Afrički drvni ljuskavac
| Afrički drvni ljuskavac | |
|---|---|
| |
| vrste iz roda Phataginus | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Red: | Pholidota |
| Podred: | Eupholidota |
| Natporodica: | Manoidea |
| Porodica: | Manidae |
| Potporodica: | Phatagininae Gaubert, 2017[3] |
| Rod: | Phataginus Rafinesque, 1820[2] |
| Tipska vrsta | |
| Phataginus tricuspis Rafinesque, 1820
| |
| Vrste | |
| |
| rasprostranjenost savremenih vrsta | |
| Sinonimi[4][5] | |
Afrički drvni ljuskavac ili afrički ljuskavac penjač (lat. Phataginus, [Fataginus] — „ljuskavac”) je rod ljuskavaca, iz potporodice mali afrički ljuskavci (lat. Phatagininae) unutar porodice Manidae, koji nastanjuje područje podsaharske Afrike.[11][7][1][12][13][14] Ovaj rod uključuje dvije živuće vrste ljuskavaca.[15]
Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]
| Potporodica: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
|---|---|---|
| Phatagininae |
|
ljuskavci |
| Rod: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
|---|---|---|
| Phataginus | francuskog termina fatagin (franc. phatagin). Ovaj termin vodi porijeklo od lokalnog naziva za ljuskavce fatagin ili fatagen sa prostora Istočnih Indija, kojeg je 1763. godine prihvatio francuski prirodnjak Bufon. | ljuskavac |
Opis[uredi | uredi izvor]
Vrste iz roda Phataginus žive na uglavnom na drveću i više su prilagođene ovom načinu života nego drugi afrički ljuskavci.[16] Odnos dužina glave naprema tjelu i repu kod ovi vrsta ljuskavaca je <1, dok je kod drugih ljuskavaca >1. Dlake između ljuski i na ostatku tjela kod ovi vrsta su rijetke i kratke. Zadnja ivica ljuski, u srednjem redu na gornjoj strani repa, se završava sa tri vrha. Gornji dio prednji stopala je dlakav i nije pokriven ljuskama. Gornji dio zadnji stopala (gledano sa leđa) nije pokriven ljuskama, sa dlakavom zonom prisutnom između osnove kandži i ljuski zadnji stopala. Osnova prve kandže na prednjim i zadnjim stopalima je iza osnove pete kandže. Dužina treće kandže na prednjim stopalima je dvostruko duža od dužine druge i četvrte kandže. Ove vrste ne posjeduju ušne školjke.[1]
Evolucija[uredi | uredi izvor]
Prema genetskim istraživanjima, unutar afričke grane ljuskavaca, mali afrički ljuskavci (potporodica Phatagininae) su se odvojili od veliki afrički ljuskavaca (potporodica Smutsiinae) oko 22,9 miliona godina.[1] Oko 13,3 miliona godina preci današnje dvije vrste drvni ljuskavaca su se odvojili jedni od drugih, formirajući nove vrste.[1]
Sistematika[uredi | uredi izvor]
Istorija klasifikacije[uredi | uredi izvor]
U prošlosti je ovaj rod, kao podrod, bio uvrštavan unutar roda Manis, ali je kasnije prepoznat kao zasebna grupa.[17] Jedno vrijeme su ovaj rod i potporodica (tada kao pleme) bili uvršteni unutar potporodice Smutsiinae,[7][18][19] no kasnije su uvršteni kao bliski srodnici te potporodice.[1]
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
| Vrste: | Rasprostranjenost: | Vremenski raspon: |
|---|---|---|
| P. tetradactyla (Linnaeus, 1766) (dugorepi ljuskavac) |
 Angola (pokrajina Kabinda) DR Kongo (sjeverni dio Konga i pokrajina Centralni Kongo) Gabon Gana (jug Gane) Gvineja (jug Gvineje) Ekvatorijalna Gvineja (i ostrvo Bioko) Kamerun (jug Kameruna) Liberija Nigerija (jug Nigerije) Obala Slonovače (južni dio) Republika Kongo Sijera Leone Centralnoafrička Republika (jugozapadni dio)
|
13,3 mil. god. do danas |
| P. tricuspis (Rafinesque, 1820) (belotrbi ljuskavac) |
Angola Benin (jug Benina) Burundi DR Kongo Gabon Gana (jug Gane) Gvineja Gvineja Bisao Ekvatorijalna Gvineja (i ostrvo Bioko) Zambija (sjeverni dio oko jezera Mveru i Tanganjika) Južni Sudan (jugozapadni dio) Kamerun Kenija (zapadni dio) Liberija Nigerija Obala Slonovače Republika Kongo Ruanda Sijera Leone Tanzanija (na sjeveru uz Viktorijino jezero i na zapadu iz jezero Tanganjika) Togo (jug Togoa) Uganda Centralnoafrička Republika Čad (jug Čada)
|
13,3 mil. god. do danas |
Filogenija[uredi | uredi izvor]
Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Phataginus.[1][16][18][19][20]
| Pholidotamorpha |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| (Pholidota sensu lato) |
Vremenska rasprostranjenst[uredi | uredi izvor]
Unutar porodice Manidae[uredi | uredi izvor]
Unutar roda Phataginus[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359
- ^ Rafinesque, Constantine Samuel (1821). „Sur le genre Manis et description d'une nouvelle espèce: Manis ceonyx”. Annales générales des sciences physiques, Brux. 7: 214–21.
- ^ Gaubert P., Patel R. P., Veron G., Goodman S. M., Willsch M., Vasconcelos R., Lourenço A., Sigaud M., Justy F., Joshi B. D., et al. (2017) "Phylogeography of the small Indian civet and origin of introductions to Western Indian Ocean islands." Journal of Heredity, Volume 108, Issue 3, Pages 270–279
- ^ Mikko's Phylogeny Archive: MANIDAE – Recent pangolins
- ^ Martha E. Health (1992) "Manis pentadactyla", The America Society of Mammalogists, in Mammalian Speacies No. 414, pp. 1-6, 3 figs.
- ^ Pocock R. I. (1924) "The external characters of the pangolins (Manidae)." Proc. Zool. Soc. London 707–723
- ^ a b v McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015.
- ^ Gray, J. E. (1865). „Revision of the genera and species of entomophagous Edentata, founded on the examination of the specimens in the British Museum”. Proceedings Zoological Society: 359—386.
- ^ Rafinesque, Constantine Samuel (1815). „Analyse de la Nature ou tableau de l'univers et des corps organisés”. Palermo, Aux dépens de l'auteur, 223 pp.
- ^ Fitzinger, L. J. (1872) "Die natürliche Familie der Schuppenthiere (Manes)." Sitzungsberichte der mathematisch-naturwissenschaftlichen Classe der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften 65(1): 9–83
- ^ U. Rahm (1956.) "Notes on pangolins of the Ivory Coast." Journal of Mammalogy 37(4):531-537
- ^ D. M. Alba, A. S. Hammond, V. Vinuesa and I. Casanovas-Vilar (2018) "First record of a Miocene pangolin (Pholidota, Manoidea) from the Iberian Peninsula." Journal of Vertebrate Paleontology 38(1):e1424716
- ^ Gaudin, Timothy J.; Gaubert, Philippe; Billet, Guillaume; Hautier, Lionel; Ferreira-Cardoso, Sérgio; Wible, John R. (1. 1. 2020), Challender, Daniel W. S.; Nash, Helen C.; Waterman, Carly, ur., „Chapter 1 - Evolution and morphology”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 5—23, ISBN 978-0-12-815507-3, doi:10.1016/b978-0-12-815507-3.00001-0, Pristupljeno 26. 2. 2020
- ^ Gaubert, Philippe; R. Wible, John; P. Heighton, Sean; J. Gaudin, Timothy (2020), „Chapter 2 - Phylogeny and systematics”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 25—39, doi:10.1016/B978-0-12-815507-3.00002-2
- ^ „Taxonomic Swap 25736”. iNaturalist. 2017-10-08. Pristupljeno 2019-09-17.
- ^ a b du Toit, Z.; du Plessis, M.; Dalton, D. L.; Jansen, R.; Paul Grobler, J.; Kotzé, A. (2017). „Mitochondrial genomes of African pangolins and insights into evolutionary patterns and phylogeny of the family Manidae”. BMC Genomics. 18 (1): 746. PMC 5609056
. PMID 28934931. doi:10.1186/s12864-017-4140-5 .
- ^ Schlitter, D. A. (2005). „Order Pholidota”. Ur.: Wilson, Don E.; Reeder, D. M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 531. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- ^ a b Gaudin, Timothy (28. 8. 2009). „The Phylogeny of Living and Extinct Pangolins (Mammalia, Pholidota) and Associated Taxa: A Morphology Based Analysis” (PDF). Journal of Mammalian Evolution. Heidelberg, Germany: Springer Science+Business Media. 16 (4): 235—305. doi:10.1007/s10914-009-9119-9. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 14. 5. 2015.
- ^ a b Kondrashov, Peter; Agadjanian, Alexandre K. (2012). „A nearly complete skeleton of Ernanodon (Mammalia, Palaeanodonta) from Mongolia: morphofunctional analysis”. Journal of Vertebrate Paleontology. 32 (5): 983—1001. ISSN 0272-4634. doi:10.1080/02724634.2012.694319.
- ^ Du Toit, Z.; Grobler, J. P.; Kotzé, A.; Jansen, R.; Brettschneider, H.; Dalton, D. L. (2014). „The complete mitochondrial genome of Temminck's ground pangolin (Smutsia temminckii; Smuts, 1832) and phylogenetic position of the Pholidota (Weber, 1904)”. Gene. 551 (1): 49—54. PMID 25158133. doi:10.1016/j.gene.2014.08.040.
