Đuro Đapić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
đuro đapić
Lični podaci
Datum rođenja(1920-09-10)10. septembar 1920.
Mesto rođenjaGornji Bitelić, kod Sinja, Kraljevina SHS
Datum smrtijun 1943.(1943-06-00) (22 god.)
Mesto smrtiblizina manastira Pive, ND Crna Gora
Profesijazemljoradnik
Delovanje
Član KPJ odsredine 1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
U toku NOBpolitički komesar
Dinarske NOP grupe
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Đuro Đapić Đureta (Gornji Bitelić, kod Sinja, 10. septembar 1920 — blizina manastira Pive, jun 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 10. septembra 1920. godine u podinarskom selu Gornji Bitelić, u siromašnoj srpskoj seljačkoj porodici. U selu nije bilo osnovne škole, a zbog siromaštva otac ga nije mogao dati da pohađa školu u susednom selu već mu je, kao najstarijem detetu, poveravao poslove obrade zemlje i čuvanja stoke. Ipak, učio je da piše sa svojim vršnjacima i rođacima. Već u sedamnaestoj godini počeo je da druguje s komunistima iz Bitelića, jednog od revolucionarnih žarišta sinjskog područja. Godine 1939, postao je sekretar omladinske grupe svoga sela. Stupivši u organizovani revolucionarni pokret, u proleće 1939. godine, s vrlo dobrim uspehom, privatno u Sinju, je položio četiri razreda osnovne škole. Neposredno pred napad fašističkih sila na Jugoslaviju, Đuro je širio uticaj Komunističke partije Jugoslavije među omladinom Bitelića.

Posle kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, organizovao je i sam učestvovao u skupljanju oružja i municije i radio na pripremanju ustanka u svom kraju. Sredinom 1941. godine, primljen je u Komunističku partiju Jugoslavije. 9. avgusta 1941. godine, stupio je u Sinjski partizanski odred sa svojim drugovima. Učestvovao u napadu na ustaše i kidanju linija na cesti Sinj-Prolog kod Čilaša, i s odredom prešao u Kamešnicu.

Zbog stradanja Splitskog partizanskog odreda kod Košuta, partijsko rukovodstvo Dalmacije je obznanilo odluku da se nekompromitovani partizani privremeno vrate u svoja sela. Đuro je ostao u grupi partizana na Dinari, radeći na jačanju partijskih organizacija i na širenju bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda ovoga kraja. Poseban je bio njegov doprinos u upostavljanju i stalnom funkcionisanju veza Sinja s Bitelićem i Vrdovom zbog prihvaćanja novih boraca, naročito onih iz Primorja.

Posle uspešno izvedenih zadataka u selima Podinarja, Đapić je, odlukom Kotarskog komiteta KPJ za Sinj, sredinom decembra 1941. godine, postavljen za politkomesara Dinarske partizanske grupe (koja se zvala i Dinarski partizanski odred). S njome se istakao u napadu na italijansku kolonu, 3. januara 1942. godine na Čilašu, zatim u odbijanju napada jakih italijanskih snaga na slobodnu teritoriju Dinare, aprila 1942. godine, i u drugim borbama koje je vodio Srednjodalmatinski partizanski odred.

6. septembra 1942. godine, formiranjem Prve dalmatinske NOU brigade, Đuro je ušao u sastav njenog Prvog bataljona i postavljen za vodnika Prve čete. S ovom proslavljenom dalmatinskom jedinicom učestvovao je u svim borbama, a istakao se posebno kao bombaš u napadu na Jajce, 26. novembra 1942. godine, i u borbama za Prozor, sredinom februara 1943, u vreme Četvrte neprijateljske ofanzive. U prvom napadu je među prvima, sa svojom jurišnom grupom, pokidao neprijateljsku žičanu ogradu i probio se u grad.

Krajem maja 1943. godine, u borbama kod manastira Pive je bio teško ranjen u nogu i, nepokretan, prebačen u Centralnu bolnicu, koja se kretala s Trećom divizijom NOVJ. Nekoliko dana kasnije, između 10. i 12. juna 1943. godine, među mnogim ranjenicima NOVJ nemački fašisti su ubili teško ranjenog i nepokretnog Đuru Đapića Đuretu.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Cela Đurina porodica učestvovala je u Narodnooslobodilačkom pokretu. Oca su mu italijanski fašisti uhvatili u selu Hrvace, u proleće 1942. godine, gde je išao po partijskom zadatku i odveli u koncentracioni logor. Majka Boja mu je poginula u provođenju jednog od mnogih karavana po Dinari, u zimu 1943. godine. Sestra Milica, borac Treće dalmatinske udarne brigade, poginula je u jurišu.

Literatura[uredi | uredi izvor]