Gakovo

Koordinate: 45° 54′ 07″ S; 19° 03′ 36″ I / 45.901955° S; 19.060025° I / 45.901955; 19.060025
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gakovo
Pravoslavna crkva u Gakovu.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugZapadnobački
GradSombor
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.328
 — gustina39/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 54′ 07″ S; 19° 03′ 36″ I / 45.901955° S; 19.060025° I / 45.901955; 19.060025
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina96 m
Površina45,8 km2
Gakovo na karti Srbije
Gakovo
Gakovo
Gakovo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj25282
Pozivni broj025
Registarska oznakaSO

Gakovo je naselje u gradu Somboru, u Zapadnobačkom upravnom okrugu, u Srbiji. Nalazi se u blizini mađarske i hrvatske granice, na nadmorskoj visini od 92 m.

Prema popisu stanovništva iz 2022. godine u Gakovu je živelo 1309 stanovnika.

Položaj naselja[uredi | uredi izvor]

Gakovo se nalazi na severozapadu Bačke, između Sombora na jugu, Kruševlja, Stanišića i Riđice na severoistoku, Rastine na severu, i Bačkog Brega, Koluta i Bezdana na zapadu. U administrativnom smislu, naselju Gakovo pripada i naselje Kruševlje.

Ime[uredi | uredi izvor]

Srpski naziv naselja Gakovo usvojili su i Nemci i Mađari, koji su ga koristili u oblicima Gakowa (nemački) i Gákova (mađarski), mada su se u ovim jezicima koristili i nazivi Gaumarkt (nemački) i Gádor (mađarski).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na ovom terenu se od 1658. godine pominje istoimena pustara. Selo je formirano verovatno u prvoj polovini 18. veka i prema podacima iz 1728. godine bilo je nastanjeno Srbima. Godine 1748. ovamo se doseljavaju Nemci iz Apatina i Kruševlja. Jedan broj kolonista doseljen je i 1764. godine. U Gakovu su 1787. godine živela 1.522 stanovnika, a do 1910. godine broj stanovnika se popeo na 2.770. U ovo doba, većinu stanovništva u naselju činili su Nemci, a bilo je i nešto Srba i Mađara.

Ovde se nalazio logor Gakovo do 1948. godine.

Nakon proterivanja Nemaca posle Drugog svetskog rata, u selu je ostalo malo Srba i Hrvata, pa je prema popisu iz 1948. godine u njemu bilo samo 59 stanovnika. Popis nije registrovao oko 4.000 egejskih Bugara[1], koji su ovde privremeno boravili. Kasnije, posle iseljavanja egejskih Bugara, u naselje se doseljava stanovništvo poreklom iz okoline Mrkonjić Grada i Donje Pecke u Bosni, kao i iz Benkovca, Bratiškovaca (Kričke) i Donjih Vrbljana. Gakovu je 1971. godine administrativno pripojeno i obližnje naselje Kruševlje.

Do 1965. godine Gakovo je zajedno sa Rastinom, Stanišićem, Riđicom i Kruševljem spadalo u Opštinu Stanišić.[2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Gakovo živi 1746 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,4 godina (38,3 kod muškaraca i 40,5 kod žena). U naselju ima 694 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,17.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 62
1953. 1.477
1961. 2.022
1971. 2.014
1981. 2.122
1991. 2.073 2.059
2002. 1.810 2.236
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.805 82,00%
Hrvati
  
101 4,58%
Jugosloveni
  
101 4,58%
Mađari
  
46 2,08%
Makedonci
  
17 0,77%
Crnogorci
  
14 0,63%
Bunjevci
  
10 0,45%
Romi
  
6 0,27%
Nemci
  
4 0,18%
Bošnjaci
  
4 0,18%
Muslimani
  
3 0,13%
Ukrajinci
  
2 0,09%
Slovaci
  
1 0,04%
Albanci
  
1 0,04%
nepoznato
  
1 0,04%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Karakteristike naselja[uredi | uredi izvor]

Naselje je nastalo u prvoj polovini 18. veka, kada u Vojvodini još nisu strogo diferencirani principi planske gradnje. Kroz njega je tada prolazio kolski put, koji je bio najkraća veza Sombora i Baje, i duž tog puta je formirana glavna ulica. Kasnijim širenjem, izgrađene su tri uže poprečne ulice, kao i jedna ulica paralelna sa glavnom. Centar sela je u sredini glavne ulice, a u njemu se nalaze neke od javnih službi, uprava zemljoradničke zadruge i crkva. Osnovna škola je locirana istočno od glavne ulice. Selo ima svoju mesnu kacelariju, poštu, zdravstvenu stanicu, zubnu ambulantu, banku, sopstveni vodovod i asfaltirane ulice.

Privreda[uredi | uredi izvor]

U naselju postoji poljoprivredno preduzeće A. D. „Graničar“, koje se bavi ratarskom i stočarskom proizvodnjom. Gakovo je pretežno agrarna sredina, a po popisu iz 2002. godine poljoprivredna zanimanja angažovala su 52,2% aktivnog stanovništva u naselju. Manje od polovine radnika radi van sela, a jedino industrijsko preduzeće u naselju je ciglana. Poljoprivredno stanovništvo Gakova pretežno je zaposleno u lokalnom poljoprivrednom kombinatu, kojem pripadaju gotovo sve obradive površine u okolini. U naselju radi i desetak ugostiteljskih i trgovačkih objekata.

Sport[uredi | uredi izvor]

U Gakovu nema aktivnih sportskih klubova. Nekada je u ovom mestu bio aktivan fudbalski i rukometni klub istog imena "Graničar" i koji su nastupali uglavnom u najnižem fudbalskom, odnosno rukometnom rangu takmičenja.

Manifestacije[uredi | uredi izvor]

Najveća manifestacija u Gakovu je seoska slava „Sveti Ilija“, koja se održava 2. avgusta.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Kroz selo prolazi lokalni put, koji povezuje Sombor sa još dva naselja somborske opštine, Rastinom i Kruševljem. Uz jugoistočnu ivicu Gakova je železnička pruga Sombor — RiđicaBaja, koja je izgrađena 1895. godine. Posle Prvog svetskog rata na njoj je saobraćaj održavan samo do Riđice, a 1988. godine je potpuno obustavljen.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Telegrama ot bežanci ot Egeйska Makedoniя, prinuditelno zaseleni v s. Gakovo, Voйvodina, do Georgi Dimitrov s nastoяvane da se uredi zavrъщaneto im v Bъlgariя, CDA, f. 49, op. 1, a. e. 4745, l. 53–54. Original, mašinopis.”. Arhivirano iz originala 23. 01. 2015. g. Pristupljeno 23. 01. 2015. 
  2. ^ Robert Kučo − „Vodič kroz istoriju jednog sela u Bačkoj”
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr Slobodan Ćurčić, Naselja Bačke — geografske karakteristike, Novi Sad, 2007.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]