišnji golman i kapiten Italije Dino Zof postao je najstariji igrač koji je osvojio Svetsko prvenstvo.[3]

Put do finala[uredi | uredi izvor]

Italija Runda Zapadna Nemačka
Protivnik Rezultat Prva runda Protivnik Rezultat
 Poljska 0–0 Utakmica 1  Alžir 1–2
 Peru 1–1 Utakmica 2  Čile 4–1
 Kamerun 1–1 Utakmica 3  Austrija 1–0
Tim Od. D N I DG PG GR Bod.
 Poljska 3 1 2 0 5 1 +4 4
 Italija 3 0 3 0 2 2 0 3
 Kamerun 3 0 3 0 1 1 0 3
 Peru 3 0 2 1 2 6 −4 2
Konačan plasman u grupama
Tim Od. D N I DG PG GR Bod.
 Zapadna Nemačka 3 2 0 1 6 3 +3 4
 Austrija 3 2 0 1 3 1 +2 4
 Alžir 3 2 0 1 5 5 0 4
 Čile 3 0 0 3 3 8 −5 0
Protivnik Rezultat Druga runda Protivnik Rezultat
 Argentina 2–1 Utakmica 1  Engleska 0–0
 Brazil 3–2 Utakmica 2  Španija 2–1
Tim Od. D N I DG PG GR Bod.
 Italija 2 2 0 0 5 3 +2 4
 Brazil 2 1 0 1 5 4 +1 2
 Argentina 2 0 0 2 2 5 −3 0
Konačan plasman u grupama
Tim Od. D N I DG PG GR Bod.
 Zapadna Nemačka 2 1 1 0 2 1 +1 3
 Engleska 2 0 2 0 0 0 0 2
 Španija 2 0 1 1 1 2 −1 1
Protivnik Rezultat Polufinale Protivnik Rezultat
 Poljska 2–0  Francuska 3–3 (prod.) (5–4 pen.)

Utakmica[uredi | uredi izvor]

Rezime[uredi | uredi izvor]

Posle prvog poluvremena bez golova tokom kojeg je Antonio Kabrini promašio penal, Paolo Rosi je prvi postigao gol, pogodivši odskočni centaršut Klaudija Đentilea sa desne strane iz neposredne blizine. Marko Tardeli je zatim pogodio sa ivice šesnaesterca niskim udarcem levom nogom pre nego što je Alesandro Altobeli, na kraju kontranapada krilnog igrača Bruna Kontija, postigao gol za 3–0 sa još jednim niskim udarcem levom nogom. Činilo se da je vođstvo Italije sigurno, ohrabrujući italijanskog predsednika Sandra Pertinija da mahne srednjim prstom sa tribina ka kamerama u razigranom maniru „neće nas sada uhvatiti”. Paul Brajtner je postigao gol za Zapadnu Nemačku u 83. minutu, šutirajući nisko pored golmana sa desne strane, ali je Italija uspela da osvoji svoju prvu titulu Svetskog prvenstva u 44 godine, a svoju treću ukupno sa pobedom od 3–1.[4]

Detalji[uredi | uredi izvor]

Italija 3–1 Zapadna Nemačka
Rosi Gol 57
Tardeli Gol 69
Altobeli Gol 81
Izveštaj Brajtner Gol 83
Italija
Zapadna Nemačka
G 1 Dino Zof (k)
O 7 Gaetano Širea
O 6 Klaudio Đentile
O 5 Fulvio Kolovati
O 3 Đuzepe Bergomi
O 4 Antonio Kabrini
S 13 Gabrijele Orijali Žuti karton 73
S 14 Marko Tardeli
N 16 Bruno Konti Žuti karton 31
N 19 Frančesko Gracijani Izašao iz igre — zamenjen 7
N 20 Paolo Rosi
Izmene:
G 12 Ivano Bordon
S 10 Đuzepe Dosena
S 11 Đampjero Marini
S 15 Franko Kauzio Ušao u igru 89
N 18 Alesandro Altobeli Ušao u igru 7 Izašao iz igre — zamenjen 89
Selektor:
Enco Bercot
G 1 Harald Šumaher
O 15 Uli Štilike Žuti karton 73
O 4 Karlhajnc Ferster
O 5 Bernd Ferster
O 20 Manfred Kalc
O 2 Hans Peter Brigel
S 6 Volfgang Dremler Žuti karton 61 Izašao iz igre — zamenjen 62
S 3 Paul Brajtner
N 11 Karl Hajnc Rumenige (k) Izašao iz igre — zamenjen 70
N 7 Pjer Litbarski Žuti karton 88
N 8 Klaus Fišer
Izmene:
G 21 Bernd Franke
O 12 Vilfrid Hanes
S 10 Hansi Miler Ušao u igru 70
S 14 Feliks Magat
N 9 Horst Hrubeš Ušao u igru 62
Selektor:
Jup Derval
Pomoćne sudije:


Abraham Klajn (Izrael)
Vojteh Hristov (Čehoslovačka)

Pravila
  • 90 minuta
  • 30 minuta produžetka ako je potrebno
  • Doigravanje ako je i dalje nerešeno
  • Navedeno je pet izmena, od kojih se dve mogu koristiti

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Delight for the Azzurri as home advantage tells”. Fifa.com. Arhivirano iz originala 20. 12. 2013. g. Pristupljeno 13. 6. 2014. 
  2. ^ „Pozzo the mastermind as Italy retain their crown”. Fifa.com. Arhivirano iz originala 20. 12. 2013. g. Pristupljeno 13. 6. 2014. 
  3. ^ „World Cup Hall of Fame: Dino Zoff”. SportsIllustrated.CNN.com. Sports Illustrated. Arhivirano iz originala 12. 9. 2005. g. Pristupljeno 13. 6. 2014. 
  4. ^ „Sparkling Italy spring ultimate upset”. Glasgow Herald. 12. 7. 1982. Pristupljeno 30. 4. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]