Hokon VI Norveški

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hokon VI Norveški
Kraljevski pečat Hokona VI
Lični podaci
Puno imeHokon Magnuson
Datum rođenja1340.
Mesto rođenjaŠvedska, Švedska
Datum smrti1380.
Mesto smrtiOslo, Norveška
Porodica
SupružnikMargareta I Danska
PotomstvoOlaf II Danski
RoditeljiMagnus IV Švedski
Blanka od Namura
DinastijaBjalbo
Kralj Švedske
Period1362. - 1363.
PrethodnikMagnus IV Švedski
NaslednikAlbrekt Švedski
Kralj Norveške
Period1363. - 1380.
PrethodnikMagnus IV Švedski
NaslednikOlaf II Danski
SavladarMagnus IV Švedski

Hokon VI Norveški, Hokon Švedski ili Hokon Magnuson (1340 - 1380, Oslo) je bio švedski (1362—1364) i norveški kralj (1343—1380) iz dinastije Bjalbo (Folkung [1]).

Otac mu je bio kralj Švedske i Norveške Magnus IV Švedski, a majka Blanka od Namura.

Godine 1343. otac ga je proglasio za norveškog kralja, a 1362. za švedskog kralja. Magnusova spoljna politika, usmerena protiv Novgoroda, bila je neuspešna i nije mu donela ništa drugo sem dugova. On je uzimao zajmove i od papa, i pošto ih nije vratio, bio je isključen iz crkve. Aristokratija, nezadovoljna njime, više puta je dizala ustanke protiv njega i, najzad, je zbacila njega i Hokona 1363. godine. Na presto u Švedskoj je bio izabran Albreht, sin meklenburškog vojvode [1].

Ipak, Norveška je do 1371. ostala u personalnoj uniji sa Švedskom jer je od nje zavisila u snabdevanju žitom i tako bila prinuđena da joj se potčini. Ova personalna unija nije vršila primetni uticaj na uređenje Norveške, koja je sačuvala svoje staro pravo i političku organizaciju [2].

Za vreme njegove vladavine plemstvo je bilo dominantno u Norveškoj [3].

Prostrano Norveško carstvo se nastavilo da se smanjuje za vreme njegove vladavine. Island je ostao skandinavska zemlja koja je imala sopstvenu kulturu i ustanove. I mada je vlast Skandinavaca nad Grenlandom bila slaba, niko nije pokazao interesovanje za ovu pustu zemlju [3].

Umro je 1380. godine i na norveškom prestolu ga je nasledio njegov maloletni sin Ulav, koji je 1375. postao kralj Danske, a Hokonova supruga Margareta je kao regentkinja vladala obema državama [4].

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Birger Jarl
 
 
 
 
 
 
 
8. Magnus III Ladulos
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Ingeborg Eriksdotter of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
4. Eric, Duke of Södermanland
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Gerhard I, Count of Holstein-Itzehoe
 
 
 
 
 
 
 
9. Helvig of Holstein
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Elisabeth of Mecklenburg
 
 
 
 
 
 
 
2. Magnus IV Švedski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Magnus VI Zakonoispravitelj
 
 
 
 
 
 
 
10. Hokon V Magnuson
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Ingeborg of Denmark
 
 
 
 
 
 
 
5. Ingeborg of Norway
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Günther, Count of Arnstein
 
 
 
 
 
 
 
11. Euphemia of Rügen
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Hokon VI Norveški
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Vilijam od Dampjera
 
 
 
 
 
 
 
12. Gi od Dampjera
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Margaret II of Flanders
 
 
 
 
 
 
 
6. John I, Marquis of Namur
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Henrik V, grof od Luksemburga
 
 
 
 
 
 
 
13. Isabelle of Luxembourg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Margareta od Bara
 
 
 
 
 
 
 
3. Blanche of Namur
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Robert II od Artoa
 
 
 
 
 
 
 
14. Filip od Artoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Amicie de Courtenay
 
 
 
 
 
 
 
7. Marie of Artois
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Žan II, vojvoda Bretanje
 
 
 
 
 
 
 
15. Blanš od Bretanje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Beatrice of England
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]