Beočin

Koordinate: 45° 11′ 32″ S; 19° 43′ 13″ I / 45.192333° S; 19.720206° I / 45.192333; 19.720206
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Beočin
Stambeni blok u Beočinu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBeočin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 7.839
 — gustina226/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 11′ 32″ S; 19° 43′ 13″ I / 45.192333° S; 19.720206° I / 45.192333; 19.720206
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina196 m
Površina35,6 km2
Beočin na karti Srbije
Beočin
Beočin
Beočin na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21300
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Beočin je gradsko naselje u opštini Beočin, u Južnobačkom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 7839 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Beočin je administrativno sedište opštine Beočin, koja pripada Južnobačkom okrugu, iako se celokupna teritorija opštine ne nalazi u Bačkoj, već u Sremu, ali zbog neposredne blizine regionalnog centra, Novog Sada (oko 15 km) se svrstava u bački okrug. Mesto se nalazi u severnom Sremu, na obroncima Fruške gore i desne strane Dunava.

Ovaj kraj je poznat po fabrici cementa Lafarž BFC (Lafarge BFC) [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. mart 2013) koji je pre zapošljavao oko 2.000 radnika, a sada u fabrici radi oko 350 ljudi.

Po popisu stanovništva iz 2002. godine Beočin ima 8.370 stanovnika. Većina stanovnika čine Srbi, postoji i manja zajednica Roma sa Kosova izbeglih 1990-ih godina.

Mesne zajednice[uredi | uredi izvor]

U sastavu naseljenog mesta Beočin postoje tri mesne zajednice: "Beočin Selo" (na jugu), "Beočin Grad" (na severu) i "Brazilija" (na zapadu). Naseljenom mestu Beočin pripada samo istočni deo mesne zajednice "Brazilija", dok je zapadni deo ove mesne zajednice u sastavu susednog naselja Čerević.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pravoslavna crkva u Beočinu

Naselje na sadašnjoj teritoriji Beočina se spominje prvi put u XVIII veku. 1839. godine je sagrađena fabrika cementa. Početkom XX veka nastalo je i naselje za radnike. Posle Drugog svetskog rata Beočin se širi na istok gradnjom višespratnih zgrada. Beočin postaje veći i važniji od Beočin sela, kao što će postati i važan centar za okolna sela. Zbog velikog priliva stanovništva, usled potražnje radnika za rad u fabrici cementa, u Beočinu ima malo starog lokalnog stanovništva.

Javni objekti[uredi | uredi izvor]

Ovde se nalaze OŠ „Jovan Grčić Milenko” Beočin, Srpska pravoslavna crkva u Beočinu, Crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Beočinu i Rimokatolička crkva Svete Barbare u Beočinu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Beočin živi 6221 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,3 godina (35,7 kod muškaraca i 38,8 kod žena). U naselju ima 2774 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 3.639
1953. 4.082
1961. 5.145
1971. 6.563
1981. 7.298
1991. 7.873 7.757
2002. 8.058 8.297
2011. 7.839
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
4.695 58,26%
Romi
  
1.019 12,64%
Jugosloveni
  
693 8,60%
Hrvati
  
507 6,29%
Mađari
  
182 2,25%
Slovaci
  
96 1,19%
Slovenci
  
75 0,93%
Crnogorci
  
56 0,69%
Rusini
  
25 0,31%
Nemci
  
24 0,29%
Muslimani
  
21 0,26%
Makedonci
  
19 0,23%
Albanci
  
16 0,19%
Rumuni
  
8 0,09%
Česi
  
5 0,06%
Bošnjaci
  
3 0,03%
Rusi
  
2 0,02%
Oseti
  
1 0,01%
Bugari
  
1 0,01%
nepoznato
  
53 0,65%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Sva naselja u opštini Beočin su povezana gradskim autobusima Novog Sada (brojevi od 77 do 84).[4]

Sever: Futog (preko Dunava skelom)
Zapad: Ilok, Bačka Palanka, Vukovar Beočin Istok: Sremska Kamenica, Petrovaradin, Novi Sad
Jug: Crveni Čot (najviši vrh Fruške gore), Sremska Mitrovica

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  4. ^ JGSP Novi Sad

Mape[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]