Spelta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Spelta
Spelt.jpg
Научна класификација edit
Царство: Plantae
Кладус: Tracheophytes
Кладус: Angiospermae
Кладус: Monocotyledones
Кладус: Commelinids
Ред: Poales
Породица: Poaceae
Потпородица: Pooideae
Род: Triticum
Врста:
T. spelta
Биномно име
Triticum spelta
Синоними[1]
  • Spelta vulgaris Ser.
  • Triticum arias Clemente
  • Triticum elymoides Hornem.
  • Triticum forskalei Clemente
  • Triticum palmovae G.I.Ivanov
  • Triticum rufescens Steud. nom. inval.
  • Triticum speltiforme Seidl ex Opiz
  • Triticum speltoides Flaksb. nom. inval.
  • Triticum zea Host
  • Zeia spelta (L.) Lunell

Spelta (Triticum spelta; Triticum dicoccum, Krupnik, krupnica ili pir)[2][2] je vrsta pšenice koja se uzgaja od 5000. godine pre nove ere.[3]

Od bronzanog doba pa sve do srednjeg veka predstavljala je važnu životnu namirnicu u mnogim delovima Evrope. Danas je to reliktna vrsta koja se uglavnom uzgaja u centralnoj Evropi i severnoj Španiji. Često se smatra podvrstom obične pšenice (Triticum aestivum) s kojom je u bliskom srodstvu, i u tom slučaju njeno botaničko ime bilo bi Triticum aestivum subsp. spelta. Heksaploidna je pšenica, što znači da ima šest setova hromozoma.

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Spelta ima složenu istoriju. To je vrsta pšenice poznata na osnovu genetskih dokaza da je nastala kao prirodni hibrid domaće tetraploidne pšenice kao što je pšenica emer i divlja kozja trava Aegilops tauschii. Ova hibridizacija se morala desiti na Bliskom istoku, jer tu raste Aegilops tauschii, i verovatno se desila pre pojave obične ili hlebne pšenice (Triticum aestivum, heksaploidni, slobodnomlaćeni derivat spelte) u arheološkom zapisu pre oko 8.000 godina.

Genetski dokazi pokazuju da pšenica spelta takođe može nastati kao rezultat hibridizacije hlebne pšenice i emer pšenice, iako samo u nekom trenutku nakon početne hibridizacije Aegilops - tetraploidne pšenice. Mnogo kasnija pojava spelte u Evropi bi stoga mogla biti rezultat kasnije, druge, hibridizacije između emera i hlebnog žita. Nedavni DNK dokazi podržavaju nezavisno poreklo evropskog spelta kroz ovu hibridizaciju.ation.[4][5] Trenutno nije razjašnjeno da li spelt ima dva odvojena porekla u Aziji i Evropi ili jedno poreklo na Bliskom istoku.[4][6]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorija spelte je dosta kompleksna. Genetski dokazi ukazuju na to da se radi o hibridu tetraploidnih pšenica. Ova hibridizacija se najverovatnije desila na Bliskom istoku, i to pre pojave obične ili hlebne pšenice (Triticum aestivum).

Prema grčkoj mitologiji, speltu je Grcima poklonila boginja Demetra. Najraniji arheološki nalazi o spelti potiču iz Južnog Kavkaza, severoistočno od Crnog mora (5. milenijum pre nove ere), mada su najbrojniji i najbolje dokumentovani nalazi zabeleženi u Evropi. Ostaci spelte pronađeni su na nekim neolitskim lokalitetima u centralnoj Evropi[7][8] (2500–1700. pre nove ere). Tokom bronzanog doba spelta je bila široko rasprostranjena u centralnoj Evropi. U gvozdenom dobu (750–15. pre nove ere) postaje glavna vrsta pšenice u južnoj Nemačkoj i Švajcarskoj.

U srednjem veku je uzgajana u delovima Švajcarske, Tirola, Nemačke, severne Francuske i južne Holandije[9]. U 9. veku pre n. e. postaje glavni usev u Evropi, verovatno zbog svoje ljuske koja štiti zrno, zbog čega se bolje prilagođava hladnijoj klimi od ostalih žitarica, a samim tim je i pogodnija za skladištenje.

U Srbiji počinje da se uzgaja početkom prošlog veka, prvenstveno u brdsko-planinskim područjima.

Nutritivna vrednost[uredi | uredi izvor]

Spelta, nekuvana
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz)
Energija1.415 kJ (338 kcal)
70,19 g
Skrob53,92 g
Prehrambeno vlakno10,7 g
2,43 g
Polinezasićene1.258 g
14,57 g
Vitamini
Tiamin (B1)
(32%)
0,364 mg
Riboflavin (B2)
(9%)
0,113 mg
Niacin (B3)
(46%)
6,843 mg
Vitamin B6
(18%)
0,23 mg
Folat (B9)
(11%)
45 μg
Vitamin E
(5%)
0,79 mg
Minerali
Kalcijum
(3%)
27 mg
Gvožđe
(34%)
4,44 mg
Magnezijum
(38%)
136 mg
Mangan
(143%)
3 mg
Fosfor
(57%)
401 mg
Kalijum
(8%)
388 mg
Natrijum
(1%)
8 mg
Cink
(35%)
3,28 mg
Ostali konstituenti
Voda11,02 g

Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle.

Sadrži 338 kalorija na 100 grama. Odličan je izvor proteina, dijetetskih vlakana, B vitamina i brojnih minerala. Jako je bogata manganom (143% DV), fosforom (57% DV) i niacinom (46% DV). Sadržaj ugljenih hidrata je oko 70%, dijetetskih vlakana 11%, dok je procenat masti nizak.

Spelta sadrži gluten pa je pogodna za pečenje, ali se ne preporučuje osobama koje su intolerantne na gluten.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Plant List: A Working List of All Plant Species, Приступљено 11. 5. 2016 
  2. ^ а б Triticum spelta. Germplasm Resources Information Network (GRIN). ARS, USDA. Приступљено 11. 12. 2017. 
  3. ^ Извори за научна истраживања сродности врста пшенице: нпр. P. Bertin, D. Grégoire, S. Massart, D. de Froidmont: High level of genetic diversity among spelt germplasm revealed by microsatellite markers., из „Генома“ (Genome) 47, 2004, стр. 1043–1054
  4. ^ а б Blatter, R.H.; Jacomet, S.; Schlumbaum, A. (јануар 2004). „About the Origin of European Spelt ( Triticum spelta L.): Allelic Differentiation of the HMW Glutenin B1-1 and A1-2 Subunit Genes” (PDF). Theoretical and Applied Genetics. 108 (2): 360—367. S2CID 26586515. doi:10.1007/s00122-003-1441-7. 
  5. ^ De Oliveira, Romain; Rimbert, Hélène; Balfourier, François; Kitt, Jonathan; Dynomant, Emeric; Vrána, Jan; Doležel, Jaroslav; Cattonaro, Federica; Paux, Etienne; Choulet, Frédéric (18. 8. 2020). „Structural Variations Affecting Genes and Transposable Elements of Chromosome 3B in Wheats”. Frontiers in Genetics. 11: 891. doi:10.3389/fgene.2020.00891Слободан приступ. 
  6. ^ Ehsanzadeh, Parviz (децембар 1998). „Agronomic and Growth Characteristics of Spring Spelt Compared to Common Wheat (thesis)” (PDF). ecommons.usask.ca. National Library of Canada. Архивирано из оригинала (PDF) на датум 08. 01. 2017. Приступљено 7. 1. 2017. 
  7. ^ Belton, Peter S.; Taylor, John R. N. (2002-07-10). Pseudocereals and Less Common Cereals: Grain Properties and Utilization Potential (на језику: енглески). Springer Science & Business Media. ISBN 978-3-540-42939-5. 
  8. ^ „Plant remains from a Bell Beaker site in Switzerland, and the beginni…”. archive.vn. 2012-12-27. Архивирано из оригинала на датум 27. 12. 2012. Приступљено 2020-05-19. 
  9. ^ Bakels, Corrie C. (2005-06-21). „Crops produced in the southern Netherlands and northern France during the early medieval period: a comparison”. Vegetation History and Archaeobotany. 14 (4): 394—399. ISSN 0939-6314. doi:10.1007/s00334-005-0067-x. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]